Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Rane nastale pritiskom, čirevi nastali pritiskom ili dekubitusi

Rane nastale pritiskom, čirevi nastali pritiskom ili dekubitusi se moraju ozbiljno shvatiti. Ukoliko se ostave netretiranim mogu dovesti do amputacije ili u najgorem slučaju, čak i smrti. 

Dekubitusi kod povreda kičmene moždine

Čak i kada se radi od njegovanom dekubitusu, još uvijek se može inficirati kao u slučaju Kristofera Riva u oktobru 2004. On je imao najbolju moguću njegu te je njega nadgledalo osoblje u Northern Westchester bolnici, ali uprkos tome su njegove rane postale teško inficirane, rezultirajući s ozbiljnom sistemskom infekcijom. Ovo je dovelo do srčanog udara i kome iz koje se nije uspio oporaviti. Pretražite crvene tragove i rane dnevno, to bi vam trebala biti rutina kao i pranje zuba.

Uzroci dekubitusa

Dekubitus, poznat i kao rana od kreveta je povreda kože i tkiva ispod nje. Dekubitus se razvija kada krv koja donosi kisik i nutrijente tkivima nije u mogućnosti da cirkuliše, te tkivo koje ne prima kisik i nutrijente odumire. Kisik i nutrijenti su od fundamentalnog značaja u održavanju zdravog tkiva. Sjedenje u jednoj poziciji na prolongirani period vremena može započeti proces raspada tkiva, pretjeranim punjenjem kože i tkiva ispod nje. Frikcija i surova sila su aplicirane na kožu, te povećana vlažnost kože takođe može povećati razvoj dekubitusa.

Stres tkiva nastaje kada se surova snaga aplicira na površinu kože. Frikcija nastaje kada postoji neravnomjersnot između kože i površine koja je podržava. Npr. Pacijent sa povredom kičmene moždine koji se naginje u krevetu iz ležećeg položaja inducira surovi stres na sakralnu regiju preko kosti. Kada postoji dodir između kože i kreveta, frikcija se inducira. Slična situacija može nastati rokom prebacivanja iz kreveta u invalidska kolica gdje osobe kližu od jedne površine do druge bez dovoljnog stepena podizanja kroz ruke, kako bi zadnjica rasčistila površinu.

Surova sila i sila frikcije na koži mogu prouzrokovati razdvajanje slojeva kože između epidermisa i dermisa, stvarajući žuljeve. Adaptivna reakcija kože na frikciju je razvoj žuljeva. Žuljevi su ravnomjerno zadebljani slojevi epidermisa, a formiraju se kao odgovor na repetitivna friktivna preopterećenja. Postoje velike varijacije u individualnim reakcijama, kod nekih ljudi se žuljevi stvaraju zbog blage frikcije, dok se kod nekih odmah pojavljuju jači oblici žuljeva. Žuljevi se lakše stvaraju na vlažnoj koži, dok se na suhoj koži lakše razvijaju kaloziti. Objašnjenje je to da vlažna koža proizvodi jaču frikciju, iznad razine pucanja kože u poređenju sa friktivnim silama induciranim kod suhe kože.

Ljudi koji puše su takođe pod povećanim rizikom od razvoja dekubitisa zbog smanjenog dotoka krvi u kožu. Nikotin sužava vene i reducira protok krvi u kožu. Pretile i gojazne osobe ili dijabetičari su takođe pod većim rizikom.

Kod starijih osoba koje su preživjele povredu kičmene moždine, starost je takođe faktor koji doprinosi formaciji dekubitusa. Debljina kože se smanuje sa starenjem. Kako rezultat smanjenja elastina u koži, elastičnost kože je smanjena. Kolagen, proteoglikan i sadržaj vode, kao i dotok krvi su takođe smanjeni sa starenjem, a to indicira općenitu atrofiju kože i tkiva ispod nje. Ovo čini kožu osjetljivijom, te na nju lakše utiče preopterećenje, frikcija i surova sila, što rezultira raspadom kože.

Prevencija dekubitusa

Osoba koja je paralizovana može da ne osjeća dekubitus u razvoju, te je zbog toga značajno mijenjanje pozicija u redovnim intervalima kako bi se dozvolila cirkulacija krvi kroz dijelove pod pritiskom. Kod sposobne osobe, kada sjedenje postane neugodno, šalje se poruka živcima u koži koji je šalju kroz kičmenu moždinu do mozga, kako bi indicirali osjećaj neugode, inicirajući promjenu pozicije. Međutim, kod osoba sa povredom kičmene oždine senzorne poruke su blokirane na razini povrede, te paralizirana osoba ne mora biti svjesna da je njegova/njena koža pod rizikom od raspadanja.

Nakon ranih faza povrede kičmene moždine, osoba koja se odmara na krevetu se mora pomjerati sa strane na strani od strane medicinskih sestara, kako bi se ublažio prolongirani oritisak. Pacijenti koji imaju visoki rizik od stvaranja dekubitusa mogu biti postavljeni na madrace koji mijenjanju distrubicuju pritiska jednako. Tokom ležanja na krevetu najugroženije zone za stvaranje dekubitusa su : članci stopala, unutarnji dijelovi koljena, natalni rascjep kod zadnjice, vanjski dio kuka, zglobovi, laktovi i ramena.

Kada pacijent može da sjedi u uspravnom položaju u invalidskim kolicima, posebno dizajniram gel i pneumatični jastuci u kolicima pomažu kod ravnomjernije distribucije opterećenja. Pacijenti u kolicima se nauče da redovno provode otpuštanje pritiska kako bi se spriječilo propadanje kože. Opuštanje pritiska mogu bit u formi dizanja za paraplegičare, ili promjene strane na kojoj je težina za tetrapplegičare (kvadriplegičare). Za pacijente sa povredom kičmene moždine, sakralne i iskijalne regije su podvrgnute najvećem pritisku tokom sjedenja.

Zanimljivo je da tolerancija kože za prema preopterećenju raste vremenom, te se nadgleda povećanje intervala preopterećenja. Poželjno je inducirati rehabilitacijski proces koji uključuje adaptaciju kožnih tkiva, umjesto čiste prevencije propadanja istog. Ovaj program u procesu rehabilitacije od povrede kičmene moždine pomaže osobi da s vremenom poveća period vremena koji može provesti sjedeći u kolicima. S vremenom se duboka tkiva pod opterećenjem mijenjaju i postaju više vlaknasta i otporna na opterećenje.

Tipovi dekubitusa

dekubitusiDekubitus se takođe zove rana nastala pritiskom ili dekubitus čirevi. Šteta nanijeta dekubitusom može varirati od blage promjene boje do otvorenih rana koje dolaze do kosti. Pogođena zona može biti toplija nego tkivo koje je okružuje. Kod osoba svijetlijeg tena, diskoloracija može biti tamno ljubičasta ili crvena. Kod osoba tamnijeg tena, diskoloracija je tamnija od ostatka tkiva.

Faza 1

Kako prepoznati: Koža se ne raspada ali je crvena ili je promjenila boju. Crvenilo ili promjena boje ne nestaje unutar 30 minuta nakon otpušranja pritiska. Tvrdoća je jedan od najučestalijih znakova prve faze.
NIKADA NE MASIRATI PODRUČJE PREKO ČIRA POPUT OVOG: TO ĆE POVEĆATI ŠEŠTU I MOŽE POMOĆI NAPRETKU U OTVORENU RANU!

Faza 2

Kako prepoznati: Epidermis sloj kože je napuknut, stvarajući plitku otvorenu ranu. Drenaža može, ali ne mora biti prisutna.

Faza 3

Kako prepoznati: Napuknuće u koži se širi u dermis (drugi sloj kože), te u masno tkivo. Rana je dublja nego u drugoj fazi.

Faza 4

Kako prepoznati: Propadanje se širi u mišićno tkivo i može se proširiti duboko do kosti. Obično mnogo stanica mrtvog tkiva i drenaže su prisutni.

0 glasova

Od Slobodan Miletić

Zdravo. Moje ime je Slobodan, rodna gruda mi je Bosna, zanimanje informatika, pasija motocikli. Sve ovo i još mnogo toga me je opisivalo i činilo do avgusta 2012. godine i strašne saobraćajne nesreće. Povreda kičmene moždine me je obavezala na upotrebu kolica i promjenu zemlje i životnih navika. Ipak, nešto je i ostalo - i danas se bavim informatikom, vlasnik sam male softverske firme koja se zove Plus Innovative, često negdje otputujem, gledam filmove i čitam knjige, posjećujem moto i F1 trke i, evo, u slobodno vrijeme pišem ovdje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *