Categories
BLOGOVI Reportaže i putopisi

Modena: pristupačan i miran gradić

Modena je prvi grad koji sam posjetio u invalidskim kolicima. Bilo je to odmah po završetku liječenja i rehabilitacije, koje su trajale punih petnaest mjeseci. Šta posjetiti i pojesti, gdje kupovati …

Modena je prvi grad koji sam posjetio u invalidskim kolicima. Bilo je to odmah po završetku liječenja i rehabilitacije, koje su trajale punih petnaest mjeseci.

Šta su zajednički imali tenor Luciano Pavarotti i osnivač automobilske kompanije Enzo Ferrari? Rodni grad naravno: Modenu, smještenu u sjevernoj italijanskoj regiji Emilija-Romanja. Smještenu i između Parme (sira i pršuta) i Bolonje (sa svojim istoimenim raguom), svaka oko 45 minuta vožnje – predskazuje mnoge fine užitke!?

E sada, šta turistički napisati o gradu u kojem kao turista nikada nisam boravio?! Da, nisam. Ostao sam da živim u njemu. Vjerovatno prva stvar koju sam uradio u Modeni a koju inače radim i u svim drugim gradovima jeste odlazak u centar. Tek tada imam osjećaj da sam grad posjetio.

Aperitivo- aperitiv
Aperetiv sa pogledom na Duomo

Moderna nije velika ali je uži centar grada zabranjen za promet vozilima bez posebnog odobrenja koje izdaje Lokalna samouprava. Ako imate Evropsku invalidsku karticu na automobilu, predhodno možete najaviti svoj dolazak na broj 0039 800 200 640 ili pogledati na ovoj web stranici druge mogućnosti ulaska u strogi centar. Ako se ipak ne želite zezati sa ovom procedurom, možete parkirati relativno blizu centra van zona zabrane. A ako imate pomenutu karticu na automobilu možete parkirati na bilo koji parking i ne platiti, čak i na mjestima gdje nije obilježen parking a gdje ne smetate drugima. Uglavnom, gotovo sve je pristupačno ali neravno popločan teren može brzo umoriti.

Ako mene pitate, tri poslijepodnevna sata (od 6 do 9 naveče) su dovoljna da obiđite centar, zavirite u koju radnju, posjetite Duomo i popijete aperitivo u baru Caffè Concerto. Sve ovo možete uraditi i u manualnim i u električnim klincima.

Nedaleko od centra se nalazi i muzej Enca Ferarija sa restoranom i trgovinom suvenirima.

Moćna periferija

Posjetiti Modenu a ne otići u Maranello ili Sant Agatu bila bi velika šteta čak i ako niste ljubitelj brzih automobila. Za posjetu ovim destinacijama obavezno planirajte prijepodnevne sate a za transport je najbolje koristiti vlastiti automobil. Oba muzeja su pristupačna. U Maranelu ćete ulaz platiti pola cijene, dok ćete u Sant Agati muzej Lamborginija posjetiti besplatno. Želite li se provozati u ferariju – nije problem, pripremite 80€. Čak ni Borgo Panigale nije daleko, s tim da ulazak u fabriku Dukatija mora biti najavljen.

Organizovani izlet i vodiči

Nedavno sam upoznao mladića koji je sa drugarima pokrenuo InTandem, kooperativu koja osobama sa invaliditetom, kroz druženja, večere, odlaske na izlet, kino i pozorišne predstave i mnoge druge aktivnosti, pomaže na najbolji način iskoristiti slobodno vrijeme. Možda da ih kontaktirate, pitate za savjet ili im se pridružite?!

Šta pojesti i popiti u Modeni

Tipični “ćibi” su Njoko frito (Gnocco fritto) što je u stvari neko pecivo na ulju punjeno po želji salamom, pršutom, sirom… nutelom. Tiđela (Tigella) je lepinja takođe punjena po želji. Parmiđano, Lambrusko, pršut, tortelini, lazanje…

Šoping u Modeni

Grandemilia
Grandemilja tržni centar

Elektroniku i informatiku možete naći u Euronix i Media Word radnjama. Prvi je nedaleko od centra i do njega možete prošetati, dok je Media Word na periferiji u okviru tržnog centra Grandemilja. Kupovao sam u obadva i uredno iskorištavao pravo na povrat PDV-a (22%). U gore pomenutom tržnom možete naći dosta stvari i to je ujedno i glavno mjesto kupovine u Modeni. Preko puta su OBI i veliki lanac sportske opreme Decathlon.

I kako završiti a ne vratiti se na Pavarotija? Kuća muzej u Modeni, više informacija ovdje.

I za kraj jedna kineska poslovica

“Don't listen to what they say, go see”

2 glasa

Piše Slobodan Miletić

Zdravo. Moje ime je Slobodan, rodna gruda mi je Bosna, zanimanje informatika, pasija motocikli. Sve ovo i još mnogo toga me je opisivalo i činilo do avgusta 2012. godine i strašne saobraćajne nesreće. Povreda kičmene moždine me je obavezala na upotrebu kolica i promjenu zemlje i životnih navika. Ipak, nešto je i ostalo - i danas se bavim informatikom, vlasnik sam male softverske firme koja se zove Plus Innovative, često negdje otputujem, gledam filmove i čitam knjige, posjećujem moto i F1 trke i, evo, u slobodno vrijeme pišem ovdje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *