Nekada davno pisali smo blog o dječaku Mehmedu Bosniću koji je uprkos svom teškom invaliditetu i strahu odlučio nastaviti svoje školovanje. Donosimo vam nastavak nevjerovatne i inspirativne priče.
Poznato je da se u našem društvu pri takvim odlukama pojave i određene prepreke, a tako ni Mehmedov nastavak školovanja nije bio izuzetak.
Postojale su određene arhitektonske barijere koje je trebalo preći, zaobići i preskočiti kako bi se došlo do prvog sprata škole na kojem se nalazila Mehmedova učionica. Da bi se savladale te prepreke na prvi sprat škole su ga nosili, da dobro ste pročitali, tri godine su ga nosili na prvi sprat škole.
Početak ove priče možete vidjeti na ovom linku
Kad sistem zakaže
Pored velikog broja molbi koje su Mehmed i kolektiv škole uputili Ministarstvu obrazovanja Unsko-sanskog katona isto nije odgovorilo ili ako jeste sve se svodilo samo na prazna obećanja. Danas je Mehmed četvrti razred JU „Mješovita elektrotehnička srednja škola Bihać“, maturant, odličan i uzoran učenik.
Nakon tri godine konstantnog nošenja uz stepenice, Mehmedovi roditelji i on sam odlučili su uzeti stvar u svoje ruke i izboriti se sa ovim preprekama. Kupili su električni viljuškar po sniženoj i veoma povoljnoj cijeni od firme d.o.o. „Promet Tehno“ koja je na taj način uveliko pomogla u realizaciji ovog projekta te su taj isti viljuškar odlučili prepraviti u lift koji će zamijeniti svakodnevno nošenje uz stepenice.
Nekada obični skladišni viljuškar postao je veliki projekat koji je uz pomoć velikih ljudi danas školski lift. Umjesto viljušaka, uz prepravke, postavljena je podloga s rampom, a uz pomoć osoblja škole i porodice, lift je uspješno postavljen u školu. Naravno, uveliko je zaslužan direktor koji je odobrio da se ovakvo nešto postavi u školu ali i domar, Mehmedovi članovi porodice, prijatelji i asistent koji su zajedničkim snagama izvodili radove u školi. Nakon dužeg vremena, lift je ugrađen, a ovaj veliki projekat je svima olakšao svakodnevne muke.
Pristupačnost za sve
Danas je njegov dolazak u školu puno lakši. Čitav „posao“ oko dolaska u školu uspiju obaviti Mehmed i njegov asistent, koji je ujedno i njegova svakodnevna motivacija. Ipak, Mehmed ubrzo završava srednju školu i planira upisati Tehnički fakultet u Bihaću koji trenutno nema uklonjene arhitektonske barijere niti je prilagođen osobama s invaliditetom.
Svoj veliki projekat će ostaviti u svojoj srednjoj školi kao podsjetnik i motivaciju generacijama koje dolaze, kao poruku i pomoć svim osobama s invaliditetom da mogu uspjeti u onom što naume i žele, kao dokaz roditeljske ljubavi i prijateljstva.
Sutra, kada neko drugi s bilo kakvim fizičkim ograničenjima upiše tu školu, neće imati poteškoća s ulaskom i odlaskom do svoje učionice na prvom spratu škole.