U blog kategoriji donosimo široku lepezu autorskih tekstova iz prve ruke. Ako ti se sviđa pročitano i ako i ti poželiš da pišeš, javi nam se – rado ćemo objaviti i tvoju priču.
COVID-19 na različite načine utiče na različite ljude. Većina zaraženih će razviti blagu do umjerenu bolest i oporaviti se bez hospitalizacije. Međutim, kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, u konkretnom slučaju osobe sa povredom kičmene moždine, stvari nisu tako jednostavne.
Kod povreda kičmene moždine respiratorne komplikacije su vodeći uzrok smrti. Sa pojavom pandemije novog korona virusa koji napada respiratorni sistem, rizik za ovu populaciju se dramatično povećao. Iako većina ljudi sa Sars-Cov-2 dijagnozom razvija blagu ili nekomplikovanu bolest, prema epidemiološkoj studiji provedenoj u Kini, ~ 14% razvija tešku bolest koja zahtijeva hospitalizaciju i podršku kiseonikom, a 5% zahtijeva prijem na odjel intenzivne njege.
Prvi oboljeli tetraplegičar registrovan u Italiji
Radi se o 56-godišnjem muškarcu sa kompletnom povredom kičmene moždine u nivou C4 ASIA A koji je tokom noći dobio groznicu, bez težih simptoma. Njegov ljekar opšte prakse, kome se obratio tek poslije 36 sati, je posumnjao u urinarnu infekciju te mu propisao terapiju antibioticima.
Nakon dva dana terapije temperatura je i dalje varirala između 28 i 29 °C, pa je muškarac primljen u lokalnu bolnicu i liječen antibioticima širokog spektra. Nakon dva dana prebačen je u spinalni odjel bolnice. S obzirom na pogoršanje rendgenskih snimaka grudnog koša i groznice uprkos 48-časovnoj terapiji antibioticima širokog spektra, sumnjalo se u virusnu upalu pluća. Otkriven je SARS-CoV-2 i odmah je započeta antivirusna terapija Lopinavirom/Ritonavirom, povezana sa hidroksiklorokinom sa malom dozom kiseonika. Groznica je suzbijena nakon dva dana terapije sa potpunim izliječenjem za nešto više od dvije sedmice i bez potrebe za mehaničkom ventilacijom.
Ovaj pregled izveden je nakon prelaska na spinalni odjel.
Analiza krvi i nalazi rendgenskih snimaka grudnog koša kod ovog pacijenta bili su slični prethodno objavljenim nalazima vezanim za COVID-19. Jedna razlika između ovog slučaja i poznatog kliničkog toka je ta što se nije razvio kašalj. Još jedna zanimljiva karakteristika ovog slučaja je da, uprkos tetraplegiji, klinički tok nije bio težak.
Prema mišljenju bolnice, ovaj nesklad između očekivane ozbiljne bolesti i stvarne blage do umjerene kliničke slike mogao bi se objasniti i relativno mladom dobi osobe i odsustvom drugih popratnih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, kronična opstruktivna plućna bolest ).
Čitali ste izvještaj iz spinalne jedinice, Careggi University Hospital, Firenca, Italija
Nekoliko slučajeva zaraze u institutu Montecatone
Između marta i juna 2020. godine u Montecatone spinalnom institutu u Imoli zabilježeno je više slučajeva zaraze korona virusom. Na virus su bili pozitivni pacijenti sa povredama kičmene moždine i osoblje, te je kreirana posebna jedinica intenzivne njege. 16. juna odjel je zatvoren a svi oboljeli su se uspješno oporavili.
Institut Montecatone
Ovo su primjeri koji pokazuju da osobe sa povredom kičmene moždine mogu preležati virus bez težih posljedica. Ovo nikako nije pravilo, pogotovo kada osoba ima i druge zdravstvene probleme. Čuvajte sebe, čuvajte druge.
U decembru 2015. godine Novosti su objavile naslov “Matične ćelije nada za invalide“, u kome navode da će prvi put u Srbiji, bez asistencije stručnjaka iz inostranstva, biti urađeno presađivanje kostne srži u oštećenje kičmene moždine djeteta paraplegičara, što bi, očekuju ljekari, značajno trebalo da popravi zdravstveno stanje izazvano oduzetošću donje polovine tijela.”. Navedeno je i da će zahvat izvesti profesor dr Dušan Marić, ortoped iz Novog Sada, u beogradskoj klinici “Alfa medika”.
U tekstu je naglašeno da će to “biti prva u nizu ovakvih intervencija kojima će tim lekara besplatno, u okviru humanitarnog pilot-projekta, matičnim ćelijama pomagati oboljelim od cerebralne paralize ili oštećenja kostiju.”
Dalje, u tekstu se navodi da je cilj ovog projekta da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna, a koji do nje ne mogu da dođu zbog novčanih prepreka”, te da jedna ovakva procedura u inostranstvu košta između 36.000 i 40.000 eura.
Danas, četiri godine poslije, ne postoje nikakve informacije o nastavku pomenutog pilot-projekta, i što je zanimljivo, ne postoji ni jedna dostupna informacija o rezultatima tih terapija, sem šture vijesti u kojoj je navedeno da je operacija protekla “u najboljem redu”, ali bez da je navedena uspješnost, odnosno nivo oporavka pacijenta.
A zašto nije?
Pa nije iz jednostavnog razloga – terapije matičnim ćelijama kod ovakvih slučjeva nemaju nikakav učinak.
Ali, hajdemo redom.
Čemu onda ovaj pilot-projekat?
Da je to bio samo dobar marketinški trik, govori činjenica da je u ovom trenutku na internetu aktivno nekoliko humanitarnih akcija u svrhu prikupljanja sredstava za transplantaciju matičnih ćelija u pomenutoj klinici kod profesora Dušana Marića. U pitanju su povrede kičmene moždine, multipla skleroza, distrofija mišića i druga neurološka stanja. U nekim slučajevima se radi i o djeci. Svi sa jednom nadom – da će prohodati, oporaviti se, ozdraviti.
Informacije iz humanitarnih akcija govore da se cijena jedne transplantacije autolognih matičnih ćelija kreće od 7.500 eura za jedan pa do čak 50.000 eura za četiri tretmana. Ovo je iznos jednak kao i u drugim zemljama gdje su ove terapije dozvoljene, tako da prvenstveno nema riječi o nikakvom “projektu pomoći”.
Ovdje treba dodati i obavezne fizikalne terapije ako se želi ostvariti navodni uspijeh. ORTO-MD ovu uslugu dodatno naplaćuje i boravak u njihovom rehabilitacionom centru sa uključenim fizikalnim i drugim terapijama košta oko 100 eura po danu. Pacijenti tu ostaju mjesecima, najčešće do zadnjeg dinara. Ako se pak odluče na dnevne posjete (day hospital), cijena se spušta na 50 eura.
A rezultati?
Rezultati klinike ORTO-MD i profesora dr Dušana Marića u liječenju matičnim ćelijama
Na internetu ne postoji ni jedan objavjen rezultat ovih transplantacija, što bi moralo biti pravilo ali i obaveza klinike. Razgovarajući sa osobama koje su bile i na nekoliko tretmana u pomenutoj klinici, jasno je vidljivo da je rezultat samo spoj placeba i fizikalne terapije. U suštini isti kao i kod tretmana u EmCell klinici u Kijevu ili Neuroviti u Moskvi, koje su već deceniju i više “Meka” medicinskog turizma.
Ovom uslugom i Srbija se našla na mapi zemalja u kojima se sprovode neprovjerene i nedokazane terapije matičnim ćelijama. Na žalost, gotovo ni jedna klinika koja komercijalno obavljaju ove tretmane, ne izvještava o rezultatima valjano i kako joj nlaže etika. Štaviše, služe se lažnim svjedočenjima na internetu ili YouTube-u.
Tezu o uspjehu zasivaju na strogo kontrolisanim pojedinačnim studijama koja su dala određene rezultate, dok u praksi takvi rezultati još uvijek nisu ostvarivi.
Nemoguće je naći osobu sa konkretnim rezultatom kada je u pitanju oporavak nakon povrede kičmene moždine ili cerebralne paralize, a da takva postoji, ona bi bio svjetska vijest i pronalazaču bi osigurala Nobelovu nagradu.
Pa kako se ljudi onda nađu na ovim terapijama?
Po prirodi stvari ljudi sa teškim oboljenjima neprestano tragaju za lijekom koji bi poboljšao njihovo stanje ili ih potpuno izliječio. Oni su kroz razna udruženja i socijalne mreže uvezani sa osobama koje imaju iste ili slične probleme, te ažurno prate aktualne događaje.
Spletom okolnosti žive u sistemima u koje nemaju povjerenje, bez valjane medicinske zaštite, podrške države i društva u cjelini. U takvim okolnostima oni su lak plijen svima koji nude ekspres rješenja za njihove probleme, od lokalnih bioenergetičara i hodža do novopečenih sofisticiranih prodavača skupih tretmana.
Naročito veliki problem predstavlja odsustvo Etičkih udruženja medicinskih stručnjaka za ovaj problem, koji bi ukazali na problem. Gotovo svaki fizijatar, neurolog i bilo koji drugi doktor će bez problema uputiti očajnog pacijenta na ovaj i sličan tretman, bez ikakvog znanja o tretmanu na koji ga upućuje, o njegovim rizicima i učinkovitosti. Postoje čak slučajevi gdje su pacijenti “pogurali” Fond zdravstva da im plati dio tretmana.
Ovo nije jedinstven i izolovan slučaj, na svakom koraku postoje mnoge sumnjive i lažne prakse. Slučaj kada je u Srbiji otkriven i uhapšen mesar koji je radio najkomplikovanije estetske hirurške zahvate uništavajući živote pacijenata, pokazuje svu kompleksnost problema, nivo rizika i slabost sistema da se nosi sa time.
Oprezno i hladne glave!
Matične ćelije imaju potencijal liječenja određenih medicinskih stanja i bolesti ali za većinu neuroloških stanja još nije poznato da li donose koristi i da li su sigurne za upotrebu. Zato razmislite, informišite se i donesite racionalnu odluku prije nego se odlučite za ovakve terapije.
Postoje mnoge stvari koje su vam preče od ovih avantura. Fizikalne terapije su odličan početak. Zatim, pristupite uređenju vašeg doma i prilagodite sredinu oko vas. Obezbijedite sebi odgovarajuća ortopedska pomagala i stvari koji će vam olakšati život. Kada sve ovo obezbedite i ostane vam nešto novca, onda odlučite da li da ga iskoristiti na nešto što vjerovatno nikakve rezultate neće dati.
Epiduralnu stimulacija
Orto-MD je u aprilu 2021. godine na svoj Facebook stranici najavio ovaj tretman u Srbiji. Na njega su do sada osobe sa povredom kičmene moždine odlazile na Tajland. Opširnije o tome na ovom linku.
U prvi mah nismo znali šta se dešava, da li smo u zemlji bogova ili na Marsu. Tek po dolasku u hotel saznajemo da je Atina pod najvećim oblakom pješčane prašine do tada zabilježenim. Osobama sa lošim zdravljem, pogotovo onima sa plućnim problemima (gdje spadam i ja), savjetovano je da ostanu u kućama. Ugasili smo TV u pametnoj sobi hotela Kubic i zaputili se na obližnji Omonija trg da pojedemo giros. Kontam ako se treba tušiti, bar neka bude hranom. Bilo je kasno veče tog 25. marta i nismo dugo ostali vani.
Let Ryanair-om iz Bologne je trajao oko dva sata. Većinu vremena sam ubio čavrljajući sa nekom babom- modnom kreatorkom u penziji. Kaže ima kuću na nekom manjem ostrvu na jugu pa ode odmarati… kontam boli je uvo.
Putovao sam sa trirajdom a drugačije ne bi bilo moguće zbog konstantnog gore- dole, uzbrdo- nizbrdo. Vidio sam nekoliko osoba sa manuelnim kolicima i ne bih im bio u koži, tj. Bojana ne bi. Takođe ni putovanje u električnim kolicima nije najbolja opcija jer svako malo su prepreke od desetak i više centimetara. Trebalo bi baš strpljenja i vremena da se sve te prepreke savladaju.
Prvo jutro smo izašli oko 10 i nismo doručkovali u hotelu. Uvijek na putovanjima praktikujemo doručak u nekom prometnom baru jer tu se najbolje dožive mjesto i ljudi. Ovaj put je to bilo u podnožju Akropolja. I da, nismo bili sami. Našli smo se sa Jelenkom i Sarom, drugarima koji već godinama žive u Atini i koji su se ponudili da nam prave društvo.
Sa Jelenkom i Sarom na doručku. Pivo je zalutalo.
Atina nekad i sad
Prije nešto više od dvadeset godina sam prvi put posjetio Atinu. Imao sam deset godina i to je bio prvi pravi grad u koji me život odveo. Sa mnom je te godine u Atinu stigao i novi Punto, automobil koji me je na prvu osvojio i koji me od tada na taj grad podsjeća. Najlepša građevina grada mi je tada bio kiosk, mjesto puno neodoljivih kroasana i čokoladica sa sličicama Moćnih rendžera. Jeo sam ih kao lud. Ali zapamtio sam i čist grad, srećne ljude, rodna stabla narandži i zelene parkove. Sve ono što nisam našao danas. Čak ni kiosci nisu ono što su bili, kriza je odnijela više od pola šarenila sa njih.
Kud, šta i kako
Prvi dan smo odlučiti posjetiti Akropolj. Sa Omonija trga smo uzeli metro koji je full prilagođen i najbolja opcija za kretanje. Taj dan nismo uspjeli da uđemo na brdo pa smo produžili uskim isprepletanim ulicama Plake, četvrti u podnožju poznate po barovima i suvenir šopovima.
https://www.instagram.com/p/Bg35q8eACYO/
Drugi dan smo obilazili grad, posjetili Nacionalni arheološki muzej i Grčki parlament gdje smo prisustvovali famoznoj smjeni straže. Veče smo opet završili sa prijateljima na girosu i čaju od Šafrana u Plaki.
Iduće jutro je osvanula kiša pa smo odlučili dan provesti u muzeju Akropolja. To je definitivno mjesto koje treba posjetiti i doživjeti.
https://www.instagram.com/p/Bg3WWvnAeWZ/
Tek treći dan smo se uspjeli popeti na Akropolj nekim pomoćnim liftom. Kretanje nije bilo ni malo lako iako mi je trirajd dosta pomogao. Uspjeli smo naći hlad i ostati dobra dva sata uživajući u pogledu koji se pruža na grad. Večerali smo u podnožju Akropolja sa jednom grkinjom kojoj sam se mnogo obradovao a koju nisam vidio više od deset godina. Divan susret i još ljepša veče.
https://instagram.com/p/Bg6nFNHjPPE/
Petak smo odlučili otići sa drugarima tramvajem do mora. Vožnja je trajala oko sat vremena a tramvaj konstantnim cimanjem umije baš da smori čovjeka. Okrijepili smo se uz odličan ručak i sangriju na plaži, uživali u moru i zalasku sunca.
https://www.instagram.com/p/Bg9cOVZAfg3/
Nedelju, već dobro iscrpljeni, proveli smo u šopingu i laganoj šetnji gradom. Bilo je vrijeme i da se pakuju koferi. Iz grada bogova smo donijeli kip Afrodite koji krasi naš dom i u srcu trajno sačuvana sjećanja na lijepe trenutke provedene u Elladi.
Ne pisah o svom poznavanju Grčkog jezika, pjesmi Itan ena mikro karavi i ko je bila Grkinja… o tome ću drugom prilikom. Kalinihta.
Exposanita je međunarodni sajam iz oblasti zdravstvene zaštite koji se svake dvije godine održava u Bolonji. Na nekoliko stotina metara kvadratnih izlagači iz čitave Italije i šire, prezentuju najnovije proizvode i dostignuća iz ovih oblasti. Fokus je na ortopedskim pomagalima.
Ovo je mjesto gdje se mogu završiti mnogi poslovi, od kupovine do uspostavljanja kontakata sa renomiranim proizvođačima. Zanimljivo je i to da je gotovo svaki proizvod moguće isprobati na licu mjesta. Imajući u vidu da iz Italije dolaze mnogi proizvodi zastupljeni na našem tržištu, smatram da je ovo odlična prilika za naše oropedije i prodavnice sanitetske opreme.
Ove godine je drugi puta kako posjećujem ovaj sajam. Obišao sam štandove prijatelja iz Triride koji su taj dan predstavili novi offroad e-točak – T-rocks i iznenadili me sa mojom fotografijom na promo letcima :). Takođe sam bio sa ekipom disabili.com portala, prikupio nekoliko kataloga i razgovarao sa proizvođačima manualnih kolica.
Cilj mi je da u ovoj godini promijenim kolica, jastuk i naslonjač a sajam je bio odličan početak.
Ryanair je Irska niskotarifna aviokompanija koja sve češće para oblake iznad Balkana. Njihovi avioni lete iz Srbije (Beograd, Niš), Crne Gore (Podgorica), Hrvatske (Osijek, Pula, Rijeka, Zadar) a uskoro i iz Bosne, tačnije Banjaluke, ako je vjerovati medijima koji su prenijeli vijest da sa banjalučkog aerodroma Ryanair od jeseni leti za Stokholm, Brisel i Memingem u Njemačkoj. Inače, flotu čine Boing 737-700 i 737-800 plavo-bijeli avioni.
Do sada sam nekoliko puta imao priliku letjeti sa njima u električnim kolicima, manuelnim i sa Triride. Jedina šteta koju sam na pomagalima imao desila se prilikom putovanja u Valensiju gdje su mi ogrebana tek nova el. kolica. Da skratim, evo nekoliko bitnih info:
Šta morate:
Ponijeti sa sobom tehničke podatke za električna pomagala gdje se vidi tip i snaga baterije, uputstvo za osiguravanje/demontiranje baterije,
Lithium-ion baterija se mora transportovati u kabini sa putnikom,
Maksimalna snaga Lithium-ion baterije smije biti 300 wh. Ja sam ovo zaobišao tako što ova vrijednost nije pisala na bateriji a zbog sigurnosti bateriju sam ispraznio na 50% prije putovanja,
Prije ukrcavanja napravite nekoliko fotografija pomagala sa kojim/a putujete kako bi u slučaju štete imali dokaze,
Doći na aerodrom 2h prije leta.
Šta možete:
Besplatno transportovati sva ortopedska pomagala,
Ponijeti i toaltetna kolica/stolicu bez dodatnih troškova,
Jastuk, naslonjač, Joystick i druge stvari ponijeti sa sobom u kabinu.
Šta ne možete:
Birati sjedište. Obavezno sjedenje do prozora,
Ako putujete sa pratiocem, on dobija uvijek sjedište uz vas sa desne strane tako da nema potrebe da rezervišete posebno.
Rezervacija karata
Rezervacija karata se odvija putem njihove zvanične internet stranice. U slučaju da putujete sa električnim pomagalom, rezervacija se vrši u dva navrata. U prvom je potrebno izvršiti registraciju a zatim pronaći i odabrati željeni let. Nakon toga dolazi se do dijela gdje se unose imena putnika. Ispod polja za unos imena putnika nalazi se ikonica koju je potrebno označiti (čekirati) da bi se otvorile opcije za izbor asistencije. U otvorenoj listi možete zahtjevati sledeće vrste pomoći:
U drugom navratu ćete morati poslati podatke o ortopedskom uređaju koji transportujete, ali ovo samo u slučaju da dobijete e-mail sa takvim zahtjevom.
Modena je prvi grad koji sam posjetio u invalidskim kolicima. Bilo je to odmah po završetku liječenja i rehabilitacije, koje su trajale punih petnaest mjeseci.
Šta su zajednički imali tenor Luciano Pavarotti i osnivač automobilske kompanije Enzo Ferrari? Rodni grad naravno: Modenu, smještenu u sjevernoj italijanskoj regiji Emilija-Romanja. Smještenu i između Parme (sira i pršuta) i Bolonje (sa svojim istoimenim raguom), svaka oko 45 minuta vožnje – predskazuje mnoge fine užitke!?
E sada, šta turistički napisati o gradu u kojem kao turista nikada nisam boravio?! Da, nisam. Ostao sam da živim u njemu. Vjerovatno prva stvar koju sam uradio u Modeni a koju inače radim i u svim drugim gradovima jeste odlazak u centar. Tek tada imam osjećaj da sam grad posjetio.
Aperetiv sa pogledom na Duomo
Moderna nije velika ali je uži centar grada zabranjen za promet vozilima bez posebnog odobrenja koje izdaje Lokalna samouprava. Ako imate Evropsku invalidsku karticu na automobilu, predhodno možete najaviti svoj dolazak na broj 0039 800 200 640 ili pogledati na ovoj web stranici druge mogućnosti ulaska u strogi centar. Ako se ipak ne želite zezati sa ovom procedurom, možete parkirati relativno blizu centra van zona zabrane. A ako imate pomenutu karticu na automobilu možete parkirati na bilo koji parking i ne platiti, čak i na mjestima gdje nije obilježen parking a gdje ne smetate drugima. Uglavnom, gotovo sve je pristupačno ali neravno popločan teren može brzo umoriti.
Ako mene pitate, tri poslijepodnevna sata (od 6 do 9 naveče) su dovoljna da obiđite centar, zavirite u koju radnju, posjetite Duomo i popijete aperitivo u baru Caffè Concerto. Sve ovo možete uraditi i u manualnim i u električnim klincima.
Nedaleko od centra se nalazi i muzej Enca Ferarija sa restoranom i trgovinom suvenirima.
Moćna periferija
Posjetiti Modenu a ne otići u Maranello ili Sant Agatu bila bi velika šteta čak i ako niste ljubitelj brzih automobila. Za posjetu ovim destinacijama obavezno planirajte prijepodnevne sate a za transport je najbolje koristiti vlastiti automobil. Oba muzeja su pristupačna. U Maranelu ćete ulaz platiti pola cijene, dok ćete u Sant Agati muzej Lamborginija posjetiti besplatno. Želite li se provozati u ferariju – nije problem, pripremite 80€. Čak ni Borgo Panigale nije daleko, s tim da ulazak u fabriku Dukatija mora biti najavljen.
Organizovani izlet i vodiči
Nedavno sam upoznao mladića koji je sa drugarima pokrenuo InTandem, kooperativu koja osobama sa invaliditetom, kroz druženja, večere, odlaske na izlet, kino i pozorišne predstave i mnoge druge aktivnosti, pomaže na najbolji način iskoristiti slobodno vrijeme. Možda da ih kontaktirate, pitate za savjet ili im se pridružite?!
Šta pojesti i popiti u Modeni
Tipični “ćibi” su Njoko frito (Gnocco fritto) što je u stvari neko pecivo na ulju punjeno po želji salamom, pršutom, sirom… nutelom. Tiđela (Tigella) je lepinja takođe punjena po želji. Parmiđano, Lambrusko, pršut, tortelini, lazanje…
Šoping u Modeni
Grandemilja tržni centar
Elektroniku i informatiku možete naći u Euronix i Media Word radnjama. Prvi je nedaleko od centra i do njega možete prošetati, dok je Media Word na periferiji u okviru tržnog centra Grandemilja. Kupovao sam u obadva i uredno iskorištavao pravo na povrat PDV-a (22%). U gore pomenutom tržnom možete naći dosta stvari i to je ujedno i glavno mjesto kupovine u Modeni. Preko puta su OBI i veliki lanac sportske opreme Decathlon.
