Categories
Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog tunela i kućni tretmani liječenja

Sindrom karpalnog tunela (SKT) je česta pojava koja uzrokuje ukočenost, trcne i bol u prstima ruke i šake. Osoba koja koristi invalidska kolica može imati problem. SKT može da varira od blagog do teškog stanja.

Sindrom karpalnog tunela (SKT) je česta pojava koja uzrokuje ukočenost, trcne i bol u prstima ruke i šake. Osoba koja koristi invalidska kolica može imati problem. SKT može da varira od blagog do teškog stanja. Odgovarajući tretman može vratiti funkcije šake i zgloba. Kućni preparati mogu ublažiti simptome ovog stanja. Međutim, poneka stanja ovog sindroma zahtijevaju hiruršku intervenciju.

Šta je sindrom karpalnog tunela?

Karpalni tunel (kanal) se nalazi na dlanu šake. To je uski kanal koji spaja zglob i šaku. Građen je od kostiju, ligamenata i tetiva. Centralni živac prolazi kroz taj kanal. Centralni živac stvara mrežu živaca, koja kreće od vrata preko ramena i silazi duž cijele ruke. Centralni živac omogućava osjećaj u svim prstima: palac, kažiprst, sredjni prst, domali prst i mali prst.

SKT izaziva trnce i osjećaj uboda igle, ukočenost, slabljenje palca i tupu bol šake ili čitave ruke. Ovo se dešava jer je centralni živac uklješten ili stisnut. Nije poznat razlog zbog kog dolazi do uklještenja živca, međutim postoje određeni uzroci i faktori koji povećavaju rizik od uklještenja živca.

To uključuje:

  • Žene u doba menopauze
  • Kratka, a široka šaka ili kockasti oblik zgloba
  • Stanja kao što su dijabetes i oboljenje štitne žlijezde
  • Mišićna oboljenja kao što su reumatrični artritis i fibromijalgija
  • Frakture zgloba ili slični problemi
  • Genetska predispozicija nasljeđivanja ovog sindroma
  • Psihosociološki faktori

Ljudi koji su skloni gojaznosti podložniji su razvijanju ovog sindroma. Ljudi koji koriste prečesto šaku i zglobove takođe su podložni ovom riziku.

Dijagnoza sindroma karpalnog tunela

Prvi podaci koji se procjenjuju su klinička povijest pacijenta, kakvi su poremećaji i kada su se pojavili. Klinički pregled se zatim provodi s manevrima pod nazivom Phalen i / ili Tinel testovi, koji se koriste za procjenu stanja medijalnog živca.

Phalenov test

Test se izvodi tako što se od pacijenta zatraži da drži šake u fleksiji (pritiščući spoljašnje strane šake jednu o drugu) između 30 – 60 sekundi. Ovaj manevar povisuje pritisak u karpalnom kanalu i pritišće središnji živac između poprečnog karpalnog ligamenta i prednjeg ruba distalnog dijela palčane kosti. Kompresija u tom položaju kod sindroma karpalnog tunela izaziva karakteristične simptome (žarenje, mravinjanje ili smanjenje osjeta palca, kažiprsta, srednjaka i prstenjaka). Test se smatra pozitivnim ako se neki od simptoma pojave.

Phalenov test
Položaj ruku kod Phanelovog testiranja

Tinelov test

Tinelov test se provodi pomoću refleksnog čekića koji izaziva električni šok udaranjem na ulaz u karpalni tunel.

Instrumentalni pregled koji je bitan za definisanje dijagnoze je elektronska neurografija. Ovaj pregled služi za eliminisanje bilo kakvih sumnji o uzroku boli, na primjer isključivanjem popratnih bolesti kao što je cervikalni artritis.

Tinelov test
Tačka na koju se primjenjuje Tinelov test

Elektroneurografija je metoda koja proučava sposobnost perifernih nerava da provede električne impulse.  Električna stimulacija nerva obično se doživljava kao neprijatni tako bolni osećaj od strane ispitanika. Osetljivost je individualna i sasvim drugačija kod različitih ispatanika.

Kućni preparati i prilagođavanje načinu života

SKT nikada ne dolazi sam od sebe. Ukoliko se ne liječi pravilno stanje se može pogoršati. Neophodno je posjetiti doktora ukoliko se primjete simptomi ukočenosti i trnci u šaci. Sledeći savjeti i kućni preparati mogu ublažiti simptome ovog stanja, te postoje određeni medicinski dokazi da ovi savjeti funkcionišu. Uvijek je najbolje potražiti savjet od doktora.

  1. Izbjegavati uzastopno korištenje šake i zgloba koliko je to moguće.
  2. Obraćanje pažnje na šake i zglobove, obustavljanje bilo kakve aktivnosti pri kojoj se pojavljuju bolovi, neugodnost i trnci.
  3. Često pravljenje pauze i aktivnostima koje podrazumijevaju stalno korištenje šake.
  4. Izbjegavanje preduge ekstenzije i fleksije zgloba, pokušati zadržati zglob u neutralnoj poziciji.
  5. Koristiti veće zglobove pri podizanju predmeta da bi se izbjegao veliki pritisak na zglobove, šaku i prste.
  6. Ne držati predugo teške predmete.
  7. Izbjegavati upotrebu vibrirajućih alata, kao što je razbijač betona i gumeni čekić.
  8. Prilagođavanje radnog prostora da bi se održao neutralan položaj zgloba.
  9. Prilagođavanje podloge pri aktivnostima kao što je pisanje.
  10. Izbjegavati spavanje na rukama ili zglobovima.

Postoje određeni dokazi da česta fizička aktivnost i vježba pomažu pri prevenciji od oboljenja SKT .  Ovih 10 kućnih vježbi mogu pomoći da se olakša SKT.

  1. Odmaranje šake i zglobove zahvaćenih SKT najmanje dvije sedmice.
  2. Korištenje nevibrirajućih proizvoda sa vibrirajućim alatom.
  3. Nošenje uloška za zglob ili narukvice za odmaranje centralnog nerva.
  4. Nježno vježbati šaku, prste i zglob.
  5. Masirati čitavu šaku.
  6. Nošenje radnih rukavica radi zaštite šaka i zglobova.
  7. Grijati zglob da bi se umanjila bol.
  8. Hladiti ledom, koji također pomaže pri smanjenju otoka.
  9. Korištenje dodatnih pomagala da se ublaži trenje zgloba.
  10. Korištenje analgetika kao što su brufen i naproxen.

Ljudi koji se pridržavaju ovih savjeta trebaju znati da su istraživanja pokazala da ne otklanjaju u potpunosti simptome SKT. Takođe trebaju znati da mogu pojačati simptome ovog problema ili uzrokovati krvarenje.

Tretmani i mjere koje ne podrazumijevaju operaciju

Neki alternativni tretmani mogu olakšati simptome SKT. Neke studije su pokazale da sljedeći postupci mogu izazvati kratkoročno olakšanje:

  • Joga vježbe istezanja i jačanja mišića mogu da smanje bol i poboljšaju držanje.
  • Fizikalna i radna terapija mogu olakšati simptome SKT.
  • Ultrazvučna terapija podiže temperaturu u ugroženom području, potencijalno smanjuje bol i pomaže pri oporavku.
  • Takođe se, kao i ultrazvučna terapija, mogu primijeniti lijekovi protiv upale (anti-flamarni).
  • Prema dosadašnjem istraživanju, laserska terapija može olakšati simptome SKT.
  • Kiropraktični tretman i akupunktura mogu umanjiti simptome SKT kod nekih ljudi.

Ljudi bi trebali uvijek da se posavjetuju sa svojim ljekarom prije bilo kakvih dodatnih ili alternativnih metoda liječenja SKT. Ne preporučuje se zamjena konvencionalnih tretmana sa nedokazanim terapijama.

Konvencionalni tretmani za sindrom karpalnog tunela

Konvencionalni tretmani za SKT treba da se odvijaju pod vođstvom ljekara. Ako se SKT odnosi na primarno stanje kao što su dijabetes, artritis ili hipotireoza, važno je iskontrolisati stanje.

Ako SKT uznapreduje tokom trudnoće, simptomi obično nestaju 6 do 12 sedmica poslije porođaja. Neki stručnjaci preporučuju nošenje udlage na zglobu šake za vrijeme spavanja.

Ponekad, ako je centralni nerv drastično pritisnut, može doći do oštećenja živca ili slabljenja mišića, što zahtijeva dalje liječenje.

Neoperativni tretmani za SKT

Osim nošenja udlage i primjene drugih mjera komfora, postoje lijekovi na recept i injekcije.

Oralni kortikosteroidi mogu smanjiti upalu i otok, što će smanjii pritisak na centralni nerv. Kortikosteroidi se takođe mogu ubrizgati direktno u zglob. Injekcije bolje djeluju od oralnih kortikosteroida za SKT.

Istraživanja koja podržavaju korištenje lijekova protiv upale nesteroidnog porijekla (NSAIDs) za liječenje SKT su nepotpuna.

Operativni tretmani za SKT

Operacija se preporučuje ako je teži oblik SKT-a, i ako neoperativne metode ne pomažu u liječenju. Čini se da su hirurški zahvati najbolja opcija za liječenje SKT-a. Istraživanja su pokazala da 6 do 12 mjeseci nakon operacije, oporavak je bolji nego prilikom korištenja neoperativnih metoda i udlaga.

Operativni metod za sindrom karpalnog tunela uključuje rezanje ligamenta koji pritišće centralni nerv. Poslije operacije, ligament polako zarasta, ostavljajući više prostora za nerv.

Koriste se dva tipa operacija:

  • Otvorena operacija: Napravi se jedan rez na dlanu. Rez se napravi tako da prođe kroz ligament da bi se oslobodio pritisak na nerv.
  • Endoskopija: Uređaj malog obima sa ugrađenom tankom kamerom zvani endoskop se provlači kroz male rezove, napravljene na zglobu da bi napravio rez na ligamentu.

Mogu se javiti manji bolovi nekoliko dana ili sedmica poslije endoskopije u usporedbi sa otvorenom operacijom. Međutim, ne potoje dugoročne razlike između ova dva metoda.

Nakon operacije treba izbjegavati aktivnosti koje bi mogle izvršiti pritisak na zglob sve do potpunog oporavka. Oporavak može trajati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci.

Neki ljudi će možda trebati promijeniti posao ili prilagoditi svoje dužnosti da bi se oporavili od operacije. Uz odgovarajući tretman, povratak sindroma je rijedak i većina ljudi se u potpunosti oporavi.

8 glasova

Piše Slobodan Miletić

Rodio sam se u Tesliću 21.11.1985.god. Bio sam potpuno zdrav, radio sam, bavio se sportom. Živio sam jedan normalan život. I onda – u avgustu 2012. godine doživio sam tešku saobraćajnu nesreću koja me je vezala za invalidska kolica. Razlog su povreda kičmene moždine u nivou C5-C6 i tetraplegija. Danas se bavim startapovima i vlasnik sam male softverske firme koja se zove Plus Innovative. Volim da putujem, gledam filmove i posjećujem moto i F1 trke.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *