Poslodavci u Federaciji BiH dobijaju milionske iznose za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u svojim preduzećima, ali neki od njih ne koriste ovu radnu snagu, već samo privilegije koje im ona donosi.
Reha design, novo i gotovo nepoznato ime na tržištu ortopedskih pomagala, donosi inovativne rukavice za guranje invalidskih kolica. Radi se o litvanskoj firmi sa sjedištem u Vilnusu, koju je pokrenuo Dr Gene Emmer. Pored nekoliko modela rukavica, firma dizajnira, proizvodi i prodaje putem online platforme još neke zanimljive gadgete za osobe u kolicima. Prije desetak dana mi je stigao paket sa dva različita modela, a isprobao sam njihov model Gator rukavica, koje su namijenjene tetraplegičarima.
Izrađene od kvalitetne kože, ove rukavice su jednostavne za oblačenje zahvaljujući čičak zatvaranju na poleđini dlana i mogućnošću širokog – na preklop – otvaranja prilikom oblačenja. Ono što karakteriše ove rukavice je meka unutrašnja postava i prijanjajuća gumirana podloga na prednjoj strani na svim dodirnim površinama koje trpe opterećenje, što omogućava veću pokretljivost i kontrolu korisnicima u kolicima. Iako nisam imao priliku da ih intenzivno i duži vremenski period testiram, preliminarni dojmovi su dosta obećavajući.
Kao kritiku mogao bih navesti da model koji sam testirao ima izrazito jak miris i suvu teksturu kože, pa sam čak na trenutak posumnjao da se radi o sintetičkoj (umjetnoj) koži. Međutimm, drugi par rukavica ne ispušta nikakav miris i koža je dosta mekanija u odnosu na Gator, pa je moguće da me je zapao par koji je dugo ili loše skladišten.
Još jedna stvar koju možemo sresti na svakom koraku a nije obišla ni ovaj proizvod, jeste dosta viša cijena u odnosu na slične proizvode koji nisu namijenjeni osobama u kolicima. Tako na primjer testirane Gator rukavice koštaju 35 € + 9 € slanje za područje Evrope, što u konačnici predstavlja značajan iznos. Kožne rukavice približnog kvaliteta za vožnju bicikla se pak mogu naći po cijeni od 10 €, a pojedini modeli za kolica već od 15 €.
Da li se radi o proizvodu za koji je razumno izdvojiti nešto više novca?
To je na prvu teško reći. Činjenica da je proizvođač dizajnirao sedam različitih modela rukavica za različite tipove korisnika uvažavajući sve zahtjeve i specifičnosti istih, govori da je uvidio važnost personalizacije, da razumije njihove potrebe i da im želi pružiti najbolje iskustvo korištenja. Da li je uspio u tome, znaćemo nakon nešto više pređenih kilometara i korisnika koji će podijeliti svoje mišljenje.
Da li su nam rukavice potrebne?
Jedna od stvari koju niko ne bi smio sebi dozvoliti jesu istrošene i poderane ruke pune rana i ožiljaka nakon višegodišnjeg korišćena kolica. A vidio sam takvih korisnika – imam ih čak i među prijateljima. Mislim da bi svako ko intenzivno koristi kolica, trebao naći i priuštiti sebi par rukavica koje će ih štititi. Na kraju krajeva ne radi se samo o estetici, nego i o riziku od ozbiljnih komplikacija poput sindroma karpalnog tunela.
Za one koji su zainteresovani, sve informacije o ovim rukavicama i drugim proizvodima kompanije Reha design, mogu se pronaći na njihovoj web stranici, gdje je jednostavno izvršiti i naručivanje.
Vaša iskustva i mišljenja možete ostaviti u komentarima.
Prije nego što krenem da pišem o samom tretmanu, osvrnuću se na to kako sam došao do osoba koje su bile na Tajlandu, kako ih možete naći vi i iz prve ruke (ne) dobiti informacije koje su vam potrebne prije nego što se odlučite da krenete njihovim putem.
Nekad 2016. godine sam se nakratko zadesio u jednom rehabilitacionom centru i tu upoznao Adriana. On je tada bio na prvoj rehabilitaciji sa tek povrijeđenom kičmenom moždinom, koju je zadobio u padu sa građevinske skele. Skontali smo da živimo blizu pa smo se povezali na Fejsbuku i dogovorili kafu. U jednom dopisivanju nakon izlaska iz centra mi je rekao da planira odlazak na Tajland na ugradnjuepiduralnog stimulatora koji uključuje i jedan tretman ubrizgavanja autolognih matičnih ćelija. Do tada sam o tom tretmanu čitao na internetu ali to je bio prvi konkretniji dodir sa njim. Počeo sam malo da istražujem, a Adrian je u međuvremenu otišao i ugradio aparat.
U nekoliko navrata sam mu spominjao da mi mora dati intervju za blog, ali niti sam ja bio aktivan na blogu niti smo se mi nešto često dopisivali. To je tako trajalo sve do ovoga ljeta kad smo konačno organizovali da se vidimo. Čak ni poslije cjelodnevnog druženja sa njim u kome smo pominjali i Tajland, nisam se nakanio da pišem o ovoj temi, sve do prije desetak dana kada slučajno naletih na jednu humanitarnu akciju na Fejsbuku u kojoj se prikupljaju sredstva za odlazak na Tajland jedne osobe iz Srbije. Proguglao sam i našao još nekoliko akcija, uzeo ime jedne djevojke i našao je na Fejsbuku. Ona se nedavno se vratila sa Tajlanda. Sat vremena poslije razgovarao sam sa njom i još tri mlade osobe koje su takođe obavile tretman. U razgovoru sa njima sam čuo i za najavu klinike Orto-MD iz Novog Sada. Tema koju sam skoro bio i zaboravio, odjednom je postala tako velika i važna.
Prije nego što vam prenesem iskustva osoba koje su bile na ugradnji epiduralnog stimulatora, osvrnuću se na sam tretman.
Šta je epiduralna stimulacija?
Epiduralna stimulacija predstavlja ugradnju implantata, odnosno uređaja koji se hirurškim zahvatom ugrađuje u tijelo pacijenta. Uređaj se sa određenim provodnicima spaja na nerve u predjelu povrede kičmene moždine, kao neki vid premosnika, kako bi prenosio signal ispod nivoa povrede.
Prva klinička istraživanja na ovom otkriću su započeta 2015. u Sjedinjenim Američkim Državama, što sam isplatio na ovom linku. Istraživanja su još uvijek u toku i tretman se ne obavlja izvan strogo kontrolisanog istraživanja nigdje sem u “trećim” zemaljama, odnosno zemljama sa loše uređenim zakonodavstvom u pogledu zaštite zdravlja stanovništva.
Tajland zemlja obećana
Tajlanda, Kuba, Ukrajina i slične zemalje su raj za eksperimentalne terapije i tretmane. U ovim zemljama se već decenijama “liječi” sve i svašta. One su medicinski raj i krajnje odredište sve većem broju tragača za medicinskim čudima.
Da bih otkrio ko stoji iza ugradnje epiduralne stimulacije, morao sam dosta da se namučim. Radi se o paukovoj mreži internet stranica i klinika skrivenih iza imena koja ne govore ništa a imaju samo jedan cilj – da ulove žrtvu. EpidralStimulationNow, Globalstemcells, Unique Access, VeritaNeutro i VeritaHealtCare su dio Verita grupe sa sjedištem u ofšor raju Singapura koja posjeduje još desetinu naziva i marki sa klinikama isključivo u trećim zemjama svijeta koje se bave liječenjem svih mogućih bolesti, od raka, preko svih mogućih neuroloških oboljenja do podmlađivanja. Najprostije rečeno, za sve ono što konvencionalna medicina ne liječi, tu su oni.
A kako im ide?
Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se na osobe koje poznajem ili sam pronašao da su se podvrgne ovom tretmanu.
Adrian je poslije godinu dana truda izgubio nadu, danas kaže da je to bila prevara na koju je nasjeo ali da mu nije žao. Tretman mu nije donio nikakav boljitak ali je zato uzrokovao povećanje spasticiteta i ukočenost prilikom svakog njegovog aktiviranja. Na njegove žalbe iz Tajlanda su mu odgovorili da bi trebalo da se vrati na dodatno programiranje ali je on to odbio. Uređaj još uvijek nosi ali ga ne koristi i planira njegovo odstranjivanje. Sreću u nesreći je imao što to je nastradao na radnom mjestu dobivši veliku novčanu odštetu i sigurnu penziju, pa mu trošak od 120 000 € u konačnici nije mnogo uticao na život.
Sa druge strane Leo, mladić koji je nastradao vozeći motocikl, je imao nešto manje sreće. Sa puno optimizma i velikom nadom u oporavak, organizovao je humanitarnu akciju i prikupio dio sredstava a ostatak se zadužio, te otišao na tretman. Na Fejsbuku je pokrenuo i stranicu koja je trebalo da prati njegov oporavak. Nazvao ju je Leo Senese Epidural Stimulation. Nedugo po povratku u Italiju dobio je infekciju i završio u bolnici. Izvukao se za dlaku a uređaj mu je odstranjen. Iz Tajlanda je dobio poziv da dođe na ugradnju novog uređaja o njihovom trošku, a o povratku sredstava ili bilo kakvom priznavanju troškova prouzrokovanim infekcijom nisu htjeli ni razgovarati. Danas je u dugovima i angažovao je advokata u pokušaju da nešto novca povrati ali je i sam svjestan da su za to šanse minimalne.
A šta kažu naši?
Adrijan i Leo su u razgovoru bili poprilično rezervisani, ali ono što sam saznao u razgovoru sa osobama sa Balkana je potvrdilo moje sumnje. Niko od njih nije bio spreman da razgovara o onome što je prošao i ostvarenim rezultatima.
Samo su mi potvrdili da je klinika insistirala na diskretnosti, ali ne i da su bili primorani obavezati se potpisom na takvo nešto, što je zastrašujuće ako je tako, a sumnjam da jeste. Takva politika lukrativnih korporacija nije strana, gdje se korisnik ugovorom obavezuju na poštovanje beskrupoloznih klauzula pod prijetnjama velikih obeštećenja u slučaju kršenja istih. Da je to bio slučaj, potvrđuje i činjenica da mi na moju molbu niko do Lea nije bio spreman ustupiti ni jednu fotografiju, čak ni onu na kojoj se vidi samo daljinski upravljač, uz obećanje da neću spomenuti njih, niti će se nešto moći zaključiti sa fotografije.
Dok su sa jedne strane operušani pacijenti dobro ućutkani, sa druge kompanija koja stoji iza tretmana, provodi globalnu kampanju lova na klijente širom svijeta. Da se pritom služe svačim, potvrđuje i ovaj tekst u kome autor neprofitne organizacije tvrdi kako su im nuđeni sponzorisani tekstovi.
Mnoštvo web stranica, profila na društvenim mrežama i YouTube kanala su povezani sa grupom koja stoji iza tretmana na Tajlndu i njihovim ekspoziturama u Brazilu i Indiji. Uigrani dio ove mreže su i pojedinci koji od početka kao neka zaštitna lica pozivaju na tretman stojeći na nogama uz pomoć ortoza, pridržavajući se za terapeute i štake.
Dok osobe sa naših prostora odlučuju da ćute, sve više mladih pokreće humanitarne akcije u cilju prikupljanja sredstva kako bi se otisnuli u Aziju. Loš zdravstveni sistem i nepovjerenje u ljekare dovode do toga da osobe samostalno donose odluke, za koje uglavnom nemaju dovoljno stručnosti i informacija, pa želja za oporavkom nadjačava bilo kakvu sumnju ili skepticizam. Potaknuti blještavim reklamama i sumnjivim svjedočenjima o nekakvim uspješnim oporavcima, oni lako odlučio da krenu tim putem.
Srbija na mapi
Objava na Facebook stranici klinike Orto-MD iz Novog Sada u kojoj najavljuju tretman u Srbiji, pokazuje kojim smjerom bi mogla odvijati započeta eksploatacija balkanskih nesrećnika.
Ovaj klinika inače već duži niz godina vrši usluge transplatacija autolognih matičnih ćelija, o čemu sam već pisao na ovom linku.
Veliki problem predstavlja i to što se ovim problemom, kroz edukaciju i druge aktivnosti, ne odlučuje bavi ni jedna nevladina organizacija na našem govornom području, a one bi mogle ukazati na ove probleme, upozoriti svoje članstvo i ponuditi im usluge konsultovanja a samim tim i zaštite.
Europska federacija udruženja osoba sa povredom kičmene moždine (ESCIF), čiji članovi su i udruženja iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne, je jedno vrijeme vodila evidenciju neprovjerenih i nedokazanih terapija, ali u trenutku objavljivan ovog teksta uočio sam da je stranica nedostupna. Ali pošto sam prije nekoliko godina tu stranicu preveo na naš jezik, možete je posjetiti na ovom linku.
Ovaj tekst nisam napisao da bih nekoga podstakao ili odvratio od ovog tretmana, nego da bih pobudio radoznalost i skepticizam te volju za racionalnim i objektivnim istraživanjem i zaključivanjem po pitanju vlastitog zdravlja. Posljednju odluku svakako donosite vi.
Progeo je italijanska marka aktivnih invalidskih kolica proizvođača Rehateam. Pored kolica, firma proizvodi i naslonjače Physio i Air. U ponudi imaju nekoliko vrsta aluminijskih i karbonskih izvedbi. Progeo DUKE su modularna podesiva aktivna kolica sa nosačima rama izrađenim od karbonskih vlakana, na koji je moguće dodati i druge karbonske dijelove poput osovine, naslonjača i slično.
Progeo Duke su vrlo laka aktivna kolica čija se težina rama, zahvaljujući nosačima od karbonskih vlakana, kreće svega oko 5,2 kg. Proizvodi se u standardnoj širini od 33 do 48 cm, dubine od 35 do 50 cm i visine od 40,5 do 53 cm naprijed i 38 do 46 cm nazad (visine podesive). Pored visine sjedišta, podesivi su i nagibi naslonjača i visina nogostupa.
Standardna verzija dolazi sa karbonskim blatobranima, aluminijskom preklopivom konstrukcijom naslonjača sa platnenim naslonjačem, aluminijskom osovinom, platnenim sjedežom i fiksnim PVC nogostupom.
Osnovna cijena iznosi 3.000 € bez PDV-a, a dodavanjem samo neoliko opcija ta cijena može narasti i do 5000 €, uzimajući u obzir da kartonska izvedba konstrukcije naslonjača košta 600 €, karbonska osovina 120 € i tvrdi karbonski naslonjač 930 €. Tu je još masa drugih dodataka po želji kupca.
Treba napomenuti da svi ovi dodaci znatno oduzimaju težinu koja u mnogim slučajevima igra ključnu ulogu u autonomiji korisnika. Osobama sa visokim povredama kičmene moždine (C5, C5-C6) ili ograničenim funkcijama ruku, ova kolica će omogućiti da se sa lakoćom kreću na ravnoj podlozi.
Prednosti i mane karbonskih vlakana
Karbonska (ugljenična) vlakna su vlakna prečnika oko 5 do 10 mikrometara i sastoje se uglavnom od atoma ugljenika. Ona imaju nekoliko prednosti, uključujući visoku čvrstoću, veliku vučnu čvrstoću, malu težinu, visoku hemijsku otpornost, visoku toleranciju na temperaturu i nisku toplotnu ekspanziju. Ova svojstva učinila su karbonska vlakna veoma popularnim u vazduhoplovstvu, građevinarstvu, vojsci i moto sportu, zajedno sa ostalim takmičarskim sportovima. Međutim, relativno su skupa u usporedbi sa sličnim vlaknima, poput staklenih ili plastičnih vlakana.
Sve ove karakteristike dovele su do toga da se posljednjih godina nekoliko proizvođača odlučilo fokusirali na proizvodnju aktivnih kolica i drugih pomagala od karbonskih kompozita.
Trenutno najlakša kolica na tržišta su zapravo kolica izrađena po mjeri, komplet od karbonskih vlakana. Progeo u svojoj ponudi ima takva, zovu se Noir 2.0.
Moja iskustva
Pored ljepote i dizajna koji se odudara od standardnih izvedbi i materijala, njihova lakoća upravljanja je stvarno nevjerovatna. Karbon je lijep, rekao bih prirodan, i na dodir i na zvuk.
Naravno, treba biti iskren i reći koje su to mane ovih kolica. One se prvenstveno ogledaju u izrazito velikoj cijeni, dijelom zbog složenosti proizvodnje i obrade materijala a dijelom zbog opšte, često neshvatljive, skupoće ortopedskih pomagala.
Druga mana ovih kolica (do koje sam nesretnim slučajem došao) je velika primjetljivost. Uspio sam da ih ogrebem i ne vjerujem da je to moguće sanirati. Na njima sam primijetio još nekoliko ogrebotina i mislim da su jako primjetljiva. Ne znam da li je slučaj samo sa ovim kolicima jer koristim karbonski blatobran već sedam godina bez i jedne packe.
Moje testiranje i izbor novih kolica se nastavlja i ove sedmice na probi imam jedna stara/nova kolica o kojima ću vam pisati u narednom periodu.
Pošto je došao trenutak da promijenim moja aktuelna kolica, iskoristio sam priliku da na nekoliko dana dobijem više modela na testiranje i da odaberem ona koja mi najbolje odgovaraju. Ovo je prvi od nekoliko tekstova koje planiram napisati o aktivnim kolicima i o tome kako se biraju, kome su namijenjena, u koje grupe spadaju, od čega se proizvode, o njihovim dimenzijama i slično.
Moja prva i trenutna kolica su Italijanskog proizvođača Progeo. Radi se o aktivnim aluminijskim kolicima modela Joker. Tek sada shvatam da o njima nisam pisao a ne da su zaslužila. Moraću to ispraviti a do tada ih možete usput vidjeti na fotografijama tokom drugih recenzija. Nego, evo kakva su to zapravo TiLite ZRA kolica.
Kažu da titanijumska kolica mogu težiti tek polovinu aluminijskih ali čini mi se da sa ovim modelom to nije slučaj. Deklarisana težina bez zadnjih točkova i naslonjača iznosi negdje oko 4 kg. Doduše na njih je namontirano sve i svašta pa možda zato nisam osjetio veliku razliku. U odnosu na aluminium ili metal koji prenose vibracije, titanijum ih apsorbuje. Titanijum ima i najveći omjer težine i čvrstoće od svih metala na zemlji. Koristi se u vojnoj, avio i svemirskoj industriji, a svoje mjesto je našao i u ortopediji. Potvrda kvaliteta je doživotna garancija na ram, međutim valja obratiti pažnju na uvoznike koji je uglavnom preinačavaju na svega pet godina.
Osnovna verzija kolica
Ovdje nema izuzetka, osnovna verzija ne sadrži ništa više od neophodnoga, čak ni traku za potkoljenice (košta dodatnih 30 €). Za razliku od evropskih proizvođača, Ameri u osnovnoj verziji ne daju ni blatobrane. Ali zato vam ZRA omogućava komplet prilagodbu visine sjedišta i centra gravitacije.
Osnovna verzija dolazi sa platnenim dotezivim sjedištem, sklopivom aluminijskom konstrukcijom za leđa i platnenim naslonjačem. Titanijumska verzija konstrukcije za leđa se doplaćuje 150 € a aluminijsko sjedište dodatnih 200 €.
Nosač nogostupa dolazi sa suženim Y nosačem (moguće birati u dvije verzije) dok ćete za V izvedbu morati doplatiti oko 90 €. Standardna verzija nogostupa omogućava komplet podešavanje nagiba a nekoliko drugih verzija je takođe dostupno. Ugao nogostupa je moguće birati tokom narudžbe i varira od 70° do 90°.
Zadnje točkove je moguće birati u dimenzijama od 20, 22, 24 i 25 inča. Nekoliko dodatnih vrsta feluga i guma je u ponudi. Spinergy SPOX, Spinergy LX i Spinergy Carbone se kreću od 500 do 1000 €. Prednji točkovi takođe dolaze u nekoliko dimenzija i izvedbi besplatno a postoje i doplatne verzije. TiLite u ponudi ima i amortizujuće prednje viljuške koje koštaju od 350 do 450 €, u zavisnosti da li se odlučite za viljušku sa jednom ili dvije ruke.
Kao što sam već napomenuo, osnovna verzija ne dolazi sa blatobranom ali ga je svakako poželjno imati. U ponudi se nalazi nekoliko opcija a ja sam ih na probu dobio u karbonskoj izvedbi iako u katalogu takve nema.
Proizvođač nudi nekoliko izvedbi kočnica, od toga su dvije standardne i nekoliko uz doplatu. Takođe u ponudi je i nekoliko rukohvata, od aluminijskih i titanijumskih do presvučenih gumom ili ergonomskih. Cijene za doplatu idu i do 300 €. U ponudi su i naslonjači za ruke, sigurnosni zadnji točkić, razni ruksaci i gadžeti.
Osnovna boja rama je saten boja titanijuma (na fotografiji) a točkovi i osovina dolaze u mat crnoj boji. Narančasta verzija kao na fotografijama košta dodatnih 100 €. U ponudi je čitava paleta boja i tetovaža (da, tetovaža) koja se može kombinovati. Postoje i predefinisani paketi opreme i boja Special Edition ili Edition Black.
Što se tiče dimenzija rama i svih drugih karakteristika vezanih za dimenzije, kolica je moguće naručiti komplet personalizovana, po mjeri. Koje mjere postoje i kako se određuju pokušaću da objasnim u jednom od idućih tekstova.
Moje iskustvo sa TiLite ZRA kolicima
Šta reći, bio je to susret sa vjerovatno najkvalitetnijim kolicima na tržištu. Nevjerovatan kvalitet materijala i finalne izrade je vidjiv na svakom koraku, sve je napravljeno da traje. Osnovna cijena je 3800 € bez PDV (Italijia) i ta cijena je ogromna čak i za EU standarde. Kolica sa baznim dodacima mogu lako da izađu i na 4000 €. Ovo svakako nisu najskuplja kolica na tržištu ali su sigurno jedna od najkvalitetnijih.
Naravno, ja još nisam donio odluku koja kolica ću da uzmem. Upravo su mi stigla jedna izrađena od karbonskih vlakana koja ću idućih dana gledati da predstavim na blogu. Odluku će biti teško donijeti a ona će sigurno zavisiti i od konačne cijene.
Više informacija o TiLite ZRA kolicima možete pronaći na stranici proizvođača.
Šta vi kažete?
COVID-19 na različite načine utiče na različite ljude. Većina zaraženih će razviti blagu do umjerenu bolest i oporaviti se bez hospitalizacije. Međutim, kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, u konkretnom slučaju osobe sa povredom kičmene moždine, stvari nisu tako jednostavne.
Kod povreda kičmene moždine respiratorne komplikacije su vodeći uzrok smrti. Sa pojavom pandemije novog korona virusa koji napada respiratorni sistem, rizik za ovu populaciju se dramatično povećao. Iako većina ljudi sa Sars-Cov-2 dijagnozom razvija blagu ili nekomplikovanu bolest, prema epidemiološkoj studiji provedenoj u Kini, ~ 14% razvija tešku bolest koja zahtijeva hospitalizaciju i podršku kiseonikom, a 5% zahtijeva prijem na odjel intenzivne njege.
Prvi oboljeli tetraplegičar registrovan u Italiji
Radi se o 56-godišnjem muškarcu sa kompletnom povredom kičmene moždine u nivou C4 ASIA A koji je tokom noći dobio groznicu, bez težih simptoma. Njegov ljekar opšte prakse, kome se obratio tek poslije 36 sati, je posumnjao u urinarnu infekciju te mu propisao terapiju antibioticima.
Nakon dva dana terapije temperatura je i dalje varirala između 28 i 29 °C, pa je muškarac primljen u lokalnu bolnicu i liječen antibioticima širokog spektra. Nakon dva dana prebačen je u spinalni odjel bolnice. S obzirom na pogoršanje rendgenskih snimaka grudnog koša i groznice uprkos 48-časovnoj terapiji antibioticima širokog spektra, sumnjalo se u virusnu upalu pluća. Otkriven je SARS-CoV-2 i odmah je započeta antivirusna terapija Lopinavirom/Ritonavirom, povezana sa hidroksiklorokinom sa malom dozom kiseonika. Groznica je suzbijena nakon dva dana terapije sa potpunim izliječenjem za nešto više od dvije sedmice i bez potrebe za mehaničkom ventilacijom.
Analiza krvi i nalazi rendgenskih snimaka grudnog koša kod ovog pacijenta bili su slični prethodno objavljenim nalazima vezanim za COVID-19. Jedna razlika između ovog slučaja i poznatog kliničkog toka je ta što se nije razvio kašalj. Još jedna zanimljiva karakteristika ovog slučaja je da, uprkos tetraplegiji, klinički tok nije bio težak.
Prema mišljenju bolnice, ovaj nesklad između očekivane ozbiljne bolesti i stvarne blage do umjerene kliničke slike mogao bi se objasniti i relativno mladom dobi osobe i odsustvom drugih popratnih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, kronična opstruktivna plućna bolest ).
Čitali ste izvještaj iz spinalne jedinice, Careggi University Hospital, Firenca, Italija
Nekoliko slučajeva zaraze u institutu Montecatone
Između marta i juna 2020. godine u Montecatone spinalnom institutu u Imoli zabilježeno je više slučajeva zaraze korona virusom. Na virus su bili pozitivni pacijenti sa povredama kičmene moždine i osoblje, te je kreirana posebna jedinica intenzivne njege. 16. juna odjel je zatvoren a svi oboljeli su se uspješno oporavili.
Ovo su primjeri koji pokazuju da osobe sa povredom kičmene moždine mogu preležati virus bez težih posljedica. Ovo nikako nije pravilo, pogotovo kada osoba ima i druge zdravstvene probleme. Čuvajte sebe, čuvajte druge.