Kategorije
Analize i komentari

Transplantacija matičnih ćelija na klinici ORTO-MD u Novom Sadu

U decembru 2015. godine Novosti su objavile naslov “Matične ćelije nada za invalide“, u kome navode da će prvi put u Srbiji, bez asistencije stručnjaka iz inostranstva, biti urađeno presađivanje kostne srži u oštećenje kičmene moždine djeteta paraplegičara, što bi, očekuju ljekari, značajno trebalo da popravi zdravstveno stanje izazvano oduzetošću donje polovine tijela.”. Navedeno je i da će zahvat izvesti profesor dr Dušan Marić, ortoped iz Novog Sada, u beogradskoj klinici “Alfa medika”.

U tekstu je naglašeno da će to “biti prva u nizu ovakvih intervencija kojima će tim lekara besplatno, u okviru humanitarnog pilot-projekta, matičnim ćelijama pomagati oboljelim od cerebralne paralize ili oštećenja kostiju.”

Dalje, u tekstu se navodi da je cilj ovog projekta da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna, a koji do nje ne mogu da dođu zbog novčanih prepreka”, te da jedna ovakva procedura u inostranstvu košta između 36.000 i 40.000 eura.

Danas, četiri godine poslije, ne postoje nikakve informacije o nastavku pomenutog pilot-projekta, i što je zanimljivo, ne postoji ni jedna dostupna informacija o rezultatima tih terapija, sem šture vijesti u kojoj je navedeno da je operacija protekla “u najboljem redu”, ali bez da je navedena uspješnost, odnosno nivo oporavka pacijenta.

A zašto nije?

Pa nije iz jednostavnog razloga – terapije matičnim ćelijama kod ovakvih slučjeva nemaju nikakav učinak.

Ali, hajdemo redom.

Čemu onda ovaj pilot-projekat?

Da je to bio samo dobar marketinški trik, govori činjenica da je u ovom trenutku na internetu aktivno nekoliko humanitarnih akcija u svrhu prikupljanja sredstava za transplantaciju matičnih ćelija u pomenutoj klinici kod profesora Dušana Marića. U pitanju su povrede kičmene moždine, multipla skleroza, distrofija mišića i druga neurološka stanja. U nekim slučajevima se radi i o djeci. Svi sa jednom nadom – da će prohodati, oporaviti se, ozdraviti.

Informacije iz humanitarnih akcija govore da se cijena jedne transplantacije autolognih matičnih ćelija kreće od 7.500 eura za jedan pa do čak 50.000 eura za četiri tretmana. Ovo je iznos jednak kao i u drugim zemljama gdje su ove terapije dozvoljene, tako da prvenstveno nema riječi o nikakvom “projektu pomoći”.

Ovdje treba dodati i obavezne fizikalne terapije ako se želi ostvariti navodni uspijeh. ORTO-MD ovu uslugu dodatno naplaćuje i boravak u njihovom rehabilitacionom centru sa uključenim fizikalnim i drugim terapijama košta oko 100 eura po danu. Pacijenti tu ostaju mjesecima, najčešće do zadnjeg dinara. Ako se pak odluče na dnevne posjete (day hospital), cijena se spušta na 50 eura.

A rezultati?

Rezultati klinike ORTO-MD i profesora dr Dušana Marića u liječenju matičnim ćelijama

Na internetu ne postoji ni jedan objavjen rezultat ovih transplantacija, što bi moralo biti pravilo ali i obaveza klinike. Razgovarajući sa osobama koje su bile i na nekoliko tretmana u pomenutoj klinici, jasno je vidljivo da je rezultat samo spoj placeba i fizikalne terapije. U suštini isti kao i kod tretmana u EmCell klinici u Kijevu ili Neuroviti u Moskvi, koje su već deceniju i više “Meka” medicinskog turizma.

Ovom uslugom i Srbija se našla na mapi zemalja u kojima se sprovode neprovjerene i nedokazane terapije matičnim ćelijama. Na žalost, gotovo ni jedna klinika koja komercijalno obavljaju ove tretmane, ne izvještava o rezultatima valjano i kako joj nlaže etika. Štaviše, služe se lažnim svjedočenjima na internetu ili YouTube-u.

Tezu o uspjehu zasivaju na strogo kontrolisanim pojedinačnim studijama koja su dala određene rezultate, dok u praksi takvi rezultati još uvijek nisu ostvarivi.

Nemoguće je naći osobu sa konkretnim rezultatom kada je u pitanju oporavak nakon povrede kičmene moždine ili cerebralne paralize, a da takva postoji, ona bi bio svjetska vijest i pronalazaču bi osigurala Nobelovu nagradu.

Pa kako se ljudi onda nađu na ovim terapijama?

Po prirodi stvari ljudi sa teškim oboljenjima neprestano tragaju za lijekom koji bi poboljšao njihovo stanje ili ih potpuno izliječio. Oni su kroz razna udruženja i socijalne mreže uvezani sa osobama koje imaju iste ili slične probleme, te ažurno prate aktualne događaje.

Spletom okolnosti žive u sistemima u koje nemaju povjerenje, bez valjane medicinske zaštite, podrške države i društva u cjelini. U takvim okolnostima oni su lak plijen svima koji nude ekspres rješenja za njihove probleme, od lokalnih bioenergetičara i hodža do novopečenih sofisticiranih prodavača skupih tretmana.

Naročito veliki problem predstavlja odsustvo Etičkih udruženja medicinskih stručnjaka za ovaj problem, koji bi ukazali na problem. Gotovo svaki fizijatar, neurolog i bilo koji drugi doktor će bez problema uputiti očajnog pacijenta na ovaj i sličan tretman, bez ikakvog znanja o tretmanu na koji ga upućuje, o njegovim rizicima i učinkovitosti. Postoje čak slučajevi gdje su pacijenti “pogurali” Fond zdravstva da im plati dio tretmana.

Ovo nije jedinstven i izolovan slučaj, na svakom koraku postoje mnoge sumnjive i lažne prakse. Slučaj kada je u Srbiji otkriven i uhapšen mesar koji je radio najkomplikovanije estetske hirurške zahvate uništavajući živote pacijenata, pokazuje svu kompleksnost problema, nivo rizika i slabost sistema da se nosi sa time.

Oprezno i hladne glave!

Matične ćelije imaju potencijal liječenja određenih medicinskih stanja i bolesti ali za većinu neuroloških stanja još nije poznato da li donose koristi i da li su sigurne za upotrebu. Zato razmislite, informišite se i donesite racionalnu odluku prije nego se odlučite za ovakve terapije.

Postoje mnoge stvari koje su vam preče od ovih avantura. Fizikalne terapije su odličan početak. Zatim, pristupite uređenju vašeg doma i prilagodite sredinu oko vas. Obezbijedite sebi odgovarajuća ortopedska pomagala i stvari koji će vam olakšati život. Kada sve ovo obezbedite i ostane vam nešto novca, onda odlučite da li da ga iskoristiti na nešto što vjerovatno nikakve rezultate neće dati.

Epiduralnu stimulacija

Orto-MD je u aprilu 2021. godine na svoj Facebook stranici najavio ovaj tretman u Srbiji. Na njega su do sada osobe sa povredom kičmene moždine odlazile na Tajland. Opširnije o tome na ovom linku.
Kategorije
BLOGOVI Reportaže i putopisi

Otići na Zlatibor u invalidskim kolicima

Ovaj tekst sam počeo pisati na Zlatiboru i bio sam zacrtao da ću ga završiti dok sam gore a evo završavam ga dvije sedmice po povratku. Rekao bih da sam u avgustu ljenji nego inače ali činjenica je da je ovo prvi tekst poslije mnogo putovanja tako da… očekujem vaše komentare i dijeljenja.

Zlatibor

Ove godine sam drugi put boravio na ovoj planini, prvi put prije dvije godine i isto početkom avgusta. Zlatibor je, siguran sam, najpoznatiji planinski turistički centar i klimatsko liječilište u regionu. Izdiže se iznad Užica i u principu je pitoma prostrana zatalasana visoravan sa područjima visokih planina, borovih šuma i planinskih pašnjaka.

Visoravni Zlatibora
Zlatibor pod pašnjacima

Neke od turističkih znamenitosti su Stopića pećina, Vodopad u Gostilju, Muzej na otvorenom – Staro selo Sirogojno, manastiri Uvac i Dubrava, crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici, umetničke galerije na Borovoj glavi, Trnavi i Šljivovici, rodne kuće Dimitirija Tucovića i Sava Jovanovića Sirogojna, vidikovci Tornik i Čigota, a u ponudi su i višednevni intenzivni pješački programi u prirodi (info radi reda :)), izleti u Višegrad i mnoštvo drugoga sadržaja.

Staro selo Sirogojno, obilazak sa Triride

Smještaj

Tragajući za smještajem stekao sam utisak da je, sem par većih hotela, smještajna ponuda zasnovana uglavnom na privatnim apartmanima i vikendicama. Zbog toga sam imao poteškoće da steknem i približan uvid u ponudu smještaja prilagođenog osobama sa invaliditetom. Prve godine sam pokušao da izbjegnem veće hotele i pronađem nešto ekonomičniji smještaj, rezultat je bio izgubljen dan za računarom i papreno skup hotel Olimp.

Ove godine sam otišao na Booking.com, odabrao u filterima “Prilagođeno osobama sa invaliditetom”, pronašao hotel Šimšir, pozvao ih da provjerim i ujedno putem telefona rezervisao. Završio brzo, platio više. Iako Booking ima opciju slanja poruka, poziv je nešto najpametnije što sam naučio. Proljetos sam vjerujući filteru otišao u Pariz pa se samo okrenuo pred hotelom gdje sam bio rezervisao.

Pristupačnost

Balkanska realnost nije zaobišla ni ovaj kraj. Bila to stara ili nova gradnja o pristupačnosti se u opšte ne vodi računa. I ne samo o pristupačnosti – ni o čemu se ne vodi računa! Masa turista, uglavnom porodice sa djecom i starij, šetaju pored neograđenih i neuređenih gradilišta, prljavih i porušenih kontenera, često preskačući nakaradno parkirana auta i pritom pazeći da ne ugaze u konjski izmet ili uganu nogu u nekoj vrtači.

Primjer hotela Šimšir – novog, “pristupačanog” i modernog hotela:

  • Recepciju i lift dijele dvije stepenice
  • Pristupačan lift samo iz suterena – garaže na nivou -1. Kada sam iz sobe silazio dole morao sam savladati uspon od 30 stepeni u dužini od 10 metara da bih izašao vani. Sreća je što sam Triride držao u gepeku auta.
  • Dimenzije lifta su nekih 60 x 100 cm. Ja sam stao knap ali sam vidio momka koji skida nogare u svojih kolica da bi zatvorio vrata lifta.

Trg, šetalište oko jezera i ulica koja od trga vodi prema skijalištu i autobuskoj stanici su u večernjim časovima centar dešavanja. Ova ruta je pristupačna ali dolazak iz pravca hotela Olimp ulicom iznad sportskih terena je jako opasan jer se ne može ići trotoarom a saobraćaj je intenzivan i bez rasvjete. U ovom slučaju preporučujem malu stazu ispod sportskih terena.

Staza ispod sportskih terena
Staza ispod sportskih terena ima rampu ali trotoari nemaju spust

Ako se zaputite na bilo koju drugu lokaciju naići ćete na veće uspone pa vam preporučujem da se motorizujete, bila to električna kolica ili Triride. Ja sam bez većih problema sa Triride izašao na brdo iznad Zlatibora, provozao se pješačkom stazom ispod Tornika i obišao dio Starog sela Sirogojna.

Hrana

Dobra klopa je nešto što najviše mrzim na ovoj planini. Nenormalno se prejedam čitavo vrijeme. Brzu hranu i roštilj možete naći na svakom koraku a i u restoranima se služe uglavnom specijaliteti od mesa. Preporučujem svadbarski kupus u etno restoranu Koliba kod Milunke i komplet lepinju u restoranu Moj zavičaj. Takođe u Mom zavičaju je odlična čorba od gljiva, a jedini problem jeste nepistupačan toalet i unutrašnjost tako da ćete ručati u bašti. Obadva restorana se nalaze nedaleko od autobuske stanice. U večernjim satima u centru možete pojesti odličan palačinak ili kuvani kukuruz.

Još nekoliko bitnih informacija

  • Otvoreni bazen u hotelu Olimp ne posjeduje rampu, svlačione su nepristupačne a voda je izuzetno hladna,
  • Staro selo Sirogojno – ulaz osobama sa invaliditetom besplatan,
  • ni jedan turistički vozić nije pristupačan,
  • žičara ne Torniku nije pristupačna,
  • ni jedne kočije nisu pristupačne.

Niže dnevne temperature, čist vazduh i dobra hrana su dovoljni razlozi da posjetite ovu planinu. Na njoj ćete pronaći veliki izbor ljekovitog bilja i prirodnih proizvoda, kupiti neki suvenir ili zemljano posuđe ali i dobiti koji kilogram oko struka.

[Best_Wordpress_Gallery id=”2” gal_title=”Zlatibor 2017”]