Poslodavci u Federaciji BiH dobijaju milionske iznose za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u svojim preduzećima, ali neki od njih ne koriste ovu radnu snagu, već samo privilegije koje im ona donosi.
Kategorija: VIJESTI
Vijesti iz regiona i svijeta na temu nauke i istraživanja, liječenja i rehabilitacije, intervjui, priče i događaji. Prenosimo samo vijesti vrijedne čitanja!
Prije nego što krenem da pišem o samom tretmanu, osvrnuću se na to kako sam došao do osoba koje su bile na Tajlandu, kako ih možete naći vi i iz prve ruke (ne) dobiti informacije koje su vam potrebne prije nego što se odlučite da krenete njihovim putem.
Nekad 2016. godine sam se nakratko zadesio u jednom rehabilitacionom centru i tu upoznao Adriana. On je tada bio na prvoj rehabilitaciji sa tek povrijeđenom kičmenom moždinom, koju je zadobio u padu sa građevinske skele. Skontali smo da živimo blizu pa smo se povezali na Fejsbuku i dogovorili kafu. U jednom dopisivanju nakon izlaska iz centra mi je rekao da planira odlazak na Tajland na ugradnjuepiduralnog stimulatora koji uključuje i jedan tretman ubrizgavanja autolognih matičnih ćelija. Do tada sam o tom tretmanu čitao na internetu ali to je bio prvi konkretniji dodir sa njim. Počeo sam malo da istražujem, a Adrian je u međuvremenu otišao i ugradio aparat.
U nekoliko navrata sam mu spominjao da mi mora dati intervju za blog, ali niti sam ja bio aktivan na blogu niti smo se mi nešto često dopisivali. To je tako trajalo sve do ovoga ljeta kad smo konačno organizovali da se vidimo. Čak ni poslije cjelodnevnog druženja sa njim u kome smo pominjali i Tajland, nisam se nakanio da pišem o ovoj temi, sve do prije desetak dana kada slučajno naletih na jednu humanitarnu akciju na Fejsbuku u kojoj se prikupljaju sredstva za odlazak na Tajland jedne osobe iz Srbije. Proguglao sam i našao još nekoliko akcija, uzeo ime jedne djevojke i našao je na Fejsbuku. Ona se nedavno se vratila sa Tajlanda. Sat vremena poslije razgovarao sam sa njom i još tri mlade osobe koje su takođe obavile tretman. U razgovoru sa njima sam čuo i za najavu klinike Orto-MD iz Novog Sada. Tema koju sam skoro bio i zaboravio, odjednom je postala tako velika i važna.
Prije nego što vam prenesem iskustva osoba koje su bile na ugradnji epiduralnog stimulatora, osvrnuću se na sam tretman.
Šta je epiduralna stimulacija?
Epiduralna stimulacija predstavlja ugradnju implantata, odnosno uređaja koji se hirurškim zahvatom ugrađuje u tijelo pacijenta. Uređaj se sa određenim provodnicima spaja na nerve u predjelu povrede kičmene moždine, kao neki vid premosnika, kako bi prenosio signal ispod nivoa povrede.
Prva klinička istraživanja na ovom otkriću su započeta 2015. u Sjedinjenim Američkim Državama, što sam isplatio na ovom linku. Istraživanja su još uvijek u toku i tretman se ne obavlja izvan strogo kontrolisanog istraživanja nigdje sem u “trećim” zemaljama, odnosno zemljama sa loše uređenim zakonodavstvom u pogledu zaštite zdravlja stanovništva.
Tajland zemlja obećana
Tajlanda, Kuba, Ukrajina i slične zemalje su raj za eksperimentalne terapije i tretmane. U ovim zemljama se već decenijama “liječi” sve i svašta. One su medicinski raj i krajnje odredište sve većem broju tragača za medicinskim čudima.
Da bih otkrio ko stoji iza ugradnje epiduralne stimulacije, morao sam dosta da se namučim. Radi se o paukovoj mreži internet stranica i klinika skrivenih iza imena koja ne govore ništa a imaju samo jedan cilj – da ulove žrtvu. EpidralStimulationNow, Globalstemcells, Unique Access, VeritaNeutro i VeritaHealtCare su dio Verita grupe sa sjedištem u ofšor raju Singapura koja posjeduje još desetinu naziva i marki sa klinikama isključivo u trećim zemjama svijeta koje se bave liječenjem svih mogućih bolesti, od raka, preko svih mogućih neuroloških oboljenja do podmlađivanja. Najprostije rečeno, za sve ono što konvencionalna medicina ne liječi, tu su oni.
A kako im ide?
Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se na osobe koje poznajem ili sam pronašao da su se podvrgne ovom tretmanu.
Adrian je poslije godinu dana truda izgubio nadu, danas kaže da je to bila prevara na koju je nasjeo ali da mu nije žao. Tretman mu nije donio nikakav boljitak ali je zato uzrokovao povećanje spasticiteta i ukočenost prilikom svakog njegovog aktiviranja. Na njegove žalbe iz Tajlanda su mu odgovorili da bi trebalo da se vrati na dodatno programiranje ali je on to odbio. Uređaj još uvijek nosi ali ga ne koristi i planira njegovo odstranjivanje. Sreću u nesreći je imao što to je nastradao na radnom mjestu dobivši veliku novčanu odštetu i sigurnu penziju, pa mu trošak od 120 000 € u konačnici nije mnogo uticao na život.
Sa druge strane Leo, mladić koji je nastradao vozeći motocikl, je imao nešto manje sreće. Sa puno optimizma i velikom nadom u oporavak, organizovao je humanitarnu akciju i prikupio dio sredstava a ostatak se zadužio, te otišao na tretman. Na Fejsbuku je pokrenuo i stranicu koja je trebalo da prati njegov oporavak. Nazvao ju je Leo Senese Epidural Stimulation. Nedugo po povratku u Italiju dobio je infekciju i završio u bolnici. Izvukao se za dlaku a uređaj mu je odstranjen. Iz Tajlanda je dobio poziv da dođe na ugradnju novog uređaja o njihovom trošku, a o povratku sredstava ili bilo kakvom priznavanju troškova prouzrokovanim infekcijom nisu htjeli ni razgovarati. Danas je u dugovima i angažovao je advokata u pokušaju da nešto novca povrati ali je i sam svjestan da su za to šanse minimalne.
A šta kažu naši?
Adrijan i Leo su u razgovoru bili poprilično rezervisani, ali ono što sam saznao u razgovoru sa osobama sa Balkana je potvrdilo moje sumnje. Niko od njih nije bio spreman da razgovara o onome što je prošao i ostvarenim rezultatima.
Samo su mi potvrdili da je klinika insistirala na diskretnosti, ali ne i da su bili primorani obavezati se potpisom na takvo nešto, što je zastrašujuće ako je tako, a sumnjam da jeste. Takva politika lukrativnih korporacija nije strana, gdje se korisnik ugovorom obavezuju na poštovanje beskrupoloznih klauzula pod prijetnjama velikih obeštećenja u slučaju kršenja istih. Da je to bio slučaj, potvrđuje i činjenica da mi na moju molbu niko do Lea nije bio spreman ustupiti ni jednu fotografiju, čak ni onu na kojoj se vidi samo daljinski upravljač, uz obećanje da neću spomenuti njih, niti će se nešto moći zaključiti sa fotografije.
Dok su sa jedne strane operušani pacijenti dobro ućutkani, sa druge kompanija koja stoji iza tretmana, provodi globalnu kampanju lova na klijente širom svijeta. Da se pritom služe svačim, potvrđuje i ovaj tekst u kome autor neprofitne organizacije tvrdi kako su im nuđeni sponzorisani tekstovi.
Mnoštvo web stranica, profila na društvenim mrežama i YouTube kanala su povezani sa grupom koja stoji iza tretmana na Tajlndu i njihovim ekspoziturama u Brazilu i Indiji. Uigrani dio ove mreže su i pojedinci koji od početka kao neka zaštitna lica pozivaju na tretman stojeći na nogama uz pomoć ortoza, pridržavajući se za terapeute i štake.
Dok osobe sa naših prostora odlučuju da ćute, sve više mladih pokreće humanitarne akcije u cilju prikupljanja sredstva kako bi se otisnuli u Aziju. Loš zdravstveni sistem i nepovjerenje u ljekare dovode do toga da osobe samostalno donose odluke, za koje uglavnom nemaju dovoljno stručnosti i informacija, pa želja za oporavkom nadjačava bilo kakvu sumnju ili skepticizam. Potaknuti blještavim reklamama i sumnjivim svjedočenjima o nekakvim uspješnim oporavcima, oni lako odlučio da krenu tim putem.
Srbija na mapi
Objava na Facebook stranici klinike Orto-MD iz Novog Sada u kojoj najavljuju tretman u Srbiji, pokazuje kojim smjerom bi mogla odvijati započeta eksploatacija balkanskih nesrećnika.
Ovaj klinika inače već duži niz godina vrši usluge transplatacija autolognih matičnih ćelija, o čemu sam već pisao na ovom linku.
Veliki problem predstavlja i to što se ovim problemom, kroz edukaciju i druge aktivnosti, ne odlučuje bavi ni jedna nevladina organizacija na našem govornom području, a one bi mogle ukazati na ove probleme, upozoriti svoje članstvo i ponuditi im usluge konsultovanja a samim tim i zaštite.
Europska federacija udruženja osoba sa povredom kičmene moždine (ESCIF), čiji članovi su i udruženja iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Bosne, je jedno vrijeme vodila evidenciju neprovjerenih i nedokazanih terapija, ali u trenutku objavljivan ovog teksta uočio sam da je stranica nedostupna. Ali pošto sam prije nekoliko godina tu stranicu preveo na naš jezik, možete je posjetiti na ovom linku.
Ovaj tekst nisam napisao da bih nekoga podstakao ili odvratio od ovog tretmana, nego da bih pobudio radoznalost i skepticizam te volju za racionalnim i objektivnim istraživanjem i zaključivanjem po pitanju vlastitog zdravlja. Posljednju odluku svakako donosite vi.
COVID-19 na različite načine utiče na različite ljude. Većina zaraženih će razviti blagu do umjerenu bolest i oporaviti se bez hospitalizacije. Međutim, kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, u konkretnom slučaju osobe sa povredom kičmene moždine, stvari nisu tako jednostavne.
Kod povreda kičmene moždine respiratorne komplikacije su vodeći uzrok smrti. Sa pojavom pandemije novog korona virusa koji napada respiratorni sistem, rizik za ovu populaciju se dramatično povećao. Iako većina ljudi sa Sars-Cov-2 dijagnozom razvija blagu ili nekomplikovanu bolest, prema epidemiološkoj studiji provedenoj u Kini, ~ 14% razvija tešku bolest koja zahtijeva hospitalizaciju i podršku kiseonikom, a 5% zahtijeva prijem na odjel intenzivne njege.
Prvi oboljeli tetraplegičar registrovan u Italiji
Radi se o 56-godišnjem muškarcu sa kompletnom povredom kičmene moždine u nivou C4 ASIA A koji je tokom noći dobio groznicu, bez težih simptoma. Njegov ljekar opšte prakse, kome se obratio tek poslije 36 sati, je posumnjao u urinarnu infekciju te mu propisao terapiju antibioticima.
Nakon dva dana terapije temperatura je i dalje varirala između 28 i 29 °C, pa je muškarac primljen u lokalnu bolnicu i liječen antibioticima širokog spektra. Nakon dva dana prebačen je u spinalni odjel bolnice. S obzirom na pogoršanje rendgenskih snimaka grudnog koša i groznice uprkos 48-časovnoj terapiji antibioticima širokog spektra, sumnjalo se u virusnu upalu pluća. Otkriven je SARS-CoV-2 i odmah je započeta antivirusna terapija Lopinavirom/Ritonavirom, povezana sa hidroksiklorokinom sa malom dozom kiseonika. Groznica je suzbijena nakon dva dana terapije sa potpunim izliječenjem za nešto više od dvije sedmice i bez potrebe za mehaničkom ventilacijom.
Analiza krvi i nalazi rendgenskih snimaka grudnog koša kod ovog pacijenta bili su slični prethodno objavljenim nalazima vezanim za COVID-19. Jedna razlika između ovog slučaja i poznatog kliničkog toka je ta što se nije razvio kašalj. Još jedna zanimljiva karakteristika ovog slučaja je da, uprkos tetraplegiji, klinički tok nije bio težak.
Prema mišljenju bolnice, ovaj nesklad između očekivane ozbiljne bolesti i stvarne blage do umjerene kliničke slike mogao bi se objasniti i relativno mladom dobi osobe i odsustvom drugih popratnih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, kronična opstruktivna plućna bolest ).
Čitali ste izvještaj iz spinalne jedinice, Careggi University Hospital, Firenca, Italija
Nekoliko slučajeva zaraze u institutu Montecatone
Između marta i juna 2020. godine u Montecatone spinalnom institutu u Imoli zabilježeno je više slučajeva zaraze korona virusom. Na virus su bili pozitivni pacijenti sa povredama kičmene moždine i osoblje, te je kreirana posebna jedinica intenzivne njege. 16. juna odjel je zatvoren a svi oboljeli su se uspješno oporavili.
Ovo su primjeri koji pokazuju da osobe sa povredom kičmene moždine mogu preležati virus bez težih posljedica. Ovo nikako nije pravilo, pogotovo kada osoba ima i druge zdravstvene probleme. Čuvajte sebe, čuvajte druge.
Europska federacija za povrede kičmene moždine organizuje besplatnu distribuciju maski za osobe sa povredom kičmene moždine.
Maske su namijenjene prvenstveno za njegovatelje osoba koje imaju visoke povrede, kao što su tetraplegija/kvadriplegija, koje su najosjetljivije u slučaju infekcije koronavirusom. Za njih je obezbijeđeno pakovanje od 50 maski po osobi.
Obzirom da su gotovo sve balkanske zemlje članice ove organizacije, tako i njihovi članovi imaju pravo da zatraže maske, u zavisnosti od raspoloživosti istih.
Ovu pomoć omogućila je podrška velikog saveza proizvođača medicinskih proizvoda čiju listu možete pronaći na web mjestu kampanje. Savez sve više raste, kao i broj maski koje su na raspolaganju. Zato je važno ovu inicijativu podijeliti u što većem broju.
ESCIF je kreirao web stranicu posvećenu ovoj kampanji na kojoj se mogu pronaći detaljnije informacije, lista zemalja učesnica i kontakti na koje je potrebno da se javite u svojoj zemlji.
Web: https://protectthevulnerable.org
Facebook: https://www.facebook.com/groups/236655657771560/
Instagram: escif_help_alliance
Hashtags: #protectthevulnerable #ESCIFHelpAlliance #ESCIFHelp
Multipla skleroza (MS) je hronična progresivna bolest centralnog nervnog sistema koju je teško dijagnostifikovati i za koju još uvijek nema lijeka. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je moguće usporiti njeno napredovanje bez zdravstvenih rizika.
U svijetu oko 3 miliona ljudi boluje od ove bolesti a njeni uzroci su i dalje misterija. Ova bolest u većem procentu zahvata žene a većina oboljelih ima između 20 i 50 godina.
Simptomi MS često variraju, mogu se pojaviti i nestati ili se naglo pogoršati. Uglavnom uključuju slabost, bol, zamagljen vid, nedostatak koordinacije, loše pamćenje ili promjene raspoloženja. Rjeđe simptomi izazivaju paralizu, drhtavicu ili sljepilo. Takođe postoje bolesti koje imaju slične simptome.
Zbog svega ovoga multipla sklerozu je teško dijagnostifikovati i liječiti. Danas postoje određeni lijekovi, poznati kao lijekovi protiv B ćelija, koji pomažu u umjerenim napadima i odlažu napredovanje paralize.
Nova studija istraživačkog centra sa Univerziteta u Montrealu, pokazala je da je moguće usporiti napredovanje multipla skleroze te da je moguće prevazilaženje određenih zdravstvenih rizika povezani sa tradicionalnim liječenjem B ćelija.
Jedan molekul može da izmijeni tok
Naučnici su pokazali da blokiranjem molekula zvanog ALCAM (Adhezinski molekul aktiviranih leukocitnih ćelija) mogu da ograniče dotok B ćelija u mozak i na taj način uspore napredovanje MS.
Trenutni prosječan životni vijek ljudi sa MS-om je sedam godina kraći od prosjeka opšte populacije. Iako je ovo veliko poboljšanje u odnosu na ranije godine, naučiti se nadaju da će razviti nove lijekove koji će omogućiti bolju zdravstvenu zaštitu i srećniji život osoba sa MS.
A multipla skleroza kod nas?
Većina osoba oboljelih od multiple skleroze u državama zapadnog Balkana još uvijek nemaju pristup osnovim lijekovima i terapijama ili pravo na izbor lijeka ili načina liječenja kao što to imaju osobe u razvijenim europskim zemljama. Njihova borba za ostvarivanje svojih prava tek predstoji.
Kod nas je raširena i upotreba alternativnih lijekova, poput velikih količna vitamina D kao i mnogih drugih terapija. Upute i iskustva se često dijele na Facebooku u zatvorenim glupama.
Kvadriplegičar, predstavljen samo imenom Tibol (28), poslednje dve godine testirao je pomagalo u istraživačkom centru Klinatek u Grenoblu.
Po završetku testiranja, prvi put je stao na sopstvene noge nakon što je 2015. godine, u teškoj nesreći, zadobio povredu kičme.
Mladom Francuzu su, pre svega, morali da ugrade dva implantata u mozak, preko kojih će se emitovati moždani signali.
On je, zatim, vežbao na virtuelnom simulatoru pokreta, pomoću koga su „dekodirani“ moždani talasi, kako bi na kraju bio napravljen algoritam za „robotsko odelo“.
Da li je kvadriplegičar prohodao?
Tibol je od početka celog procesa prepešačio oko 100 metara.
Iako ova tehnologija izgleda impresivno, ona je zasad samo dokaz da taj koncept može da radi, upozorava profesor iz Londona Tom Šekspir, i dodaje da oko toga ne bi trebalo praviti pompu.
Tibol je, i pored toga, pun optimizma i smatra da je njegovim primerom poslata poruka nade ljudima koji su se našli u stanju poput njegovog.
„Ovo je moguće i pored našeg hendikepa!“, istakao je Tibol.
Šta donosi budućnost?
Svojim razvojem tehnologija sve više ulazi u sferu medicine kako bi ponudila rješenja za širok spektar medicinskih stanja. Međutim, povezivanje mozga sa perifernim uređajima, u ovom slučaju egzoskeletonom, je mnogo više od medicine. To je idući neophodan korak u razvoju čovječanstva. Zbog toga vojska i velike tehnološke kompanije širom svijeta uveliko rade na ovom problemu.
Elon Musk je u julu 2016. osnovao Neuralink Corp. kako bi stvorio interfejs mozga i kompjutera ultra visoke propusnosti za povezivanje ljudi i mašina.
Ne treba sumnjati da će u tome uspjeti ali će za to sigurno biti potrebna decenija ili dvije napornog rada u uslovima mira i ekonomske stabilnosti.