InVivo Therapeutics, kompanija u Cambridge-u (Kembridžu), razvija novi način liječenja pacijenata sa akutnim torokalnim ozljedama kičmene moždine. Razgovarali smo s gosp. Markom Perrinom, direktorom InVivo Therapeutics-a, koji je preuzeo mjesto vodećeg u kompaniji prošle godine s misijom da pronađu lijek i postanu vodeći u proizvodnji inovativnih proizvoda u području ozljeda kičmene moždine.
Autor: admin
Kičmeni stub je poznat i kao vertebralni stub ili kičma (slika 1). Sastoji se od niza pršljenova, od kojih je svaki odvojen i objedinjen međupršljenastim diskom, poznatim i kao intervertebralni disk (ili intervertebralna vlaknasta hrskavica). Zajedno pršljenovi i međupršljenasti diskovi čine kičmeni stub. To je fleksibilni stub koji podupire glavu, vrat i tijelo i omogućava njihova kretanja. Takođe, štiti kičmenu moždinu koja prolazi kroz otvore na pršljenovima.
Kičmeni stub je podjeljen na pet različitih dijelova u kojima su sadržane grupe pršljenova, grupisane na sljedeći način:
- sedam vratnih (cervikalnih) pršljenova,
- dvanaest torakalnih pršljenova u gornjem dijelu leđa koji odgovaraju svakom paru rebara,
- pet lumbalnih pršljenova u donjem dijelu leđa,
- pet sakralnih (krsnih) pršljenova koji se spajaju kako bi formirali jednu kost, koja se zove krsna kost,
- četiri koksigealna pršljena koja se spajaju kako bi formirali trtičnu kost.
Na pršljenove se odnosi prema njihovim imenima i brojevima, spuštajući se sa vrha prema dnu kičmenog stuba:
- Vratni pršljenovi: C1 – C7
- Torakalni pršljenovi: T1 – T12
- Lumbalni pršljenovi: L1 – L5
Sakralna i trtična kost nemaju brojeve jer se svaka zasebno smatra za jednu kost. Spinalni živci izlaze iz trtične i krstačne kosti na razini strukture svakog pršljena.
Zakrivljenosti kičmenog stuba
Kičmeni stub ne čini ravnu liniju, već ima četiri zakrivljenosti duž svoje dužine (vidi sliku 1). Te krivulje povećavaju snagu, fleksibilnost i sposobnost apsorpcije šoka kičmenog stuba. Kada se poveća opterećenje, primjerice nošenjem teškog ruksaka, zakrivljenost se poveća u dubinu (postaje zakrivljeniji) kako bi se prilagodio dodatnoj težini. Četiri zakrivljenosti odraslih klasifikovane su kao primarne ili sekundarne zakrivljenosti. Primarne krivulje zadržavaju se iz izvorne zakrivljenosti fetusa, dok se sekundarne zakrivljenosti razvijaju nakon rođenja.
Tokom fetalnog razvoja, tijelo se savija naprijed u položaj fetusa, dajući cijelom kičmenom stubu jednu zakrivljenost. U odrasle osobe ta fetalna zakrivljenost se zadržava u dva područja kičmeog stuba, kao torakalna zakrivljenost i sakrokocigealna zakrivljenost.
Sekundarna zakrivljenost razvija se postupno nakon rođenja dok dijete uči sjediti uspravno, stajati i hodati. Sekundarne zakrivljenosti su konkavno otraga, suprotno smjeru od izvorne zakrivljenosti fetusa. Cervikalna zakrivljenost vratne regije razvija se kad novorođenče počne držati glavu uspravno dok sjedi. Kasnije, kad dijete počne stajati, a zatim hodati, razvija se lumbalna zakrivljenost donjeg dijela leđa. U odraslih je lumbalna zakrivljenost kod žena uglavnom dublja.
Poremećaji povezani s zakrivljenjem kičmenog stuba uključuju kifozu (prekomjerna stražnja zakrivljenost prsnog područja), lordozu (prekomjernu prednju zakrivljenost lumbalnog područja) i skoliozu (abnormalnu, bočnu zakrivljenost, popraćenu uvijanjem kičmenog stuba).
Opšte karakteristike pršljenova
Unutar različitih područja kičmenog stuba, pršljenovi se razlikuju po veličini i obliku, ali svi slijede sličan strukturni obrazac.
Tipični pršljenovi se sastoje od dva fundamentalna dijela, prednjeg dijela – tijela, te zadnjeg dijela – nervnog luka, koji zatvra pršljensku šupljinu. Pršljenski luk se sastoji od para peteljki, te para ploča (lamina), te podržava sedam procesa, četiri zglobna, dva poprečna i jedan kičmeni.
Kada se pršljenovi zglabaju jedan s drugim da bi formirali jak stub za podršku glave i gornjeg abdomena, pršljensasta šupljina pravi kanal koji štiti kičmenu moždinu (medulla spinalis), dok svaki par pršljenova ima dva otvora, foramen pršljena, po jednan na obije strane, iz kojih se pružaju spinalni živci.
Zanimljiva anatomska činjenica je da gotovo svi sisavci imaju sedam vratnih pršljenova, bez obzira na veličinu tijela. To znači da postoje velike varijacije u veličini vratnih pršljenova, u rasponu od vrlo malih vratnih pršljenova miša do jako izduženih pršljenova na vratu žirafe. U odrasloj žirafi svaki vratni pršljen dugačak je do 30 centimetara.
Tijelo pršljena
Tijelo je najveći dio pršljena, te je manje – više cilindričnog oblika. Njegovi gornji i donji dijelovi su ravni i grubi, te su vezani za međupršljenaste fibrokartilage, te svaka ima naplatak oko svog obima. S prednje strane, tijelo je konveksno od strane do strane, a konkavno (ugnut, izdubljen, udubljen) odozgo prema dolje. Iza, ravno je odozgo prema dolje, te blago konkavno od jedne prema drugoj strani. Njegova prednja strana ima više malih otvora, koje služe za prolaz nutrijentnih sudova; dok zadnja strana ima jedan veliki, nepravilni otvor, ili često više od jednog, za izlaz kičmenih vena iz tijela pršljena.
Peteljke pršljena
Peteljke su dva kratka, gusta procesa, koja se projektuju prema nazad, na obije strane, od gornjeg dijela tijela, do spajanja zadnjeg dijela i lateralnih površna. Konkavitati iznad i ispod peteljki imenuju pršljenske ureze, te kada je pršljen artikulisan, urezi svakog para kostiju formiraju međupršljenastu šupljinu.
Lamine pršljena
Lamine su dvije velike ploče koje idu nazad, sredinom te formiraju peteljke. One se spajaju u srednjoj liniji posteriorno, te kompletiraju posteriorne granice pršljenaste šupljine. Njihove gornje granice te donji dijelovi njihove anteriorne strane su grube, zbog nastavka ligamenata flava.
Procesi – Spinalni procesi
Spinalni procesi idu unazad te prema dole od spoja na lamine, te služe za nastavak mišića i ligamenata.
Zglobni procesi
Zglobni procesi su dva viša i dva niža procesa, koji formiraju spoj na petejkama i laminama. Viši ide prema gore, te njihove artikulisane površine manje – više idu nazad; niži ide prema dole, a njihove površine idu naprijed. Artikulisane površine imaju sloj hrskavice.
Poprečni procesi
Poprečni procesi, njih dva, po jedan na obje strane formiraju tačku gdje se lamine sastaje sa peteljkom, između viših i nižih zglobljenih procesa. Oni služe kao nastavak mišićima i ligamentima.
Kičmeni disk
Kičmeni (intervertebralni) disk (slika 3) je fibro-hrskavičasti jastučić koji popunjava prazninu između susjednih pršljenova. Svaki disk je pričvršćen za tijela susjednih pršljenova, što ih snažno ujedinjuje. Diskovi takođe pružaju obloge između pršljenova tokom nošenja tereta. Zbog toga su kičmeni diskovi tanki u cervikalnoj regiji, a najdeblji u lumbalnoj regiji koja nosi najveću tjelesnu težinu. Ukupno kičmeni diskovi čine približno 25 posto vaše tjelesne visine između vrha zdjelice i dna lubanje. Kičmeni diskovi su takođe fleksibilni i mogu mijenjati oblik kako bi omogućili pokrete kičmenog stuba.
Svaki kičmeni disk sastoji se od dva dijela. Anulus fibrosus je žilavi, vlaknasti vanjski sloj diska. Čini krug (anulus = „prsten“ ili „krug“) i čvrsto je usidren na vanjske rubove susjednih tijela pršljenova. Unutra je nukleus pulposus, koji se sastoji od mekšeg, sličnijem gelu materijala. Ima visok sadržaj vode koji služi da se odupre kompresiji i stoga je važan za nošenje težine. Sa starenjem, sadržaj vode u jezgru pulposusa postepeno opada. Zbog toga disk postaje tanji, što donekle smanjuje ukupnu tjelesnu visinu, a smanjuje fleksibilnost i opseg pokreta diska, što otežava savijanje.
Gelasta priroda nukleusa pulposus takođe omogućava da kičmeni disk mijenja oblik dok se jedan pršljen ljulja bočno u stranu ili naprijed i nazad u odnosu na svoje susjede tokom kretanja kičmenog stuba. Dakle, savijanje prema naprijed uzrokuje kompresiju prednjeg dijela diska, ali širenje stražnjeg diska. Ako je stražnji anulus fibrosus oslabljen zbog ozljede ili starije dobi, pritisak koji se vrši na disk pri savijanju prema naprijed i podizanju teškog predmeta može uzrokovati da jezgra pulposus strši straga kroz anulus fibrosus, što rezultira hernijom diska (“puknuće” ili „okliznuti“ disk) (slika 11).
Stražnje ispupčenje nukleusa pulposus može prouzrokovati kompresiju spinalnog živca na mjestu izlaska kroz otvor (foramen) pršljena, što rezultira bolom i / ili slabošću mišića u onim dijelovima tijela koje opskrbljuje taj živac.
Najčešća mjesta za herniju diska su kičmeni diskovi L4 – L5 ili L5 – S1, što može uzrokovati išijas, rašireni bol koji zrači iz donjeg dijela leđa niz bedro i u nogu. Slične povrede kičmenih diskova C5 – C6 ili C6 – C7, nakon prisilne hiperfleksije vrata usled sudara ili ozljede, mogu stvoriti bol u vratu, ramenu i gornjem udu, ili oštetiti kičmenu moždinu.
Kičmena moždina je spojena s mozgom, te je približne veličine prečnika ljudskog prsta. Od mozga se kičmena moždina spušta kroz sredinu leđa, te je okružena kičmenim stubom, koji je ujedno i štiti.
Kičmena moždina – pregled
Kičmena moždina je okružena likvorom ( cerebrospinalna tečnost ), koji djeluje kao zaštitni faktor koji štiti nježna nervna tkiva od oštećenja koja prouzrokuje udar moždine od kičmeni stub.
Sama anatomija kičmene moždine se sastoji od miliona nervnih vlakana koja prenose električne informacije iz mozga u udove, torzo i organe, te obratno. Živci koji izlaz iz nervne moždine na gornjem dijelu, unutar vrata, kontrolišu disanje te ruke. Živci koji izlaze iz nervne moždine na sredini i u donjem dijelu leđa, kontrolišu torzo i ruke, kao i mokraćnu bešiku, utrobu i seksualne funkcije.
Živci koji prenose informacije od mozga mišićima zovu se neuroni. Živci koji prenose informacije iz tijela nazad u mozak zovu se senzorni neuroni. Senzorni neuroni prenose informacije mozgu koje se tiču temperature kože, dodira, boli i pozicije zglobova.
Mozak i kičmena moždina su zajedno zovu i CNS ( centralni nervni sistem ), dok se živci koji spajaju kičmenu moždinu s tijelom zovu PNS ( periferni nervni sistem ).
Rastući i padajući spinalni traktovi
Živci unutar kičmene moždine su grupisani u različite snopove koji se nazivaju rastući i padajući spinalni traktovi.
1Rastući traktovi unutar kičmene moždine prenose senzorne informacije, poput dodira, temperature kože, boli i pozicije zglobova iz tijela prema mozgu.
2Padajući spinalni traktovi unutar kičmene moždine prenose informacije iz mozga prema tijelu kako bi inicirali pokretnost i kontrolu tjelesnih funkcija.
Spinalni živci
Živci koji se zovu spinalni živci ili korijeni živaca, granaju kičmenu moždinu i prolaze kroz šupljinu ( Intervertebral foramina ) u svakom pršljenu. Ovi živci prenose informacije od kičmene moždine do ostatka tijela, te iz tijela u mozak.
Postoje četiri glavne grupe spinalnih živaca , koje izlaze na različitim razinama kičmene moždine.
U padajućem redoslijedu od vrha do dna kičmene moždine:
- Cervikalni živci „C“ : (živci u vratu) donose pokretnosti i osjećaje u ruke, vrat i gornji dio torza. Takođe, kontrolišu disanje.
- Torakalni živci „T“ : (živci u gornjem dijelu leđa) kontrolišu donji dio torza i abdomen.
- Lumbalni živci „L“, te sakralni živci „S“: (živci u donjem dijelu leđa) kontrolišu noge, mokraćnu bešiku, utrobu i seksualne organe.
Numerisanje razine kičmene moždine
Spinalni živci prenose informacije od i do različitih razina (segmenata) u kičmenoj moždini. I živci i segmenti u kičmenoj moždini su numerisani na sličan način kao i pršljenovi. Tačka gdje kičmena moždina završava se naziva conus medullaris, te je završetak kičmene moždine. Nastaje blizu lumbalnih živaca L1 i L2. Nakon završetka kičmene moždine, spinalni živci nastavljaju kao snop živaca koji se naziva kaude ekvine. Gornji kraj Conus modellarisa obično nije dobro definisan.
Postoji 31 par spinalnih živaca koji se granaju od kičmene moždine. U cervikalnom dijelu kičmene moždine, spinalni živci izlaze iznad pršljenova. Promjena nastaje kod C7 pršljena, kod kojeg C8 spinalni živac izlazi ispod C7 pršljena. Zbog toga, postoji osmi cervikalni spinalni živac, iako ne postoji osmi cervikalni pršljen. Od prvog torakalnog pršljena nadolje, svi spinalni živci izlaze ispod njihovog numeričkog ekvivalenta u pršljenovima (isti broj živaca i pršljenova).
Spinalni živci koji izlaze iz kičmene moždine su numerisani prema pršljenu na kojem izlaze iz kičmenog stuba. Prema tome, spinalni živac T4, izlazi iz kičmenog stuba kroz šupljinu u četvrtom torakalnom pršljenu. Spinalni živac T5 napušta kičmenu moždinu kroz conus emdullaris, te putuje duž kaude ekvine do izlaza na petom lumbarnom pršljenu.
Razina segmenata kičmene moždine nije skroz relacijski povezana sa razinom vertebralnih tijela. Pr. : ozlijeda kosti na razini L5 pršljena ne mora nužno podrazumijevati ozlijedu kičmene moždine (spinalnih živaca) na istoj razini.
Dijagram spinalnih živaca i njihovih razina
Cervikalni spinalni živčani korijeni C1-C7 odgovaraju gornjim aspektima vertebralnih tijela. Osjećaj C7 živca je za srednji prst
C8 i niži spinalni živčani korijeni izlaze ispod odgovarajućih vertebralnih tijela. Osjećaj T4 živca je približno na razini bradavica. Osjećaj T6 spinalnog živčanog korijena je približno na razini donjeg dijela grudne kosti. Osjećaj T10 spinalnog živčanog korijena je približno na razini abdomena. Osjećaj T12 spinalnog živčanog korijena je približno na razini pubične (stidne) kosti. Osjećaj lumbalnih živaca su širom nogu. Osjećaji S3, S4 i S5 živaca su u genitalnom predjelu. Coc1, osjećj u koksigealnom predjelu
Koštani urez na početku vrata je C7
Kičmena moždina završava otprilike između L1 i L2
Sakralni dijelovi moždine (S1 – S5 kauda enkina) su u razini sa T12-L1 pršljenovima
Sakralna moždina je dio sakruma (krsne kosti)
Koksigealni pršljenovi su dio trtične kosti ( coccyx )
Autonomna disrefleksija, takođe poznata i kao hiperrefleksija je stanje koje može biti opasno po život, hitni medicinski slučaj koji zahtjeva neposredan tretman. Ovo stanje nastaje zbog pretjeranog autonomnog odgovora na bol ispod razine povrede kičmene moždine, te može rezultirati ekstremno velikim povećanjem krvnog pritiska.
Naučnici su proučili DNK profile nekoliko desetina hiljada ljudi evropskog porijekla i došli do zaključka koji podržava teoriju da je vitamin D povezan sa ovom bolešću.
Svjetska farmaceutska industrija godinama je pokušavala da na sve načine spasi svoje tržište teško stotine milijardi dolara zabranjujući legalizaciju upotrebe kanabisa u medicinske svrhe, protekli dana mnoge države krenule su u legalizaciju u medicinske svhe.