Sve do prošle godine, liječenje je bilo ograničeno zbog brutalog rata u kojem je stradalo stotine hiljada ljudi i raseljeno preko 11 hiljada. Oko 500 osoba zadobilo je povrede kičmene moždine u istočnoj Gouti.
Ziad, četrnaestogodišnji dječak često ostaje kući sam, dok odzvanjaju zastrašujući zvuci bombi koje padaju u Doumi, glavnom pobunjeničkom uporištu u istočnoj Gouti, na kraju sirijske prijestonice Damask.
Onemogućen zbog njegove paralizovanosti, Ziad ne može da se kreće tako lako tokom bombardovanja, a u blizini ne postoje opremljena skrovišta u kojima bi našao utočište.
“Prihvatilišta nisu spremna da prihvate ljude poput mene”, kaže on.
Sve do prošle godine, mogućnost liječenja je bila ograničena zbog brutalog civilnog rata u kojem je stradalo stotine hiljada ljudi i raseljeno preko 11 hiljada.
Sada, u specijalizovanom centru za rehabilitaciju i brigu o kičmenoj moždini, pruža fizički i psihički tretman.
Centar, finansiran uglavnom od donacija, može da primi i liječi u jednom trenutku 12 pacijenata u periodu od tri do šest mjeseci.
Kalid Al-Halaj, psihoterapeut koji vodi ovaj centar, kaže da je tretman pacijenata otežan uslijed rata koji se svakim danom sve više rasplamsava.
U nedostatku invalidskih kolica, Al-Halaj se svakodnevno bori sa preprekama da transportuje pacijente do centra.
Paralizovani pacijenti, pored toga što imaju fizičkih nedostataka, često se bore i sa raznim psihičkim problemima, te je upravo to razlog zbog kojeg odlučuju da ostanu kući, gdje se osjećaju prijatnije.
“Mnogi ljudi pate od trauma nakon povreda zadobijenih nakon bombardovanja, a kada dođu, već bude suviše kasno za liječenje. Ovo pogoršava njihovo liječenje i prolongira vrijeme neophodno za tretman” objašnjava Al-Halaj.
Poput mnogih, Abu Zeid je hospitalizovan u centru, nakon što je poslije povrede pokušao da izvrši samoubistvo. Borba sa neizdrživim fizičkim bolom i činjenicom da osnovnu brigu o sebi ne može da obavi bez nečije pomoći, natjerala je dvadesetrogodišnjeg mladića na ovakvu odluku.
Duboki ožiljak na Abu Zeidovoj ruci je bolni podsjetnik na sve što je pretrpio i njegovo stanje danas. Nakon tretmana, Abu Zeid sada ima ograničeno kretanje, može da ode u toalet sam i uz malo sreće će uskoro i prohodati.
“Doktori kažu da ponovo moži da stanem na noge, ali potrebno je mnogo strpljenja i vježbe”, objašnjava Abu Zeid, pokušavajući sam sebe da bodri.
Izvor: vijesti.me, foto: Reuters