Kategorije
Nauka i istraživanja

Multipla skleroza se može usporiti bez većih rizika

Multipla skleroza (MS) je hronična progresivna bolest centralnog nervnog sistema koju je teško dijagnostifikovati i za koju još uvijek nema lijeka. Međutim, nova istraživanja pokazuju da je moguće usporiti njeno napredovanje bez zdravstvenih rizika.

U svijetu oko 3 miliona ljudi boluje od ove bolesti a njeni uzroci su i dalje misterija. Ova bolest u većem procentu zahvata žene a većina oboljelih ima između 20 i 50 godina.

Simptomi MS često variraju, mogu se pojaviti i nestati ili se naglo pogoršati. Uglavnom uključuju slabost, bol, zamagljen vid, nedostatak koordinacije, loše pamćenje ili promjene raspoloženja. Rjeđe simptomi izazivaju paralizu, drhtavicu ili sljepilo. Takođe postoje bolesti koje imaju slične simptome.

Zbog svega ovoga multipla sklerozu je teško dijagnostifikovati i liječiti. Danas postoje određeni lijekovi, poznati kao lijekovi protiv B ćelija, koji pomažu u umjerenim napadima i odlažu napredovanje paralize.

Nova studija istraživačkog centra sa Univerziteta u Montrealu, pokazala je da je moguće usporiti napredovanje multipla skleroze te da je moguće prevazilaženje određenih zdravstvenih rizika povezani sa tradicionalnim liječenjem B ćelija.

Jedan molekul može da izmijeni tok

Naučnici su pokazali da blokiranjem molekula zvanog ALCAM (Adhezinski molekul aktiviranih leukocitnih ćelija) mogu da ograniče dotok B ćelija u mozak i na taj način uspore napredovanje MS.

Trenutni prosječan životni vijek ljudi sa MS-om je sedam godina kraći od prosjeka opšte populacije. Iako je ovo veliko poboljšanje u odnosu na ranije godine, naučiti se nadaju da će razviti nove lijekove koji će omogućiti bolju zdravstvenu zaštitu i srećniji život osoba sa MS.

A multipla skleroza kod nas?

Većina osoba oboljelih od multiple skleroze u državama zapadnog Balkana još uvijek nemaju pristup osnovim lijekovima i terapijama ili pravo na izbor lijeka ili načina liječenja kao što to imaju osobe u razvijenim europskim zemljama. Njihova borba za ostvarivanje svojih prava tek predstoji.

Kod nas je raširena i upotreba alternativnih lijekova, poput velikih količna vitamina D kao i mnogih drugih terapija. Upute i iskustva se često dijele na Facebooku u zatvorenim glupama.

Kategorije
Nauka i istraživanja

Kvadriplegičar prohodao uz pomoć tehnologije?

Kvadriplegičar, predstavljen samo imenom Tibol (28), poslednje dve godine testirao je pomagalo u istraživačkom centru Klinatek u Grenoblu.

Po završetku testiranja, prvi put je stao na sopstvene noge nakon što je 2015. godine, u teškoj nesreći, zadobio povredu kičme.

Mladom Francuzu su, pre svega, morali da ugrade dva implantata u mozak, preko kojih će se emitovati moždani signali.

On je, zatim, vežbao na virtuelnom simulatoru pokreta, pomoću koga su „dekodirani“ moždani talasi, kako bi na kraju bio napravljen algoritam za „robotsko odelo“.

Da li je kvadriplegičar prohodao?

Tibol je od početka celog procesa prepešačio oko 100 metara.

Iako ova tehnologija izgleda impresivno, ona je zasad samo dokaz da taj koncept može da radi, upozorava profesor iz Londona Tom Šekspir, i dodaje da oko toga ne bi trebalo praviti pompu.

Tibol je, i pored toga, pun optimizma i smatra da je njegovim primerom poslata poruka nade ljudima koji su se našli u stanju poput njegovog.

„Ovo je moguće i pored našeg hendikepa!“, istakao je Tibol.

Šta donosi budućnost?

Svojim razvojem tehnologija sve više ulazi u sferu medicine kako bi ponudila rješenja za širok spektar medicinskih stanja. Međutim, povezivanje mozga sa perifernim uređajima, u ovom slučaju egzoskeletonom, je mnogo više od medicine. To je idući neophodan korak u razvoju čovječanstva. Zbog toga vojska i velike tehnološke kompanije širom svijeta uveliko rade na ovom problemu.

Elon Musk je u julu 2016. osnovao Neuralink Corp. kako bi stvorio interfejs mozga i kompjutera ultra visoke propusnosti za povezivanje ljudi i mašina.

Ne treba sumnjati da će u tome uspjeti ali će za to sigurno biti potrebna decenija ili dvije napornog rada u uslovima mira i ekonomske stabilnosti.

Kategorije
Nauka i istraživanja

FES biciklizam povećava mišićnu masu

Državni univerzitet u Ohaju proveo je istraživanje kako bi otkrio kako FES (funkcionalna elektrostimulacija ) biciklizam utiče na mišićnu masu kod ljudi sa povredom kičmene moždine. Rezultati istraživanja su ohrabrujući. FES biciklizam nije samo usporio atrofiju, već je značajno povećao mišićnu masu u nogama.

Studija je bila nasumično-kontrolirana ili RCT. RCT se smatra zlatnim standardom u kliničkim istraživanjima. U RCT-u, subjekti su nasumično raspoređeni u grupe. Jedna od grupa prima “standardni” tretman, dok druge grupe primaju tretmane koji se proučavaju.

U ovoj studiji, tretmani su bili FES izometrijske kontrakcije (FES-IC) i FES biciklizam (FES-CE). Za FES-IC, ispitanici su koristili stimulaciju da kontrahuju mišiće nogu bez pomicanja noge. Za FES-CE, ispitanici su koristili FES bicikl za ciklus od povećanja otpora 30 minuta, tri puta sedmično. Dvadeset šest pacijenata koji su imali povrede kičmene moždine između 4 nedelje i 15 sedmica ranije, nasumično su raspoređeni u jednu od tri grupe. Kontrolna grupa nije koristila FES, jedna grupa je izvodila FES izometrijske kontrakcije, a jedan je radio FES biciklizam.

Istraživači su pregledali ukupnu tjelesnu masu tijela (TB-LBM) i masu mršavog tijela donjeg ekstremiteta (LL-LBM). Mjerili su mišićnu masu pacijenata pomoću rendgenskih snimaka. Oni su uporedili početnu mišićnu masu pacijenta sa mišićnom masom nakon tri mjeseca, a zatim nakon šest mjeseci liječenja.

Rezultati FES studije

Rezultati su bili jasni. FES biciklizam je značajno smanjio gubitak ukupne tjelesne mase. Takođe, značajno je povećana masa tijela na donjem ekstremitetu.

Rezultati
Grafikon A na slici pokazuje kako se ukupna mršava tjelesna masa promijenila u odnosu na baznu liniju za tri studijske grupe. Kontrolna grupa (CTRL) je na lijevoj strani, FES izometrijska kontrakcijska grupa (FES-IC) je u sredini, a FES biciklistička grupa (FES-CE) je na desnoj strani.

Postoji sve veći broj dokaza koji podupiru upotrebu FES biciklizma za osobe sa paralizom. Izgradnja mišića je samo jedna od mnogih koristi od FES biciklističkog programa.

Čitavu studiju možete pogledati ovdje.
Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Tragom vijesti: Obećava li električna stimulacija?

Električna stimulacija i tri slučaja u kojima su prohodali pacijenti nakon povrede kičmene moždine je trenutno udarna vijest na gotovo svim domaćim portalima. Postavlja se pitanje da li je to još jedna u nizu “moraš kliknuti” vijesti ili stvarno novi uspješan tretman liječenja. Evo nekoliko detalja o čemu se radi.

Vijest se oslanja na istraživanje koje već nekoliko godina sprovodi fondacija Christopher Reeve a čitav projekat nosi ime The Big Idea iliti Velika ideja. Fondacija Reeve je još 2014. godine otkrila neverovatno istraživanje o epiduralnoj stimulaciji u kojoj su četiri mladića koji žive sa povredom kičmene moždine djelimično oporavili uz dobrovoljne pokrete i sposobnost da stoje. Svaki učesnik je imao hroničnu potpunu povredu kičmene moždine, što znači da su bili potpuno paralisani ispod nivoa povreda i sa vjerovatnoćom da se nikad neće oporaviti. Bio je to veliki uspjeh uzimajći u obzir da Fondacija još od 1982. pokušava nešto napraviti na ovom polju.

Tokom godina Fondacija je uložila više od 138 miliona dolara u laboratorije širom svijeta kako bi ujedinila najsjajnije umove i ubrzala naučno otkriće. Zahvaljujući upornosti Fondacije Reeve, lijek za povrede kičmene moždine više nisu nemogući san, već realnost u nadolazećem periodu.

Najnovija vijest se pojavila nakon što su u magazinu Nature Medecine od 24. septembra, objavljeni rezultati koji su pokazali da je moguće uspostaviti izgubljene senzomotorne veze u kičmenoj moždini uz pomoć epiduralne stimulacije.

Vijest možete pročitati na hrvatskom ili bosanskom portalu ili pogledati u videu ispod.

Dodao bih još da je po svemu sudeći potrebno još mnogo godina da bi ova metoda zaživjela u praksi. Sa druge strane, već sada se epiduralna stimulacije ugrađuje u nekim zemljama trećega svijeta, što zbog velikog rizika nikome ne bih preporučio.

Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Genskom terapijom poništili paralizu

Naučnici su postigli veliki uspeh u lečenju paralize, tako što su komplikovanom genskom terapijom uspeli da paralisanim pacovima povrate veliki broj motoričkih funkcija.

Tim sa Kraljevskog koledža u Londonu koristio je gensku terapiju kako bi popravio oštećenja kičmene moždine kod pacova. Životinje su nakon lečenja uspevale da koriste udove i da se pomoću prednjih šapa hrane.

Istraživanje je još u ranoj fazi, ali su rezultati već veoma obećavajući i ohrabrujući da će jednog dana poništavanje efekata paralize biti moguće.

Kičmena moždina povezuje i nosi instrukcije iz mozga u ostatak tela.

Nakon njenog oštećenja, telo popravlja povređenu moždinu ožiljačnim tkivom, koje se, nažalost, ponaša kao prepreka za uspostavljanje novih veza između nerava.

Genskom terapijom pokušano je da se telu naloži da rastvori ožiljačno tkivo. Trebalo je da se ćelijama donesu nove genetske instrukcije, gen, kako bi telo uklonilo ožiljke.

Instrukcije su nosile naredbu za proizvodnju enzima hondroitinske sulfataze, a donesene su putem virusa. Konačno, pacovima je dat lek koji je aktivirao instrukcije.

Životinje su nakon dva meseca terapije uspostavile kontrolu nad prednjim nogama.

„Osim korišćenja prednjih nogu, otkrili smo dramatično povećanje aktivnosti u kičmenoj moždini, što ukazuje na uspostavljanje novih veza između nerava“, objasnila je Emili Burnsajd, jedna od učesnica istraživanja.

Kategorije
Nauka i istraživanja VIJESTI

Epitelijalne matične ćelije bi mogle da tretiraju PKM

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 250.000 do 500.000 ljudi pretrpi povredu kičmene moždine svake godine. Mnoge od ovih povreda su zbog uzročnika koji se mogu sprječiti, kao što su saobraćajne nesreće i padovi.

Povrede kičmene moždine često dovode do mentalnih poremećaja, sa procenjenom da je 20-30 procenata onih koji pokazuju simptome depresije.

Pored toga, i dalje postoje razne prepreke kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju u modernom društvu. Na primjer, djeca sa povredama kičmene moždine će manje vjerovatno da pohađaju školu, a odrasle osobe sa povredom suočavaju se sa većom stopom nezaposlenosti.

Postizanje značajnog oporavka od povreda kičmene moždine je kontinuirani izazov. Međutim, u nedavnoj studiji koju su obavili Javier Ganz i kolege sa Univerziteta Tel Aviv u Izraelu, istraživački tim je predstavio obećavajuće liječenje upotrebom matičnih ćelija kod miševa.

Koriste humane matične ćelije oralne mukoze (hOMSC) ugrađene u matricu skele kako bi popravile povrede kičmene moždine.

Prethodno istraživanje je pokazalo da se hOMSC-ovi mogu indukovati da funkcionišu kao astrociti koji luče faktore koji imaju za cilj poboljšanje neuroprotekcije, rasta ćelija i diferencijacije.

Skele su još jedan ključni faktor koji obezbeđuje okruženje u kojem ćelije mogu proliferirati, prikačiti i diferencirati. U svom eksperimentu, istraživači su stvorili biorazgradivu, poroznu skelu iz jednakih dijelova kopolimera poznatih kao PLGS i PLLA.

“PLGA je izabrana da obezbedi fleksibilnost, dok je PLLA izabrana da obezbedi krutost”, rekao je Ganz u saopštenju za štampu.

Ganz i kolege su pretpostavili da kombinovanje hOMSC-a sa PLGA/PLLA skeletom omogućava pacovima da se oporave od povreda kičmene moždine.

Istraživači su otkrili da je 42 odsto pacova tretiranih hOMSCom moglo da podrži svoje zadnje udove i pokazalo je poboljšane sposobnosti pješačenja tokom prve tri nedelje.

Da bi se ispitao stepen ponovnog povezivanja u povrijeđenim područjima, istraživači su koristili tehnike kao što su slikanje tenzora disfunkcionalnog magnetnog polja i motornog potencijalnog potencijala (MPP).

Dok rezultati u ovom članku ne rešavaju probleme povrede kičmene moždine i onih koji su povezani sa njim, one pružaju obećavajuće metode koje potiču od potrebe za razumijevanjem mehanizama iza oporavka.