Kategorije
Aktuelno Balkan

Epiduralna stimulacija – Tajland i Novi Sad

Poslednjih godina, pored tretmana matičnim ćelijama, osobe sa povredom kičmene moždine se sve više okreću tretmanu ugradnje epiduralnog stimulatora. Ovaj tretman je prvobitno rađen samo na Tajlandu, da bi se zatim počeo raditi u Brazilu i Indiji, i od nedavno bio najavljen u Novom Sadu, u klinici Orto-MD. Sve pod jednom licencom kompanije sa milion lica. O čemu se radi i koliko je novi vid liječenja uspješan, pokušao sam otkriti u razgovoru sa osobama koje su se podvrgle ugradnji epiduralnog stimulatora. Njihova iskustva, moje mišljenje i ponešto drugih informacija o tretmanu u nastavku.

Prije nego što krenem da pišem o samom tretmanu, osvrnuću se na to kako sam došao do osoba koje su bile na Tajlandu, kako ih možete naći vi i iz prve ruke (ne) dobiti informacije koje su vam potrebne prije nego što se odlučite da krenete njihovim putem.

Nekad 2016. godine sam se nakratko zadesio u jednom rehabilitacionom centru i tu upoznao Adriana. On je tada bio na prvoj rehabilitaciji sa tek povrijeđenom kičmenom moždinom, koju je zadobio u padu sa građevinske skele. Skontali smo da živimo blizu pa smo se povezali na Fejsbuku i dogovorili kafu. U jednom dopisivanju nakon izlaska iz centra mi je rekao da planira odlazak na Tajland na ugradnju epiduralnog stimulatora koji uključuje i jedan tretman ubrizgavanja autolognih matičnih ćelija. Do tada sam o tom tretmanu čitao na internetu ali to je bio prvi konkretniji dodir sa njim. Počeo sam malo da istražujem, a Adrian je u međuvremenu otišao i ugradio aparat.

U nekoliko navrata sam mu spominjao da mi mora dati intervju za blog, ali niti sam ja bio aktivan na blogu niti smo se mi nešto često dopisivali. To je tako trajalo sve do ovoga ljeta kad smo konačno organizovali da se vidimo. Čak ni poslije cjelodnevnog druženja sa njim u kome smo pominjali i Tajland, nisam se nakanio da pišem o ovoj temi, sve do prije desetak dana kada slučajno naletih na jednu humanitarnu akciju na Fejsbuku u kojoj se prikupljaju sredstva za odlazak na Tajland jedne osobe iz Srbije. Proguglao sam i našao još nekoliko akcija, uzeo ime jedne djevojke i našao je na Fejsbuku. Ona se nedavno se vratila sa Tajlanda. Sat vremena poslije razgovarao sam sa njom i još tri mlade osobe koje su takođe obavile tretman. U razgovoru sa njima sam čuo i za najavu klinike Orto-MD iz Novog Sada. Tema koju sam skoro bio i zaboravio, odjednom je postala tako velika i važna.

Najava za epiduralnu stimulaciju u Novom Sadu

Prije nego što vam prenesem iskustva osoba koje su bile na ugradnji epiduralnog stimulatora, osvrnuću se na sam tretman.

Šta je epiduralna stimulacija?

Epiduralna stimulacija predstavlja ugradnju implantata, odnosno uređaja koji se hirurškim zahvatom ugrađuje u tijelo pacijenta. Uređaj se sa određenim provodnicima spaja na nerve u predjelu povrede kičmene moždine, kao neki vid premosnika, kako bi prenosio signal ispod nivoa povrede.

Ilustracija

Prva klinička istraživanja na ovom otkriću su započeta 2015. u Sjedinjenim Američkim Državama, što sam isplatio na ovom linku. Istraživanja su još uvijek u toku i tretman se ne obavlja izvan strogo kontrolisanog istraživanja nigdje sem u “trećim” zemaljama, odnosno zemljama sa loše uređenim zakonodavstvom u pogledu zaštite zdravlja stanovništva.

Tajland zemlja obećana

Tajlanda, Kuba, Ukrajina i slične zemalje su raj za eksperimentalne terapije i tretmane. U ovim zemljama se već decenijama “liječi” sve i svašta. One su medicinski raj i krajnje odredište sve većem broju tragača za medicinskim čudima.

Da bih otkrio ko stoji iza ugradnje epiduralne stimulacije, morao sam dosta da se namučim. Radi se o paukovoj mreži internet stranica i klinika skrivenih iza imena koja ne govore ništa a imaju samo jedan cilj – da ulove žrtvu. EpidralStimulationNow, Globalstemcells, Unique Access, VeritaNeutro i VeritaHealtCare su dio Verita grupe sa sjedištem u ofšor raju Singapura koja posjeduje još desetinu naziva i marki sa klinikama isključivo u trećim zemjama svijeta koje se bave liječenjem svih mogućih bolesti, od raka, preko svih mogućih neuroloških oboljenja do podmlađivanja. Najprostije rečeno, za sve ono što konvencionalna medicina ne liječi, tu su oni.

A kako im ide?

Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se na osobe koje poznajem ili sam pronašao da su se podvrgne ovom tretmanu.

Adrian je poslije godinu dana truda izgubio nadu, danas kaže da je to bila prevara na koju je nasjeo ali da mu nije žao. Tretman mu nije donio nikakav boljitak ali je zato uzrokovao povećanje spasticiteta i ukočenost prilikom svakog njegovog aktiviranja. Na njegove žalbe iz Tajlanda su mu odgovorili da bi trebalo da se vrati na dodatno programiranje ali je on to odbio. Uređaj još uvijek nosi ali ga ne koristi i planira njegovo odstranjivanje. Sreću u nesreći je imao što to je nastradao na radnom mjestu dobivši veliku novčanu odštetu i sigurnu penziju, pa mu trošak od 120 000 € u konačnici nije mnogo uticao na život.

Sa druge strane Leo, mladić koji je nastradao vozeći motocikl, je imao nešto manje sreće. Sa puno optimizma i velikom nadom u oporavak, organizovao je humanitarnu akciju i prikupio dio sredstava a ostatak se zadužio, te otišao na tretman. Na Fejsbuku je pokrenuo i stranicu koja je trebalo da prati njegov oporavak. Nazvao ju je Leo Senese Epidural Stimulation. Nedugo po povratku u Italiju dobio je infekciju i završio u bolnici. Izvukao se za dlaku a uređaj mu je odstranjen. Iz Tajlanda je dobio poziv da dođe na ugradnju novog uređaja o njihovom trošku, a o povratku sredstava ili bilo kakvom priznavanju troškova prouzrokovanim infekcijom nisu htjeli ni razgovarati. Danas je u dugovima i angažovao je advokata u pokušaju da nešto novca povrati ali je i sam svjestan da su za to šanse minimalne.

A šta kažu naši?

Adrijan i Leo su u razgovoru bili poprilično rezervisani, ali ono što sam saznao u razgovoru sa osobama sa Balkana je potvrdilo moje sumnje. Niko od njih nije bio spreman da razgovara o onome što je prošao i ostvarenim rezultatima.

Samo su mi potvrdili da je klinika insistirala na diskretnosti, ali ne i da su bili primorani obavezati se potpisom na takvo nešto, što je zastrašujuće ako je tako, a sumnjam da jeste. Takva politika lukrativnih korporacija nije strana, gdje se korisnik ugovorom obavezuju na poštovanje beskrupoloznih klauzula pod prijetnjama velikih obeštećenja u slučaju kršenja istih. Da je to bio slučaj, potvrđuje i činjenica da mi na moju molbu niko do Lea nije bio spreman ustupiti ni jednu fotografiju, čak ni onu na kojoj se vidi samo daljinski upravljač, uz obećanje da neću spomenuti njih, niti će se nešto moći zaključiti sa fotografije.

Dok su sa jedne strane operušani pacijenti dobro ućutkani, sa druge kompanija koja stoji iza tretmana, provodi globalnu kampanju lova na klijente širom svijeta. Da se pritom služe svačim, potvrđuje i ovaj tekst u kome autor neprofitne organizacije tvrdi kako su im nuđeni sponzorisani tekstovi.

Mnoštvo web stranica, profila na društvenim mrežama i YouTube kanala su povezani sa grupom koja stoji iza tretmana na Tajlndu i njihovim ekspoziturama u Brazilu i Indiji. Uigrani dio ove mreže su i pojedinci koji od početka kao neka zaštitna lica pozivaju na tretman stojeći na nogama uz pomoć ortoza, pridržavajući se za terapeute i štake.

Dok osobe sa naših prostora odlučuju da ćute, sve više mladih pokreće humanitarne akcije u cilju prikupljanja sredstva kako bi se otisnuli u Aziju. Loš zdravstveni sistem i nepovjerenje u ljekare dovode do toga da osobe samostalno donose odluke, za koje uglavnom nemaju dovoljno stručnosti i informacija, pa želja za oporavkom nadjačava bilo kakvu sumnju ili skepticizam. Potaknuti blještavim reklamama i sumnjivim svjedočenjima o nekakvim uspješnim oporavcima, oni lako odlučio da krenu tim putem.

Srbija na mapi

Objava na Facebook stranici klinike Orto-MD iz Novog Sada u kojoj najavljuju tretman u Srbiji, pokazuje kojim smjerom bi mogla odvijati započeta eksploatacija balkanskih nesrećnika.

Ovaj klinika inače već duži niz godina vrši usluge transplatacija autolognih matičnih ćelija, o čemu sam već pisao na ovom linku.

Veliki problem predstavlja i to što se ovim problemom, kroz edukaciju i druge aktivnosti, ne odlučuje bavi ni jedna nevladina organizacija na našem govornom području, a one bi mogle ukazati na ove probleme, upozoriti svoje članstvo i ponuditi im usluge konsultovanja a samim tim i zaštite.

Europska federacija udruženja osoba sa povredom kičmene moždine (ESCIF), čiji članovi su i udruženja iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne, je jedno vrijeme vodila evidenciju neprovjerenih i nedokazanih terapija, ali u trenutku objavljivan ovog teksta uočio sam da je stranica nedostupna. Ali pošto sam prije nekoliko godina tu stranicu preveo na naš jezik, možete je posjetiti na ovom linku.

Ovaj tekst nisam napisao da bih nekoga podstakao ili odvratio od ovog tretmana, nego da bih pobudio radoznalost i skepticizam te volju za racionalnim i objektivnim istraživanjem i zaključivanjem po pitanju vlastitog zdravlja. Posljednju odluku svakako donosite vi.

Od S. Miletić

Zdravo. Moje ime je Slobodan, rodna gruda Bosna, zanimanje informatika, pasija motocikli. Sve ovo i još mnogo toga me je opisivalo i činilo do avgusta 2012. godine i strašne saobraćajne nesreće. Povreda kičmene moždine me je obavezala na upotrebu kolica i promjenu zemlje i životnih navika. Ipak, nešto je i ostalo - i danas se bavim informatikom, vlasnik sam male softverske firme koja se zove Plus Innovative, često negdje otputujem, gledam filmove i čitam knjige, posjećujem moto i F1 trke i, evo, u slobodno vrijeme pišem ovdje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *