Devet kvadriplegičara su pristali na operaciju transplantacije nerava. Svi pacijenti su rekli da nakon operacije mogu pomicati šake i ruke. Kirurzi preusmjeravaju zdrave nerve iznad područja ozljede, zaobilaze kičmenu moždinu i spajaju ih na nerve u šakama ili rukama.
Prva ovakva operacija u svijetu je povratila neke funkcije u rukama i šakama kod pacijenata paralizovanih od vrata pa dole.
Devet kvadriplegičara, paralizovanih zbog ozljede vratne kičmene moždine, su osjetili poboljšanja poslije transplantacije nerava izvedene od kirurga sa Washington University (Vašingtonskog Univerziteta).
Kirurzi su bili u mogućnosti da ponovo naprave vezu između mozga i mišića i omoguće pacijentima da ponovo obavljaju svakodnevne zadatke, da sami sebe hrane ili da pišu hemijskom olovkom.
- Kirurzi kažu da su svih devet pacijenata rekli da su primjetili poboljšanja u rukama i šakama.
- Operacija se može izvesti i nakon nekoliko godina poslije ozljede.
- Obično traje četiri sata, a većina pacijenata ide kući sljedećeg dana.
- Kirurzi spajaju ispravne nerve na pacijentove oštećene nerve u šakama i na rukama.
- Ovom tehnikom su podvrgnuti pacijenti s ozljedama C6 ili C7 pršljenova, najnižim pršljenovima u vratu.
- Ova metoda ne pomaže pacijentima koji su izgubili funkciju ruke zbog viših ozljeda, kod pršljenova od C1 do C5.
Zaobilazeći kičmenu moždinu, kirurzi preusmjeravaju zdrave nerve iznad područja ozljede, većinom iz ramena ili lakta, i spajaju ih s paralizovanim nervima u šaci ili ruci.
Kada se uspostavi veza, pacijenti odlaze na jake fizikalne terapije da bi istrenirali mozak da prepoznaje nove signale, inače proces koji se odvija između 6 i 18 mjeseci.
Doktorica Ida Fox, vodeća doktorica ovog istraživanja, i asistent profesor plastične i rekonstruktivne kirurgije je rekla: „Opracija transplantacije nerava je pokazala poboljšanja u funkciji šake i ruke. Ipak ovi mali koraci su ogromni za kvalitetan život pacijenta. Jedan od mojih pacijenata je rekao da je mogao podići knedlu s njegovih prsa nakon što mu je ispala. Prije operacije nije mogao pomaći svoje prste. Za njega je puno značilo to da je mogao podići knedlu bez ičije pomoći.
Doktor Bavlsik je ostao paralizovan u nesreći 2012-te godine, ali nakon ove operacije on se može samostalno hraniti, pisati hemijskom olovkom i voziti svoje osmoro djece.
Jedan od najvećih efekata ozljede moždine je nemogućnost pacijenata da kontroliraju mokraćni mjehur i bešiku.
Doktorica Fox je rekla: „ Osobe s ozljedama kićmene moždine ne mogu kontrolisati ove funkcije jer njihov mozak ne može komunicirati s nervima u donjem dijelu tijela, i oni često ne mogu osjetiti potrebu za korištenjem toaleta. Ovi pacijenti često ne mogu ubacivati sebi kateter da bi ispraznili mjehur, i moraju se osloniti na pomoć njihovog njegovatelja. Ali nakon ove operacije je mogao sam sebe kateterizirati, što nije mogao uraditi desetak godina nakon svoje ozljede. Ovaj pomak u privatnosti i ličnom prostoru vraća velik dio dostojanstva.“
Ova procedura je pomogla jednom pacijentu iz Saint Luisa, ocu osmoro djece, da se opet hrani viljuškom, piše olovkom, pregleda uši svojih pacijenata i uživa sa svojom djecom.
Doktor Majkl Bavlsik je izgubio mogućnost kontrolisanja lijeve ruke i ispružanja lakta, dok su on, njegov sin i grupa izviđača putovali u Minesotu. Njihov kombi se prevrnuo, nijedan od dječaka nije ozljeđen, ali je Dr.Bavlsik ostao kvadriplegičar. Sad se, nažalost, kreće invalidskim kolicima koje pokreće motor.
Doktor Bavlsik je rekao: „ Operacija transplantacije nerava je bila vrlo uspješna i pomogla mi je povratiti funkciju tricepsa i poboljšale mi stisak ruke. Jako sam zahvalan na ovoj operaciji.“
Transplantacija nerava
Kirurzi na Vašingtonskom Univerzitetu su prvi izveli transplantaciju nerava. Razvijena prije 25 godina u studijima Dr.Suzan Mekkinon, metoda je osmišljena da povrati funkcije u ekstremitetima kod pacijenata koji su oštetili periferne živce i izgubili mogućnost pomačinjanja stopala ili šake.
Ali u zadnjih pet godina, ista tehnika se koristi da bi se povratile izgubljene funkcije kod pacijenata s ozljedom kičmene moždine. Pacijenti iz Kolorada, Mičigena i Arizone su putovali u Saint Luis na ovu operaciju.
Još jedan pacijent kojem je ova operacija pomogla je 72-dvogodišnji dešnjak koji je imao operaciju dvije godine nakon ozljede. Doktori su uzeli zdravo tkivo s pacijentovog ramena, spojili ga s oštećenim nervom koji je kontrolisao stisak, i onda ga spojili s nervom koji kontrolira palac i kažiprst.
To mu je omogućilo da se samostalno hrani i koristi bočicu vode da bi održavao nirmalnu hidrataciju, koja je umanjila rizik urirarnih infekcija.
Dr.Mackkinon je rekla: „Želimo nastaviti poboljšavati naše iskustvo u području ozljeda kičmene moždine vrlo pažljivo. Želimo ohrabriti ljude s ozljedama moždine da razmisle o ovoj opciji, jer iako su velike koristi od operacije, teško se je odlučiti za nju.“