Exposanita je međunarodni sajam iz oblasti zdravstvene zaštite koji se svake dvije godine održava u Bolonji. Na nekoliko stotina metara kvadratnih izlagači iz čitave Italije i šire, prezentuju najnovije proizvode i dostignuća iz ovih oblasti. Fokus je na ortopedskim pomagalima.
Ovo je mjesto gdje se mogu završiti mnogi poslovi, od kupovine do uspostavljanja kontakata sa renomiranim proizvođačima. Zanimljivo je i to da je gotovo svaki proizvod moguće isprobati na licu mjesta. Imajući u vidu da iz Italije dolaze mnogi proizvodi zastupljeni na našem tržištu, smatram da je ovo odlična prilika za naše oropedije i prodavnice sanitetske opreme.
Ove godine je drugi puta kako posjećujem ovaj sajam. Obišao sam štandove prijatelja iz Triride koji su taj dan predstavili novi offroad e-točak – T-rocks i iznenadili me sa mojom fotografijom na promo letcima :). Takođe sam bio sa ekipom disabili.com portala, prikupio nekoliko kataloga i razgovarao sa proizvođačima manualnih kolica.
Cilj mi je da u ovoj godini promijenim kolica, jastuk i naslonjač a sajam je bio odličan početak.
Poslednjih pet godina svijet transporta osoba sa invaliditetom doživljava promjene kakve se nisu desile od pojave prvih samohodnih kolica koje je osmislio Stiven Farfler, mladi sajdžija sa paraplegijom 1655. godine. Model je, doduše, više nalikovao na ručni bicikl nego na kolica u današnjem smislu.
Tri i po vijeka kasnije, u nešto izmijenjenoj varijanti, Stivenov ručni bicikli se vraća na velika vrata. To je posljedica buma e-točkova koji pronalaze mjesto u svim “gadget” uređajima za transport, kao što su trotineti, skejbordovi, roleri, bicikli…
U julu mjesecu sam dobio na korištenje Triride, e-točak na koji s ponosom utiskuju “Made in Italy”. U narednih šest mjeseci sa njim sam prešao skromnih 200 kilometara i moj sud iznosim ovdje.
Proizvođač i modeli
Kompanija Triride (Triraid) dolazi iz italijanski regije Marke, u ponudi imaju sedam električnih modela plus jedan manuelni. Više o kompaniji i modelima u tekstu pod naslovom Kompanija Triride – pregled modela.
Moja iskustva sa proizvođačem su više nego dobra, jer se oni maksimalno posvećuju svakoj osobi i svaki proizvod u potpunosti personalizuju. Imao sam priliku da uređaj preuzmem direktno u fabrici, upoznam vlasnika, veći dio ekipe i osjetim ambient u kome se rađa proizvod. Taj dan kada sam preuzimao svoj Triride, po svoj primjerak je došao i Rainer Kuschall, vlasnik firme Kuschall.
Koristim model Special Light bez dodataka, što uključuje točak od 14”, težina 8.9 kg, snage do 1000W, softver Triride, tempomat, LCD ekran, 36V baterija, punjenje baterije tokom kočenja, disk kočnice. Od konfiguracione opreme koristim jedino komande za tetraplegičare, što je u mom slučaju bilo neophodno.
Dodatno sam imao mogućnost birati 12” točak, bateriju od 48V, duple disk pločice, hidraulične kočnice, boju po želji i još neke sitnice. Naravno, većina ovih stvari se dodatno plaća ali ja ne vidim potrebu za njima. U ponudi imaju i dodatke kao što su prikolica koja se kača nazad na kolica i služi za prevoz druge osobe ili nekog tereta, torba za transport e-točka i još neke sitnice…
Iz prve ruke
Poslednje i najbitnije, i!? Luda, zabavna i korisna stvar! Vozio sam po Banjaluci, Tesliću, Zlatiboru, Italiji. Lak za transport, okretan, brz i cool bi bili moji “zašto kupiti” razlozi. Jedini nedostatak ili problem s kojim se suočavaju svi e-točkovi jesu veći usponi, možda iznad 20%, zbog toga što su lagani i dolazi do proklizavanja. O ovome bi trebale razmišljati samo osobe koje imaju porebu za čestim savladavanjem većih uspona. Na primjer, na Zlatiboru mi se par puta desilo da “zapadnem”.
Vožnja na Banji Vrućici – Tesić, Bosna
Snage i baterije vam sigurno neće ponestati. Sa mojh 80 kg nikad nisam osjetio da uređaj nema snage ili da se muči, a domet sa jednim punjenjem je više nego dovoljnih 50km. Ovo zadnje nisam 100% provjerio jer uvijek zaboravim kada sam zadnji puta punio.
Kopčanje je moguće na gotovo sva manuelna kolica, a upravljanje i sve drugo u vezi korištenja je toliko jednostavno da neću ništa o tome pisati.
Triride ili električna kolica?
Radi se o dva sasvim različita uređaja. Nekoliko razloga zbog kojih bih ja dao prednost Triride-u u odnosu na električna kolica su:
Lak za transport
Uvijek imam i manuela kolica uz sebe
Mogu savladati veće neravnine i pragove nego sa standardnim el. kolicima
Ljepši osjećaj koji pruža i ljepši izgled
Prednost koju bih dao električna kolica:
Savladavanje većih uspona
Cijena i nabavka
Kolica Stivena Farflera
Kada moram da govorim cijeni ortopedskih pomagala dođe mi da plačem, ili da ih pravim sam. Samo kada bih ih pravio pitanje da li bih imao srca da ih toliko cijenim. U jednu ruku možda treba i razumjeti te cijene, jer je teško održati rentabilnost nekog proizvoda na maloj količini. Sa druge strane radi se o proizvodima izuzetnog kvaliteta i izdržljivosti.
Osnovna cijena modela koji ja vozim u Italiji košta 3.600 € + komande za tetraplegiju 325 €, cijene bez pdv. Ova cijena jednom italijanu nije problem jer njemu Fond zdravstva snosi troškove nabavke ovog uređaja, tako da ga on dobije besplatno. Pravo na ovaj uređaj imaju i paraplegičari i tetraplegičari. S tim da se tetraplegičari moraju odlučiti između električnih ili e-točka, dok paraplegičari nemaju pravo na električna kolica.
Nama na Balkanu ostaje jedino da zakucamo na vrata naših Fondova zdravstva i tražimo bolje uslove i odobravanje ovakvih i sličnih uređaja. Do tada će samo rijetki moći da priušte ovako nešto. Volio bih čak da vidim da se organizuju humanitarne akcije za ovakve stvari umjesto za odlaske na tretmane matičnim ćelijama.
Rekao bih da su invalidska kolica mjesto gdje čovjek tek shvati značenje riječi “sloboda”, ili bolje rečeno osjeti nedostatak iste. Postoje mnogi uređaji koji u takvim situacijama pomažu da se osjećamo slobodnije ali na žalost ni jedan ne može nadomjestiti ono što smo izgubili. Ubrzani razvoj tehnologije nije zaobišao ni ovo područje i već danas ima veliki uticaj na kvalitet života osoba sa invaliditetom.
Kompanija Triride
Kompanija Triride (Triraid) dolazi iz italijanski regije Marke. Pokrenuo ju je i stavio na zdrave noge Gianni Conte, čovjek u kolicima sa velikom vizijom i još većim radnim navikama. Proizvod odlikuje veliki kvalitet koji viđamo u sličnim bojama ali u gradovima i kvartovima Maranela, Sant'Agate i Borgo Panigalea. Kvalitet proizvoda prate ciljevi, a to su stvaranje uređaja koji može garantovati maksimalnu slobodu kretanja za sve korisnike invalidskih kolica. Rad, odmor, putovanje, sport i sve drugo postaje jednostavnije i zabavnije sa Triride-om.
Sedam modela
Triride svojim klijentima nudi sedam različitih modela pogodnih za sve potrebe i zahtjeve. Svi modeli se mogu prilagoditi sa opcionalnom i dodatnom opremom na zahtjev.
Svi modeli posjeduju sledeće tehničke karakteristike:
Patentiran proizvod i registrovan zaštitni znak
Elektronika by Triride
Vožnja unazad (rikverc)
Kontrola krstarenja (Cruise Control)
Elektronska kočnica
Pomoć pri usponu
LCD ekran
Izbor pneumatika: city/cross
Disk kočnica
Ram od nehrđajućeg čelika (izgled titanijuma)
Brzina u skladu sa zakonskim standardima
5 brzina
TÜV i CE sertifikat
Model BASE je osnovni model iz opsega Triride. Idealan je za unutrašnje prostore i bez premca u vanjskim uslovima. Omogućava jedinstvenu slobodu kretanja – nedostižnu za druge uređaje. Garantuje autonomiju od oko 50km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Maksimalna snaga 540W
Težina 8,4 kg
12” ili 14” ojačani aluminijumski ram
Litijum-jonska baterija 36V, cilindrična
Model SPECIAL LIGHT je još snažniji sa naprednom elektronikom Made in Triride koja poboljšava vozne karakteristike i pruža bolje performanse kontrole vuče kako bi se suočio sa svakodnevnim izazovima sa više snage na jednostavan i praktičan način. Garantuje autonomiju od oko 50km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Maksimalna snaga 36V 750W / 48V 1000W
Težina: 8,9 kg
12” ili 14” pogon točkova sa ojačanim aluminijumskim felnama
36V ili 48V litijum-jonska baterija bez “memorijskog efekta”
Model SPECIAL COMPACT pruža maksimalnu kompaktnost sa ekskluzivnim i moćnim motorom u kombinaciji sa sofisticiranom elektronikom Made in Triride. Može garantovati maksimalne karakteristike i zadovoljiti čak i najzahtevnijeg korisnika. Savršen je za savladavanje teških izazova, kao što su uzbrdice ili neprohodne staze. Prava je “zvijer”. Garantuje autonomiju od oko 50km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Maksimalna snaga 36V 936W / 48V 1350W
Težina: 10,5 kg
12” pogon točkova sa ojačanim aluminijumskim felnama
36V ili 48V litijum-jonska baterija bez “memorijskog efekta”
Model SPECIAL L14 odlikujeapsolutan i nenadmašan obrtni momenat i snaga, sa ugrađenim motorima u 14-inčnom obodu, koji mogu garantovati maksimalne performanse i oduševiti čak i najzahtevnije korisnike. Stvoren za savladavanje složenih uslova, kao što su penjanje ili nepristupačne staze. Siguran je izbor za teže korisnike i za sve one koji traže najbolje. Garantuje autonomiju od oko 50km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Maksimalna snaga 36V 1200W / 48V 1500W
Težina: 12 kg
14” pogon točkova sa ojačanim aluminijumskim felnama
36V ili 48V litijum-jonska baterija bez “memorijskog efekta”
Model SPECIAL HP16 će vas oduševiti performansama koje su u vrhu ponude. Posjeduje točak velikog prečnika (16 inča) za laku upravljivost i duga putovanja. Idealan je za savladavanje najzahtevnijih situacija, kao što su usponi ili strmi putevi. Siguran izbor za vrlo teške korisnike. Garantuje autonomiju od oko 50km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Maksimalna snaga 48V 1500W
Težina: 12,5 kg
16” pogon točkova sa ojačanim aluminijumskim felnama
48V litijum-jonska baterija bez “memorijskog efekta”
Model PIEGHEVOLE (u prevodu sklopivi) je mali, lagan i kompaktan. Zahvaljujući sofisticiranoj elektronskoj napravi od Triride-a, može da se nosi sa bilo kojim tipom rute i savršen je za unutrašnje prostore i za one koji vole da putuju samostalno. Omogućava slobodu kretanja koja se ne može porediti sa drugim pomoćnim sredstvima. Garantuje autonomiju od oko 30km na ravnici.
Dodatne tehničkekarakteristike:
Specijalni lagani motor
Maksimalna snaga 540W
Težina: 7,5 kg
12” pogon točkova sa ojačanim aluminijumskim felnama
36V litijum-jonska baterija bez “memorijskog efekta”
Model L′8 je svestran, lagan, snažan i super kompaktan sa izuzetno malim dimenzijama u odnosu na kolica. Idealan je u unutrašnjim prostorima i omogućava nevjerovatnu slobodu kretanja. Garantuje autonomiju od oko 25km na ravnici.
Ovaj tekst sam počeo pisati na Zlatiboru i bio sam zacrtao da ću ga završiti dok sam gore a evo završavam ga dvije sedmice po povratku. Rekao bih da sam u avgustu ljenji nego inače ali činjenica je da je ovo prvi tekst poslije mnogo putovanja tako da… očekujem vaše komentare i dijeljenja.
Zlatibor
Ove godine sam drugi put boravio na ovoj planini, prvi put prije dvije godine i isto početkom avgusta. Zlatibor je, siguran sam, najpoznatiji planinski turistički centar i klimatsko liječilište u regionu. Izdiže se iznad Užica i u principu je pitoma prostrana zatalasana visoravan sa područjima visokih planina, borovih šuma i planinskih pašnjaka.
Zlatibor pod pašnjacima
Neke od turističkih znamenitosti su Stopića pećina, Vodopad u Gostilju, Muzej na otvorenom – Staro selo Sirogojno, manastiri Uvac i Dubrava, crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici, umetničke galerije na Borovoj glavi, Trnavi i Šljivovici, rodne kuće Dimitirija Tucovića i Sava Jovanovića Sirogojna, vidikovci Tornik i Čigota, a u ponudi su i višednevni intenzivni pješački programi u prirodi (info radi reda :)), izleti u Višegrad i mnoštvo drugoga sadržaja.
Staro selo Sirogojno, obilazak sa Triride
Smještaj
Tragajući za smještajem stekao sam utisak da je, sem par većih hotela, smještajna ponuda zasnovana uglavnom na privatnim apartmanima i vikendicama. Zbog toga sam imao poteškoće da steknem i približan uvid u ponudu smještaja prilagođenog osobama sa invaliditetom. Prve godine sam pokušao da izbjegnem veće hotele i pronađem nešto ekonomičniji smještaj, rezultat je bio izgubljen dan za računarom i papreno skup hotel Olimp.
Ove godine sam otišao na Booking.com, odabrao u filterima “Prilagođeno osobama sa invaliditetom”, pronašao hotel Šimšir, pozvao ih da provjerim i ujedno putem telefona rezervisao. Završio brzo, platio više. Iako Booking ima opciju slanja poruka, poziv je nešto najpametnije što sam naučio. Proljetos sam vjerujući filteru otišao u Pariz pa se samo okrenuo pred hotelom gdje sam bio rezervisao.
Pristupačnost
Balkanska realnost nije zaobišla ni ovaj kraj. Bila to stara ili nova gradnja o pristupačnosti se u opšte ne vodi računa. I ne samo o pristupačnosti – ni o čemu se ne vodi računa! Masa turista, uglavnom porodice sa djecom i starij, šetaju pored neograđenih i neuređenih gradilišta, prljavih i porušenih kontenera, često preskačući nakaradno parkirana auta i pritom pazeći da ne ugaze u konjski izmet ili uganu nogu u nekoj vrtači.
Primjer hotela Šimšir – novog, “pristupačanog” i modernog hotela:
Recepciju i lift dijele dvije stepenice
Pristupačan lift samo iz suterena – garaže na nivou -1. Kada sam iz sobe silazio dole morao sam savladati uspon od 30 stepeni u dužini od 10 metara da bih izašao vani. Sreća je što sam Triride držao u gepeku auta.
Dimenzije lifta su nekih 60 x 100 cm. Ja sam stao knap ali sam vidio momka koji skida nogare u svojih kolica da bi zatvorio vrata lifta.
Trg, šetalište oko jezera i ulica koja od trga vodi prema skijalištu i autobuskoj stanici su u večernjim časovima centar dešavanja. Ova ruta je pristupačna ali dolazak iz pravca hotela Olimp ulicom iznad sportskih terena je jako opasan jer se ne može ići trotoarom a saobraćaj je intenzivan i bez rasvjete. U ovom slučaju preporučujem malu stazu ispod sportskih terena.
Staza ispod sportskih terena ima rampu ali trotoari nemaju spust
Ako se zaputite na bilo koju drugu lokaciju naići ćete na veće uspone pa vam preporučujem da se motorizujete, bila to električna kolica ili Triride. Ja sam bez većih problema sa Triride izašao na brdo iznad Zlatibora, provozao se pješačkom stazom ispod Tornika i obišao dio Starog sela Sirogojna.
Hrana
Dobra klopa je nešto što najviše mrzim na ovoj planini. Nenormalno se prejedam čitavo vrijeme. Brzu hranu i roštilj možete naći na svakom koraku a i u restoranima se služe uglavnom specijaliteti od mesa. Preporučujem svadbarski kupus u etno restoranu Koliba kod Milunke i komplet lepinju u restoranu Moj zavičaj. Takođe u Mom zavičaju je odlična čorba od gljiva, a jedini problem jeste nepistupačan toalet i unutrašnjost tako da ćete ručati u bašti. Obadva restorana se nalaze nedaleko od autobuske stanice. U večernjim satima u centru možete pojesti odličan palačinak ili kuvani kukuruz.
Još nekoliko bitnih informacija
Otvoreni bazen u hotelu Olimp ne posjeduje rampu, svlačione su nepristupačne a voda je izuzetno hladna,
Staro selo Sirogojno – ulaz osobama sa invaliditetom besplatan,
ni jedan turistički vozić nije pristupačan,
žičara ne Torniku nije pristupačna,
ni jedne kočije nisu pristupačne.
Niže dnevne temperature, čist vazduh i dobra hrana su dovoljni razlozi da posjetite ovu planinu. Na njoj ćete pronaći veliki izbor ljekovitog bilja i prirodnih proizvoda, kupiti neki suvenir ili zemljano posuđe ali i dobiti koji kilogram oko struka.
