Ne postoji pojedinačan test kako bi se uspostavila dijagnoza multipla skleroze. Medicinska istorija, neurološki ispit i laboratorijski testovi mogu pomoći da se druge bolesti odbace, te time dijagnosticira MS.Pregled
Trenutno, ne postoje simptomi, fizički nalazi ili laboratorijski testovi, koji sami od sebe mogu zaključiti da li osoba ima MS. Nekolicina strategija se koristi kako bi se zaključilo da li osoba ispunjava ustanovljeni kriterij za dijagnozu MS-a, te kako bi se isključili drugi mogući uzroci određenih simptoma koje osoba osjeća. Ove strategije uključuju pažljivo odabranu medicinsku povijest, neurološki ispit i razne testove uključujući i MRI – magnetnu rezonancu, EP i analizu tečnosti kičmene moždine.
Kriterij za dijagnozu MS-a
Kako bi se dijagnosticirala multipla skleroza, liječnik mora:
- Naći dokaze o oštećenju u najmanje dva odvojena dijela centralnog nervnog sistema, koji uključuje mozag, kičmenu moždinu i optičke nerve
- Naći dokaze da su oštećenja nastala zasebno u rasponu od najmanje mjesec dana
- Isključiti sve druge moguće dijagnoze
Revidirani McDonald kriterij, objavljen 2010 godine od strane Međunarodnog panela za dijagnozu multiple skleroze, uključuje specifične smjernice za korištenje magnetne rezonance, EP i analize cerebrospinalne tečnosti, kako bi se proces dijagnoze ubrzao. Ovi testovi mogu se koristiti za traženje druge zone oštećenja kod osoba koje su doživjele samo jedan napad (takođe poznat kao povraćj ili remisija) simptoma poput onih kod multiple skleroze – klinički izoliran sindrom (CIS). Osobe sa CIS-om mogu, ali ne mroaju razviti MS.
Alati za uspostavljanje dijagnoze
Liječnik vrši razne testove kako bi ocjenio mentalne, emocionalne i jezične funkcije, pokretnost i koordiniranost, balans, viziju, i funkcije ostalih 4 osjetila. U mnogim slučajevima, medicinska povijest osobe, te neurološki ispit pružaju dovoljno dokaza za dijagnozu. Iako ne postoji definitivan krvni test koji može potvrditi MS, testovi krvi mogu isključiti druga stanja čiji su simptomu slični MS-ovim, a tu spada Lymeova bolest, grupa bolesti poznata kao kolagen-vaskularna bolest, određeni rijetki naslijedni poremećaji i AIDS. Drugi testovi (opisani ispod) se koriste kako bi se potvrdila dijagnoza MS-a ili pružili dodatni dokazi ukoliko je to neophodno.
MRI – magnetna rezonanca
Alat za dijagnozu koji trenutno pruža najosjetljivji neinvazivni način snimanja mozga, kičmene moždine i drugih dijelova tijela.
Cerebrospinalna (moždanokičmena) tečnost
Čista, bezbojna tečnost koja se nalazi oko mozga i kičmene moždine, ublažavajući udare mozga od lobanju, te služi za ublažavanje šoka za CNS.
Evocirani potencijal – EP
Testovi koji mjere električnu aktivnost mozga kao odgovor na stimulaciju specifičnih puteva senzornih nerava. Ovi testovi mogu otkriti usporenje provodljivosti elektriciteta uzrokovanog demijelinaciju.
Druga stanja koja uzrokuju demijelinaciju
Iako je multipla skleroza najčešći uzrok oštećenja mijelina, druga stanja, poput viralnih infekcija, nuspojava zbog visoke izloženosti toksičnim materijalima, ozbiljan nedostatak vitamina B12, autoimunih stanja koja dovode do upale krvnih žila (kolagen-vaskularne bolesti), te neki rijetki naslijedni poremećaji mogu takođe dovesti do oštećenja mijelina u centralnom nervnom sistemu.
Demijelinacija perifernog nervnog sistema (nervi izvan mozga i kičmene moždine) nastaje kod Guillain-Barré sindroma. Nakon nekih povreda, naslage mijelina u perifernom nervnom sistemu se regeneriraju, vraćajući time funkcije.
Neka stanja demijelinacije su samoograničavajući, dok druga mogu biti progresivna. Pažljiva (i ponekad repetitivna) ispitivanja se moraju provesti kako bi se ustanovila tačna dijagnoza među mogućim uzrocima neuroloških simptoma.