Recenzija: E-točak Triride

Poslednjih pet godina svijet transporta osoba sa invaliditetom doživljava promjene kakve se nisu desile od pojave prvih samohodnih kolica koje je osmislio Stiven Farfler, mladi sajdžija sa paraplegijom 1655. godine. Model je, doduše, više nalikovao na ručni bicikl nego na kolica u današnjem smislu.

Tri i po vijeka kasnije, u nešto izmijenjenoj varijanti, Stivenov ručni bicikli se vraća na velika vrata. To je posljedica buma e-točkova koji pronalaze mjesto u svim “gadget” uređajima za transport, kao što su trotineti, skejbordovi, roleri, bicikli…

U julu mjesecu sam dobio na korištenje Triride, e-točak na koji s ponosom utiskuju “Made in Italy”. U narednih šest mjeseci sa njim sam prešao skromnih 200 kilometara i moj sud iznosim ovdje.

Proizvođač i modeli

Kompanija Triride (Triraid) dolazi iz italijanski regije Marke, u ponudi imaju sedam električnih modela plus jedan manuelni. Više o kompaniji i modelima u tekstu pod naslovom Kompanija Triride – pregled modela.

Moja iskustva sa proizvođačem su više nego dobra, jer se oni maksimalno posvećuju svakoj osobi i svaki proizvod u potpunosti personalizuju. Imao sam priliku da uređaj preuzmem direktno u fabrici, upoznam vlasnika, veći dio ekipe i osjetim ambient u kome se rađa proizvod. Taj dan kada sam preuzimao svoj Triride, po svoj primjerak je došao i Rainer Kuschall, vlasnik firme Kuschall.

Koristim model Special Light bez dodataka, što uključuje točak od 14”, težina 8.9 kg, snage do 1000W, softver Triride, tempomat, LCD ekran, 36V baterija, punjenje baterije tokom kočenja, disk kočnice. Od konfiguracione opreme koristim jedino komande za tetraplegičare, što je u mom slučaju bilo neophodno.

Dodatno sam imao mogućnost birati 12” točak, bateriju od 48V, duple disk pločice, hidraulične kočnice, boju po želji i još neke sitnice. Naravno, većina ovih stvari se dodatno plaća ali ja ne vidim potrebu za njima. U ponudi imaju i dodatke kao što su prikolica koja se kača nazad na kolica i služi za prevoz druge osobe ili nekog tereta, torba za transport e-točka i još neke sitnice…

Iz prve ruke

Poslednje i najbitnije, i!? Luda, zabavna i korisna stvar! Vozio sam po Banjaluci, Tesliću, Zlatiboru, Italiji. Lak za transport, okretan, brz i cool bi bili moji “zašto kupiti” razlozi. Jedini nedostatak ili problem s kojim se suočavaju svi e-točkovi jesu veći usponi, možda iznad 20%, zbog toga što su lagani i dolazi do proklizavanja. O ovome bi trebale razmišljati samo osobe koje imaju porebu za čestim savladavanjem većih uspona. Na primjer, na Zlatiboru mi se par puta desilo da “zapadnem”.

Vožnja na Banji Vrućici – Tesić, Bosna

Snage i baterije vam sigurno neće ponestati. Sa mojh 80 kg nikad nisam osjetio da uređaj nema snage ili da se muči, a domet sa jednim punjenjem je više nego dovoljnih 50km. Ovo zadnje nisam 100% provjerio jer uvijek zaboravim kada sam zadnji puta punio.

Kopčanje je moguće na gotovo sva manuelna kolica, a upravljanje i sve drugo u vezi korištenja je toliko jednostavno da neću ništa o tome pisati.

Triride ili električna kolica?

Radi se o dva sasvim različita uređaja. Nekoliko razloga zbog kojih bih ja dao prednost Triride-u u odnosu na električna kolica su:

• Lak za transport
• Uvijek imam i manuela kolica uz sebe
• Mogu savladati veće neravnine i pragove nego sa standardnim el. kolicima
• Ljepši osjećaj koji pruža i ljepši izgled

Prednost koju bih dao električna kolica:

• Savladavanje većih uspona

Cijena i nabavka

Kada moram da govorim cijeni ortopedskih pomagala dođe mi da plačem, ili da ih pravim sam. Samo kada bih ih pravio pitanje da li bih imao srca da ih toliko cijenim. U jednu ruku možda treba i razumjeti te cijene, jer je teško održati rentabilnost nekog proizvoda na maloj količini. Sa druge strane radi se o proizvodima izuzetnog kvaliteta i izdržljivosti.

Osnovna cijena modela koji ja vozim u Italiji košta 3.600 € + komande za tetraplegiju 325 €, cijene bez pdv. Ova cijena jednom italijanu nije problem jer njemu Fond zdravstva snosi troškove nabavke ovog uređaja, tako da ga on dobije besplatno. Pravo na ovaj uređaj imaju i paraplegičari i tetraplegičari. S tim da se tetraplegičari moraju odlučiti između električnih ili e-točka, dok paraplegičari nemaju pravo na električna kolica.

Nama na Balkanu ostaje jedino da zakucamo na vrata naših Fondova zdravstva i tražimo bolje uslove i odobravanje ovakvih i sličnih uređaja. Do tada će samo rijetki moći da priušte ovako nešto. Volio bih čak da vidim da se organizuju humanitarne akcije za ovakve stvari umjesto za odlaske na tretmane matičnim ćelijama.