Kategorije
Analize i komentari

Transplantacija matičnih ćelija na klinici ORTO-MD u Novom Sadu

U decembru 2015. godine Novosti su objavile naslov “Matične ćelije nada za invalide“, u kome navode da će prvi put u Srbiji, bez asistencije stručnjaka iz inostranstva, biti urađeno presađivanje kostne srži u oštećenje kičmene moždine djeteta paraplegičara, što bi, očekuju ljekari, značajno trebalo da popravi zdravstveno stanje izazvano oduzetošću donje polovine tijela.”. Navedeno je i da će zahvat izvesti profesor dr Dušan Marić, ortoped iz Novog Sada, u beogradskoj klinici “Alfa medika”.

U tekstu je naglašeno da će to “biti prva u nizu ovakvih intervencija kojima će tim lekara besplatno, u okviru humanitarnog pilot-projekta, matičnim ćelijama pomagati oboljelim od cerebralne paralize ili oštećenja kostiju.”

Dalje, u tekstu se navodi da je cilj ovog projekta da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna, a koji do nje ne mogu da dođu zbog novčanih prepreka”, te da jedna ovakva procedura u inostranstvu košta između 36.000 i 40.000 eura.

Danas, četiri godine poslije, ne postoje nikakve informacije o nastavku pomenutog pilot-projekta, i što je zanimljivo, ne postoji ni jedna dostupna informacija o rezultatima tih terapija, sem šture vijesti u kojoj je navedeno da je operacija protekla “u najboljem redu”, ali bez da je navedena uspješnost, odnosno nivo oporavka pacijenta.

A zašto nije?

Pa nije iz jednostavnog razloga – terapije matičnim ćelijama kod ovakvih slučjeva nemaju nikakav učinak.

Ali, hajdemo redom.

Čemu onda ovaj pilot-projekat?

Da je to bio samo dobar marketinški trik, govori činjenica da je u ovom trenutku na internetu aktivno nekoliko humanitarnih akcija u svrhu prikupljanja sredstava za transplantaciju matičnih ćelija u pomenutoj klinici kod profesora Dušana Marića. U pitanju su povrede kičmene moždine, multipla skleroza, distrofija mišića i druga neurološka stanja. U nekim slučajevima se radi i o djeci. Svi sa jednom nadom – da će prohodati, oporaviti se, ozdraviti.

Informacije iz humanitarnih akcija govore da se cijena jedne transplantacije autolognih matičnih ćelija kreće od 7.500 eura za jedan pa do čak 50.000 eura za četiri tretmana. Ovo je iznos jednak kao i u drugim zemljama gdje su ove terapije dozvoljene, tako da prvenstveno nema riječi o nikakvom “projektu pomoći”.

Ovdje treba dodati i obavezne fizikalne terapije ako se želi ostvariti navodni uspijeh. ORTO-MD ovu uslugu dodatno naplaćuje i boravak u njihovom rehabilitacionom centru sa uključenim fizikalnim i drugim terapijama košta oko 100 eura po danu. Pacijenti tu ostaju mjesecima, najčešće do zadnjeg dinara. Ako se pak odluče na dnevne posjete (day hospital), cijena se spušta na 50 eura.

A rezultati?

Rezultati klinike ORTO-MD i profesora dr Dušana Marića u liječenju matičnim ćelijama

Na internetu ne postoji ni jedan objavjen rezultat ovih transplantacija, što bi moralo biti pravilo ali i obaveza klinike. Razgovarajući sa osobama koje su bile i na nekoliko tretmana u pomenutoj klinici, jasno je vidljivo da je rezultat samo spoj placeba i fizikalne terapije. U suštini isti kao i kod tretmana u EmCell klinici u Kijevu ili Neuroviti u Moskvi, koje su već deceniju i više “Meka” medicinskog turizma.

Ovom uslugom i Srbija se našla na mapi zemalja u kojima se sprovode neprovjerene i nedokazane terapije matičnim ćelijama. Na žalost, gotovo ni jedna klinika koja komercijalno obavljaju ove tretmane, ne izvještava o rezultatima valjano i kako joj nlaže etika. Štaviše, služe se lažnim svjedočenjima na internetu ili YouTube-u.

Tezu o uspjehu zasivaju na strogo kontrolisanim pojedinačnim studijama koja su dala određene rezultate, dok u praksi takvi rezultati još uvijek nisu ostvarivi.

Nemoguće je naći osobu sa konkretnim rezultatom kada je u pitanju oporavak nakon povrede kičmene moždine ili cerebralne paralize, a da takva postoji, ona bi bio svjetska vijest i pronalazaču bi osigurala Nobelovu nagradu.

Pa kako se ljudi onda nađu na ovim terapijama?

Po prirodi stvari ljudi sa teškim oboljenjima neprestano tragaju za lijekom koji bi poboljšao njihovo stanje ili ih potpuno izliječio. Oni su kroz razna udruženja i socijalne mreže uvezani sa osobama koje imaju iste ili slične probleme, te ažurno prate aktualne događaje.

Spletom okolnosti žive u sistemima u koje nemaju povjerenje, bez valjane medicinske zaštite, podrške države i društva u cjelini. U takvim okolnostima oni su lak plijen svima koji nude ekspres rješenja za njihove probleme, od lokalnih bioenergetičara i hodža do novopečenih sofisticiranih prodavača skupih tretmana.

Naročito veliki problem predstavlja odsustvo Etičkih udruženja medicinskih stručnjaka za ovaj problem, koji bi ukazali na problem. Gotovo svaki fizijatar, neurolog i bilo koji drugi doktor će bez problema uputiti očajnog pacijenta na ovaj i sličan tretman, bez ikakvog znanja o tretmanu na koji ga upućuje, o njegovim rizicima i učinkovitosti. Postoje čak slučajevi gdje su pacijenti “pogurali” Fond zdravstva da im plati dio tretmana.

Ovo nije jedinstven i izolovan slučaj, na svakom koraku postoje mnoge sumnjive i lažne prakse. Slučaj kada je u Srbiji otkriven i uhapšen mesar koji je radio najkomplikovanije estetske hirurške zahvate uništavajući živote pacijenata, pokazuje svu kompleksnost problema, nivo rizika i slabost sistema da se nosi sa time.

Oprezno i hladne glave!

Matične ćelije imaju potencijal liječenja određenih medicinskih stanja i bolesti ali za većinu neuroloških stanja još nije poznato da li donose koristi i da li su sigurne za upotrebu. Zato razmislite, informišite se i donesite racionalnu odluku prije nego se odlučite za ovakve terapije.

Postoje mnoge stvari koje su vam preče od ovih avantura. Fizikalne terapije su odličan početak. Zatim, pristupite uređenju vašeg doma i prilagodite sredinu oko vas. Obezbijedite sebi odgovarajuća ortopedska pomagala i stvari koji će vam olakšati život. Kada sve ovo obezbedite i ostane vam nešto novca, onda odlučite da li da ga iskoristiti na nešto što vjerovatno nikakve rezultate neće dati.

Epiduralnu stimulacija

Orto-MD je u aprilu 2021. godine na svoj Facebook stranici najavio ovaj tretman u Srbiji. Na njega su do sada osobe sa povredom kičmene moždine odlazile na Tajland. Opširnije o tome na ovom linku.
Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Epitelijalne matične ćelije bi mogle da tretiraju PKM

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 250.000 do 500.000 ljudi pretrpi povredu kičmene moždine svake godine. Mnoge od ovih povreda su zbog uzročnika koji se mogu sprječiti, kao što su saobraćajne nesreće i padovi.

Povrede kičmene moždine često dovode do mentalnih poremećaja, sa procenjenom da je 20-30 procenata onih koji pokazuju simptome depresije.

Pored toga, i dalje postoje razne prepreke kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u modernom društvu. Na primjer, djeca sa povredama kičmene moždine će manje vjerovatno da pohađaju školu, a odrasle osobe sa povredom suočavaju se sa većom stopom nezaposlenosti.

Postizanje značajnog oporavka od povreda kičmene moždine je kontinuirani izazov. Međutim, u nedavnoj studiji koju su obavili Javier Ganz i kolege sa Univerziteta Tel Aviv u Izraelu, istraživački tim je predstavio obećavajuće liječenje upotrebom matičnih ćelija kod miševa.

Koriste humane matične ćelije oralne mukoze (hOMSC) ugrađene u matricu skele kako bi popravile povrede kičmene moždine.

Prethodno istraživanje je pokazalo da se hOMSC-ovi mogu indukovati da funkcionišu kao astrociti koji luče faktore koji imaju za cilj poboljšanje neuroprotekcije, rasta ćelija i diferencijacije.

Skele su još jedan ključni faktor koji obezbeđuje okruženje u kojem ćelije mogu proliferirati, prikačiti i diferencirati. U svom eksperimentu, istraživači su stvorili biorazgradivu, poroznu skelu iz jednakih dijelova kopolimera poznatih kao PLGS i PLLA.

“PLGA je izabrana da obezbedi fleksibilnost, dok je PLLA izabrana da obezbedi krutost”, rekao je Ganz u saopštenju za štampu.

Ganz i kolege su pretpostavili da kombinovanje hOMSC-a sa PLGA/PLLA skeletom omogućava pacovima da se oporave od povreda kičmene moždine.

Istraživači su otkrili da je 42 odsto pacova tretiranih hOMSCom moglo da podrži svoje zadnje udove i pokazalo je poboljšane sposobnosti pješačenja tokom prve tri nedelje.

Da bi se ispitao stepen ponovnog povezivanja u povrijeđenim područjima, istraživači su koristili tehnike kao što su slikanje tenzora disfunkcionalnog magnetnog polja i motornog potencijalnog potencijala (MPP).

Dok rezultati u ovom članku ne rešavaju probleme povrede kičmene moždine i onih koji su povezani sa njim, one pružaju obećavajuće metode koje potiču od potrebe za razumijevanjem mehanizama iza oporavka.

Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Matične ćelije u liječenju multipla skleroze

Međunarodno ispitivanje pokazalo je da transplantacija matičnih ćelija može da donese velike pozitivne promene za mnoge obolele od multiple skleroze, izjavili su lekari koji su učestvovali u toj analizi.

Rezultati međunarodnog ispitivanja pokazuju da ta transplantacija može da zaustavi bolest i ublaži simptome, prenosi BBC.

Procedura se sastoji u tome da se uništi imuni sistem pacijenta pomoću lekova za rak i sistem se zatim ponovo podigne pomoću transplantacije matičnih ćelija.

Nešto više od 100 pacijenata učestvovalo je u ispitivanju u bolnicama u Čikagu, SAD, Šefildu u Britaniji, Upsali u Švedskoj i Sao Paolu u Brazilu. Svi su oni imali multiplu sklerozu sa smenjivanjem perioda vraćanja bolesti i dugotrajnog povlačenja znakova oboljenja, odnosno remisije.

Privremeni rezultati objavljeni su na godišnjem sastanku Evropskog društva za transplantaciju kostiju i koštane srži u Lisabonu.

U ispitivanju su pacijenti dobijali ili terapiju lekovima ili transplantaciju matičnih ćelija terapijom HSCT. Pacijenti u grupi koja je primala transplantirane matične ćelije primetili su smanjenje onesposobljenja, dok su se simptomi pogoršali u drugoj grupi.

Posle godinu dana zabeležen je samo jedan slučaj vraćanja bolesti u grupi koja je tretirana matičnim ćelijama u poređenju sa 39 iz druge grupe koja je primala lekove.

Posle praćenja pacijenata u proseku tri godine, transplantacija nije uspela kod tri od 52 pacijenta (šest odsto), u poređenju sa 30 od 50 pacijenata (60 odsto) iz kontrolne grupe koja je tretirana lekovima, prenosi BBC.

Profesor Ričard Bert, vodeći istraživač na univerzitetu Nortvestern u Čikagu rekao je za BBC da su podaci “zapanjujući” u prilog transplantacije u odnosu na najbolje raspoložive lekove.

“Neurološka zajednica bila je skeptična oko ove terapije, ali ovi rezultati će to promeniti”, rekao je Bert.

U tretmanu se koristi hemoterapija da se uništi oštećeni imuni sistem i zatim se matične ćelije uzete iz krvi i koštane srži pacijenta ponovo ubacuju. Ove ćelije nisu pogođene multipla sklerozom i one ponovo i grade imuni sistem pacijenta.

Profesor Bazil Šarok, neurolog u bolnici Rojal Holamšir rekao je da su istraživanja još u prelaznoj fazi, ali ako se uzme to u obzir, da je ovo najbolji rezultat koji je video u bilo kom ispitivanju za multiplu sklerozu.

Lekari ukazuju da ovaj tretman ne odgovara svim pacijentima sa muliplom sklerozom i da proces može da bude težak, uključujući hemoterapiju i nekoliko nedelja izolacije u bolnicama.

Doktorka Suzana Kolhilhas rekla je da će transplantacija matičnim ćelijama HSCT uskoro biti priznata kao ustanovljen tretman u Engleskoj i da će tada prioritet biti da se osigura da pacijenti kojima to može da pomogne dobiju tu terepiju.

Multipla skleroza je hronična zapaljenska bolest centralnog nervnog sistema, a procenjuje se da od nje u Evropi boluje oko 700.000 ljudi, od kojih je oko 75 odsto žena.

U Srbiji od multiple skleroze boluje oko 7.000 ljudi.

Izvor:n1info

Kategorije
Aktuelno Balkan VIJESTI

Da li su matične ćelije iz pupčane vrpce prevara?

Najpoznatija Srpkinja u svetu medicine, Prof. Dr Nadežda Basara, doktorka koja je transplantirala matičnim ćelijama više od 2.000 pacijenata tvrdi: Ne bacajte pare na čuvanje matičnih ćelija iz krvi pupčane vrpce. Samo dvoje dece iz celog sveta je uspešno transplantirano. Svi mogu biti donatori matičnih ćelija, bez davanja krvi, besplatno.

Čuvanje matičnih ćelija iz pupčanika novorođenčeta trebalo je da predstavlja početak jedne nove zdravstvene revolucije, koja će učiniti da u budućnosti naša deca budu sačuvana od brojnih teških bolesti. U poslednjih 10-ak godina u Srbiji, ali i u regionu gotovo da nije bilo roditelja koji nisu razmišljali isplati li se dati par hiljada evra za budućnost svog deteta, pritom se nadati da im u toj istoj budućnosti uzorci matičnih ćelija nikad neće zatrebati. Pojavilo se bezbroj banaka matičnih ćelija, bezbroj firmi koje su sebe reklamirale kao najuspešnije u čuvanju matičnih ćelija, pojavilo se istovremeno i bezbroj razloga za i protiv uzimanja uzoraka, što je među roditeljima unelo dodatnu zabunu. I nakon što se u Crnoj Gori nedavno desilo da se ugasi kompanija preko koje je sačuvano više od 2.000 uzoraka, panika se zaraznom brzinom preselila i u Srbiju.

Najpoznatija Srpkinja u svetu medicine, Prof. Dr Nadežda Basara, doktorka koja je transplantirala matičnim ćelijama više od 2.000 pacijenata, i objavila u stranim stručnim časopisima preko 100 naučnih radova o matičnim ćelijama (koji su blizu 5.000 puta citirani od drugih svetskih naučnika) u velikom intervjuu za Telegraf.rs otkriva pravu istinu o čuvanju matičnih ćelija iz pupčanika novorođenčeta. Dr Basara, čija je uspešnost transplantiranja (prati se kod pacijenta dve godine posle transplantacije) u poslednjih  6 godina na najvišem svetskom nivou od 87%, osim što je glavni JACIE- inspektor evropskog društva transplantatora matičnih celija (EBMT) za transplantacione centre po Evropi, i jedini je svetski priznati hematolog i transplantator matičnih ćelija sa Balkana.

Godinama već upozoravate trudnice putem medija, ali je očigledno da se često više veruje marketinškim kampanjama nego vrhunskim stručnjacima poput Vas. Zašto je to tako?

Čuvanje matičnih ćelija

– To je tako, jer je naš narod lakoveran i naivan, i više veruje nadrilekarima i reklamama nego stručnjacima. Ja sam upozoravala trudnice, jer sam to shvatila kao obavezu prema svome narodu, koji je oduvek od usta odvajao da bi pomogao svom detetu. Osim toga, radim i živim na izvoru informacija, i znam još od 2002. god. da je ostavljanje matičnih ćelija iz pupčane vrpce nepotrebno. Do tada je, među prvima u Nemačkoj, evropski institut EUFETS AG, u kome sam počela da radim 1997, imao sedam kryo-tankova i čuvao je matične ćelije iz pupčane vrpce, sve dok se nije postavilo pitanje ekonomičnosti. Krivci za to su razvoj medicinske nauke (već tada se znalo da su naučnici iz Engleske i Japana počeli da rade na reprogramiranju matičnih ćelija iz sluzokože odraslog čoveka, što je kasnije i rezultiralo Nobelovom nagradom) i velika spremnost Nemaca da budu potencijalni donatori matičnih ćelija. Trenutno, Nemačka ima 8 miliona potencijalnih donatora, i drugi su u Svetu, posle USA.

Možete li da nam demistifikujete čitav proces ostavljanja matičnih ćelija i sve greške u vezi s tom temom?

– Kao prvo, matične ćelije iz pupčane vrpce se mogu ostaviti za budući transplantat, ali je njihov broj tako mali da samo deca ili odrasle osobe koje su lakše od 60kg. mogu da se transplantiraju, i to obično se najčešće uzimaju dva preparata iz različitih, ali sličnih pupčanih vrpci. Inače, proces diferencijacije i umnožavanja tih ćelija je strašno skup, kao i logistika, da je neki put ukupni iznos veći od kupovine gotovog transplantata od nesrodnog ili srodnog donora. Uz to, nemate nikakvu sigurnost da će se sve te ćelije održati na -150°, a studije su pokazale, da za vreme umnožavanja ćelija in-vitro, dolazi do genetskih promena i mutacija ćelija. Ta vrsta transplantacije se i dalje radi u zemljama sa stanovništvom nižeg rasta, ali sve manje.U Nemačkoj se, na primer, skoro uopšte ne radi, iz vrlo prostog razloga: za preko 85% pacijenata se u današnje vreme može naći donator u svetskoj bazi podataka od 30 miliona potencijalnih donatora, a u ostalih 15 % slučajeva donor je iz porodice, haploidentičan (majka, otac, sestra, brat), i ta vrsta transplantacije je u ogromnom usponu u celom svetu.

– Kao drugo, kada su firme koje se bave čuvanjem matičnih ćelija iz pupčane vrpce shvatile, da se te ćelije sve manje koriste, smislile su drugu strategiju – upotrebu tih ćelija kao regenerativne ćelije. Naravno, u “normalnim” zemljama to nije moglo da se propagira, jer su se stručnjaci i univerziteti odmah izjasnili protiv, i narod je bio informisan. Sto se tiče informisanja, institucije zdravstva u Nemačkoj od 2009. intezivno informišu buduće roditelje da je čuvanje matičnih ćelija iz pupčanika nepotrebno.

Na šta sve treba paziti, koje se sve stvari u vezi s matičnim ćelijama iz pupčanika reklamiraju, a potencijalno nisu istinite?

Čuvanje matičnih ćelija

– Nije istina da mogu da se koriste za lečenje autizma, paralize, dijabetesa, multiple skleroze, itd. tj. za oblast regenerativne medicine. Osim toga, nije objašnjeno narodu da te metode još nisu etablirane, kao i da postoje i druge metode, kao sto je reprogramiranje somatskih ćelija. Tu je informisanje naroda od strane medicinskih institucija sistema totalno zakazalo. Ono što je u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, redovno, da se u čekaonicama, ambulantama, u dnevnoj štampi, na internet stranicama medicinskih ustanova, itd., pojavljuju informacije pripremljene od državnih institucija koje i mi imamo, kao što su Ministarstvo zdravlja, Univerzitetske klinike, Lekarska komora i drustvo, itd., o tome koje se samo bolesti leče matičnim ćelijama i šta je tu istina, da li matične ćelije iz pupčane vrpce treba ostavljati ili ne. To je u zemlji Srbiji nedostupno narodu. Kako onda da ne poveruju reklamama, kada im se samo one serviraju kroz medije.

Koji je pravi smisao davanja matičnih ćelija i koja jeste realna mogućnost potencijalnog iskorištavanja?

– Matične ćelije se daju da bi zamenile bolesne matične ćelije i omogućile stvaranje novih zdravih krvnih ćelija. To se radi transplantacijom matičnih ćelija kao jedino naučno dokazanom metodom. Sve ostalo je mešetarenje, jer nije dokazano u kliničkim studijama.

Zašto se često dešava da po uzimanju uzorka iz banke matičnih ćelija stigne odgovor da dati uzorak nije upotrebljiv, a kompanije ipak naplaćuju uslugu uzimanja i taksu za izvoz krvi?

– Najčešći razlog je kontaminacija bakterijama, što je razumljivo kada se zna da se bebe rađaju najčešće vaginalnim putem, i pored dezinfekcije pupčane vene pre venepunkcije. Drugi razlog je mali broj matičnih ćelija. Još pre 20 godina je skoro 30% preparata propadalo, jer nisu ispunjavali kriterijume.

Možete li da nam navedete neki slučaj kada su matične ćelije iz pupčanika izlečile ili spasle dete ili osobu kojoj su namenjene i slučajeve u kojima to zapravo nije bilo (ili nije) moguće?

– Iz moje prakse ne mogu, jer sam za 20 godina rada u Nemačkoj samo dva pacijenta transplantirala i oboje su imali puno komplikacija. Prvi slučaj deteta je transplantiran 1988. u Parizu, a transplantat je stigao iz New York banke. Dete nije imalo drugog donora. Za jedan intervju, mislim da je bio 2013. ili 2014, da bih dala tačne podatke, pozvala sam kolegu iz Pariza, Prof. Dr. Rocha Vandersona, koji je bio zadužen od Svetske zdravstvene federacije za statistiku, i dobila sam poražavajući podatak: svega dvoje dece iz celog sveta je uspešno transplantirano sopstvenim matičnim ćelijama dobijenim iz krvi pupčane vrpce!

Da li su članovi porodice zaista kompatibilni po tom pitanju i da li je zaista moguće da se uzorak koristi za još jednog člana porodice, kako se reklamira?

– Ne koristi se u praksi, jer nema potrebe za primenu kod članova porodice.

Šta se zaista desilo u Crnoj Gori nakon gašenja predstavništva kompanije Cryo save i da li je 2.000 uzoraka ipak dostupno ljudima koji su preko te kompanije ostavili matične ćelije?

– Kompanija Cryo-Save je poznata internacionalna kompanija i podleže evropskim zakonima, pa je nemoguće da 2.000 uzoraka jednostavno nestane! Kako se Ministarstvo zdravlja Crne Gore ne oglašava po tom pitanju, a oni su dali stranim firmama dozvolu i stoje iza iznošenja matičnih ćelija pupčane vrste iz zemlje, roditeljima iz Crne Gore ne preostaje ništa drugo nego da se udruže i napižu dopis Cryo-Save-u (mislim da je centrala u Holandiji, a labaratorije i kryo-lager u Belgiji), u kome traže da se o trošku kompanije obezbedi da predstavnik roditelja poseti datoteku i kryo-lager gde se čuvaju te ćelije. Trebalo bi da im izađu u susret i pokažu na kojim se tačno pozicijama u kryo-tankovima nalaze uzorci i demonstriraju probno vađenje slučajno izabranih uzoraka. Ako do toga ipak ne dođe, u šta ne verujem, treba da se obrate Ministarstvu zdravlja Crne Gore da oni preduzmu mere. U svim zemljama EU postoje državne institucije koje kontrolišu rad tih firmi. Recimo u Nemačkoj je to PEI (Paul- Ehrlich- Institut).

Možete li da date Vaš završni savet i poruku svima koji su do sada dali uzorke i poruku svim budućim roditeljima koji to žele da urade?

– Moj završni savet se nije promenio: Ne bacajte pare na čuvanje matičnih ćelija iz krvi pupčane vrpce. Ako roditelji žele nešto da urade, treba da se prijave kao donatori matičnih ćelija Zavodu za transfuziju krvi, za to ne moraju ni krv da daju, već samo razmaz sluzokoze usne duplje, a i ne košta ih ništa. Na taj način će se povećati broj donora, tako da će u skoroj budućnosti preko 90% pacijenata moći da se izleči koristeći identične matične ćelije od nesrodnog donora iz svetske banke podataka.

Prof Dr Nadežda Basara dugogodišnji je QP (Qualified Person) – najodgovornija osoba pred Zakonom o lekovima i državnim institutom PEI za proizvodnju i kryo-konzerviranje matičnih ćelija i proizvedenih transplantata u clean rooms pod GMP normama. Ima dve specijalizacije: internu medicinu u Nemačkoj i kliničku farmakologiju iz Beograda, i sub-specijalizaciju iz hematologije i onkologije. Magistrirala je i doktorirala u Beogradu, a postala docent i profesor medicine u Nemačkoj, kao jedina koja nije rođena i nije se školovala van Srbije. Ispituje studente na završnom ispitu medicine, kao i specijalizante na Univerzitetu u Kielu, i mentor je doktorantima.

(Telegraf.rs/Aleksandar Saša Jovanović)

Kategorije
Aktuelno Balkan VIJESTI

O tretmanu matičnim ćelijama

Kada govorimo o tretmanu matičnim ćelijama kod osoba sa neurološkim smetnjama i oboljenjima (mozak, kičma, nervni sistem) i obimu koji obuhvata na evropskom kontinentu, sa sigurnošću se može tvrditi da su zemlje Balkana najviše uvučene u turizam istih.

Katastrofalno loš zdravstveni sistem, nepovjerenje u institucije – čak i u konvencionalnu medicinu usled tradicionalno zastupljenog nadrilekarstva, doveli do toga da gotovo nema osobe sa povredama kičmene moždine ili multipla sklerozom koja nije ili ne namjerava da se podvrgne ovom tretmanu.

Oni uglavnom biraju klinike NeuroVita Moskva (Rusija), EmCell Kijev (Ukrajina) i SCT Vienna Beč (Austrija), a broj tretmana je limitiran samo dubinom džepa napunjenog dobrotvornim prilazima organizovanim preko interneta i u lokalnim zajednicama. Tako se mogu sresti osobe koje su bile 6, 9 ili 13 puta na tretmanu matičnim ćelijama. Postoje čak slučajevi gde je Fond zdravstvenog osiguranja finansirao liječenje, što potvrđuje koliko je situacija alarmantna.

Nadu u spas osobe najčešće pronalaze na internetu ili im se javljaju domaće klinike koje lobiraju i posreduju u čitavoj proceduri odlaska na tretman, uključujući čak rezervaciju avio karata ili smještaja za porodicu. Jedna od takvih je Viderma, koja nudi “ključ u ruke” za Kijev.

Zanimljivo je da osobe koje su na vlastitoj koži doživjele prevaru, uglavnom ne prihvataju ono što se njima desilo i potiskujući to u sebi, nastavljaju da uvlače druge u začarani krug tretmana, šireći priču kao zarazu i gurajući čitavu zajednicu u ćor-sokak.

Žalosno je i to što ne postoji zdrav nevladin sektor ili druge organizacije koje bi zauzele stav, edukovale javnosti i svoje članove u vezi ovog velikog problema. Iste te organizacije često prikupljaju dobrotvorne priloge upravo za ove i slične tretmane i tako postaju direktan saučesnik u podloj pljački osoba sa najtežim invaliditetom.

Može i pametnije

Već pet godina živim sa invaliditetom, aktivno učestvujući u nevladinoj organizaciji koja djeluje u sklopu Rehabilitacionog instituta Montekatone u Imoli. Spletom srećnih okolnosti tu sam se i rehabilitovao poslije saobraćajne nesreće. Spletom još srećnih okolnosti imao sam priliku da vidim primjer Italije, zemlje u kojoj su svi zajedno, zdravstveni sistem i nevladine organizacije, zauzeli jasne stavove o tretmanu matičnim ćelijama. Oni ne propuštaju priliku da taj stav ponavljaju stalno i u svakoj prilici.

Rezultat zajedničkog rada ova dva sektora je taj da ogroman novac koji sa Balkana odlazi za Beč, Rusiju ili Ukrajinu, u Italiji završava u obliku najsavremenijih ortopedskih pomagala koja podižu kvalitet života mnogo više od skupo plaćenih placebo efekata. Ovdje su osobe sa invaliditetom uključene u zajednicu, novac ulažu u slobodne aktivnosti, putovanja ili pokreću vlastiti biznis. Domovi su im pristupačni, ortopedska pomagala najkvalitetnija i omogućavaju im lako obavljanje svakodnevnih potreba. Teško je sresti paraplegičara koji ne vozi auto. Većina tetraplegičara C6 i nižih nivoa takođe.

Kolica su cool!

Da bi se stvari promijenile potrebno je udružiti snage i raditi na nekoliko frontova. Socijalizacije osoba s invaliditetom je problem broj jedan. Činjenica je da društvo ima jako nizak stepen tolerancije prema osobama sa invaliditetom. Takve osobe teško dolaze do posla, pronalaze ljubav, zasnivaju porodice… Ali isto tako, te osobe će jednom morati izaći vani i boriti se za svoja prava, podizati svijest i spuštati barijere.

 

Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Ćelije kože postaju motorni neuroni bez matičnih ćelija

Zašto izgraditi nešto od nule kada se može samo renovirati već postojeća struktura? U suštini to je ono što su istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Vašingtonu imali na umu kada su razvili metod za transformaciju odraslih ljudskih ćelija kože u motorne neurone u laboratoriji. Publikovali su svoj rad u časopisu Cell Stem Cell.

“U ovoj studiji koristili smo samo ćelije kože od zdravih odraslih koji se kreću u dobi od ranih 20-ih do kraja 60-ih godina”, rekao je stariji autor Andrew S. Yoo u saopštenju za medije. “Naše istraživanje je otkrilo kako mali molekuli RNK mogu raditi sa drugim ćelijskim signalima zvanim transkripcioni faktori kako bi se proizveli određeni tipovi neurona, u ovom slučaju motorni neuroni. U budućnosti bi želeli da proučavamo ćelije kože od pacijenata sa poremećajima motornih neurona. Naš proces konverzije treba da modeluje aspekte kasnog porijekla bolesti koristeći neurone dobijene od oboljelog pacijenata. ”

To su uradili izlaganjem ćelija kože u laboratoriji na određene molekularne signale koji se obično nalaze na visokim nivoima u ljudskom mozgu. Fokusirali su se na dva kratka odlomka RNK: mikroRNAs (mRNAs), koji se zovu miR-9 i miR-124, koji su uključeni u preoblikovanje genetičkih instrukcija ćelije. Ove mRNK, kombinovane sa određenim transkripcionim faktorima, uspešno su pretvorile ćelije kože u motorne neurone kičmene moždine u roku od samo 30 dana. Ove nove ćelije su tačno podsećale na normalne motoričke neurone miševa u smislu kojih su geni uključeni i isključeni i kako su funkcionisali.

Bolje razumevanje i poboljšanje tretmana

Obično, kada istraživači nađu načine za zamenu oštećenih ćelija ili organa, pribegavaju upotrebi matičnih ćelija. Konkretno, koriste embrionalne matične ćelije (vrstu pluripotentnih matičnih ćelija) za rast potrebne ćelije ili organa.

Iako ova vrsta matičnih ćelija ima potencijal da preraste u ono što je potrebno za odrasle ćelijske tipove, ova procedura sadrži neke etičke probleme, kojih nema u novoj proceduri.

Održavanje prvobitne starosti pretvorenih ćelija može biti od ključnog značaja za proučavanje neurodegenerativnih bolesti koje dovode do paralize, kao što su amiotrofična lateralna skleroza (ALS) i atrofija mišića na spinalnoj osnovi, stanje na koje se fokusira novo istraživanje. Naročito, istraživači se nadaju da bi to moglo poboljšati razumevanje ovih bolesti kako bi se poboljšala regenerativna medicina.

“Vraćanje kroz pluripotentnu fazu matičnih ćelija je slično kao rušenje kuće i izgradnja nove”, objašnjava Yoo. “Ono što radimo je više kao renoviranje. Mi mijenjamo unutrašnjost, ali ostavimo prvobitnu strukturu, koja zadržava karakteristike starijih odraslih neurona koje želimo proučiti. ”

Kao i embrionalne matične ćelije, tehnika takođe može omogućiti pretvaranje ćelija kože u druge tipove ćelija koristeći različite transkripcijske faktore. Pre nego što se ova tehnika može primijeniti na stvarne ljude sa neurodegenerativnim bolestima, istraživači i dalje moraju da saznaju koliko se podudaraju ćelije napravljene u laboratoriju u poređenju sa prirodnim ljudskim motornim neuronima. Ipak, to je obećavajući početak.

Reference: EurekalertWashington University School of Medicine in St. LouisCell Stem Cell