Kategorije
Povreda kičmene moždine

Miotom i Dermatom

Površina kože inervisana senzitivnim vlaknima jednog korijena živca je poznata kao deramtom. Grupa mišića inervisana motornim vlaknima jednog korijena živca poznata je kao miotom. Iako postoje male varijacije, obrasci distribucije dermatoma i miotoma su relativno isti kod svih osoba.

Segmentni miotoma kičmene moždine

Svaki mišić u tijelu se snadbijeva nervima iz određenog nivoa ili segmenta kičmene moždine. Segmenti su obilježeni slovima kako slijedi: C = vratni (Cervikalni); T = grudni (Torakalni); L = slabinski (Lumbalni); S = krstačni (Sakralni). Snadbijevanje je od prilike isto za svaku osobu i izgleda ovako:

  • C3, 4 i 5 snadbijevaju membranu (veliki mišić između grudnog koša i trbuha koje koristimo za disanje).
  • C5 takođe snadbijevaju mišiće ramena i mišića koje koristimo za savijanje lakta.
  • C6 ekstenzor zgloba šake.
  • C7 ekstenzor lakta.
  • C8 savija prste.
  • T1 širi prste.
  • T1-T12 snadbijeva grudni koš i trbušne mišiće.
  • L2 savija kuk.
  • L3 ispravlja koljena.
  • L4 vuče nogu gore.
  • L5 pomijera prste.
  • S1 vuče nogu dole.
  • S3, 4 i 5 snadbijeva mjehur, crijeva i polne organe i analne i druge mišiće karlice.
miotom dermatom
Iz nivoa C5 se snadbijeva biceps

Test miotoma je dio neurološkog pregleda, jer svaki korijen živca iz kičmene moždine kontroliše određenu grupu mišića. Testiranje miotomea se vrši za spoznaju mišićne izdržljivosti izometrijski, što pruža medicinske informacije o nivou njihovog prisustva u kičmi.

Segmentalni dermatoma kičmene moždine

Dermatom je grčka riječ koja doslovno znači “rezanje kože”. Deramtom je područje kože dobijeno od nervnih vlakana porijeklom iz jednog dorzalnog korijena živca. Dermatomi su nazvani prema kičmenom nervu koji ih snadbijeva. Dermatomi se formiraju u grupama oko tijela, a u udovima njihova organizacija je složenija zbog “izvlačenja” usled formiraja ekstemiteta u udovima tokom embriološkog razvoja.

U dijagramima ili mapama granice dermatoma su obično oštro definisane, međutim, u stvarnosti postoje možda značajna preklapanja inervacije između susjednih dermatoma.

Kategorije
Povreda kičmene moždine

Kvadriplegija: Liječenje i rehabilitacija

Posljedice ozljede kičme su vrlo teške i često imaju mnogostruk značaj, kako za medicinsko osoblje koje brine o pacijentu, tako i za samog pacijenta koji upoznaje potpuno novi svijet.

Posljedice kvadriplegije

Niti jedna povreda ne mijenja život drastično kao povreda kičme, a u najgorem slučaju kvadriplegija. Osoba koja je nekad bila snažna i zdrava osoba u malenom trenutku postaje potpuno ovisna o nekom drugom, trpi financijski pritisak zbog radne nesposobnosti, ali se postepeno prilagođava tom, za njega, potpuno novom svijetu. Povrede vratne kičme spadaju u grupu rijetkih povreda sa visokim rizikom za smrtni ishod.

Kvadriplegija je naziv za stanje koje nastaje kao posljedica oštećenja kičmene moždine. Kada oštećenje kičmene moždine nastane u vratnom dijelu kičmenog stuba nastaje kvadriplegija (oduzetost i gornjih i donjih ekstremiteta). Neki od najcešćih uzroka povrede su: skok u vodu, saobraćajne nesreće, padovi, povrede od vatrenog oružja i sl. Takođe, oštećenja nastaju i zbog infektivnih oboljenja, virusnih infekcija kao i zbog razvijanja benignih i malignih tumora na nekom dijelu kičmene moždine.

Zbog ovakvih oštećenja kičmene moždine pojavljuju se poremećaji aktivnosti mišića u vidu slabosti ili oduzetosti sa jako oštećenom ili nemogućom funkcijom stajanja i hodanja, oštećenje senzibiliteta (osjećaja), poremećaj kontrole pražnjenja mokraćne bešike i crijeva (inkontinencija). Oštećenje kičme u vratnom dijelu kičmenog stuba daje oštećenje svih funkcija ekstremiteta, a takvo oštećenje se naziva kvadriplegija ili tetraplegija.

Naravno, što je oštećenje niže, pojavljuje se veći broj aktivnih mišića. Povrede koje obuhvataju slabinski dio praćene su poremećajem funkcije pražnjenja bešike i crijeva, poremećajem seskualnih funkcija (funkcionisanje je uvijek moguće, ali sa izmjenama, dijelovi tela koji imaju osećaj mogu biti nove erogene zone, dok je sa plodnošću situacija drugačija – sve zavisi koji su nervni putevi oštećeni) kao i povećanom zategnutošću mišića koji se nalaze ispod nivoa povrede.

Zbrinjavanje nakon povrede

Kao kod svih povreda, najbitnije je pravilno pružanje prve pomoći (u slučaju da niste upoznati pružanjem prve pomoći, najbolje bi bilo da ne dirate ozljeđenog jer možete prouzrokovati veće posljedice) i liječenje ovih povreda. Kod svih povreda glave, gubitka ili poremećaja svesti, politraumatizovanih i izolovanih bolnosti na kičmenom stubu, smatra se da postoji povreda kičmenog stuba, sve do momenta dok se odgovarajućim dijagnostičkim mjerama ova pretpostavka u potpunosti ne isključi.

Dakle, ukoliko se posumnja na povredu kičme, već na mjestu nesreće je neophodna imedijatna imobilizacija vratne kičme okovratnikom i imoblizacija na tvrdoj podlozi (dasci ili nosilima) – za suspektne povrede torakalne ili lumbalne kičme; prominentna mjesta treba osigurati podmetanjem mekih jastučića kod suspektne lezije nervnih elemenata.

Odmah po prijemu paralizovanog bolesnika, paralelno sa zbrinjavanjem povrede kičme, nameće se problem sprečavanja komplikacija, koje prate ove povrede, ili njihovo liječenje ukoliko su one veće nastale. U najozbiljnije rane komplikacije povreda kičmene moždine ubrajaju se: nastanak dekubitusa kao i komplikacije od strane urinarnog, respiratornog i kardiovaskularnog trakta. Liječenje je kod oštećenja kičmene moždine u početku vezano za sam uzrok oštećenja – povrede se liječe na traumatološkim, oboljenja na neurološkim, a tumori na neurohirurškim odeljenjima.

Kvadriplegija: liječenje i rehabilitacija

U prvom periodu, od oko mjesec dana poremećaji funkcije kičmene moždine su veoma izraženi i pacijent je u teškom opštem stanju, tj. u fazi spinalnog šoka. Za ovaj period su karakteristični, naročito kod povređivanja, poremećaji svih funkcija organizma, sa mogućom pojavom velikog broja komplikacija. Period oporavka je duži ukoliko je nivo oštećenja kičmene moždine viši. Neurološki pregled i nalaz su bitni, sastavni dio pregleda bolesnika sa lezijom koštanih elemenata kičmenog stuba. Ovo proističe iz činjenice da se neurološke povrede odnosno ispadi javljaju kod 40% pacijenata u cervikalnom i kod 15% – 20 % pacijenata sa frakturom u torakolumbalnom nivou kičmenog stuba. Za dijagnostikovanje mjesta lezije (u visinskom smislu) i obima lezije (u transverzalnom smislu) kičmene moždine koristi se:

  • utvrđivanje lezije centralnog i/ili perifernog motornog neurona,
  • ispitivanje refleksa,
  • ispitivanje senzibiliteta,
  • ispitivanje lezije vegetativnih funkcija.

Po završektu prve faze liječenja i stabilizaciji opšteg stanja otpočinje rehabilitacioni tretman. Oporavak funkcije lokomotornog aparata je, bez obzira na stručnost sprovođenja rehabilitacionog tretmana, ograničen nivoom oštećenja koje određuje očuvanu aktivnu muskulaturu, stepenom oporavka onih mišića koji su ispod nivoa oštećenja, brojem, prisustvom i trajanjem liječenja komplikacija, prisutnim drugim, ranijim oboljenjima, godinama života, psihičkim stanjem itd.

Rehabilitacija je proces koji pomaže osobi da postigne maksimum fizičke, psihičke, društvene, profesionalne (vokacijske), rekreativne (avokacijske) i edukativne osposobljenosti u odnosu na fiziološko ili anatomsko oštećenje, ograničenja okoline, te želje i životne planove. Ona predstavlja više od puke fizičke restitucije, kompenzacije gubitka funkcije ili privikavanja na fizički gubitak.

Po završetku rehabilitacionog tretmana u rehabilitacionim centrima, počinje faza socijalne rehabilitacije koja podrazumijeva vraćanje osobe u porodicu i širu lokalnu zajednicu kao aktivnog učesnika. U tom periodu smenjuju se faze negiranja situacije, depresije, agresivnosti, čekanja da se sve vrati na stanje pre povrede, blage euforije. Lično angažovanje i upornosti važni su faktori uspeha u procesu koji nije lak.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Osteoporoza i povreda kičmene moždine

Osteoporoza se javlja kod skoro svih ljudi tokom starenja. Kada je riječ o ljudima bez invaliditeta javlja se mnogo češće u ženskoj populaciji, naročito kod onih žena koje su već prošle kroz menopauzu.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Vakumski uređaji i implanti za penis

Vakumski uređaji za penis

Vakumski uređaji za penis kreiraju vakum oko penisa a kao rezultat toga, krv se povlači u korporalne prostore. Gumica se potom skida sa plastičnog cilindra i pozicionira oko korijena penisa, kako bi se održala otečenost penisa. Ejakulacija može biti retrogradna zbog ograničenja uretre. Međutim, noviji modeli su dostupni sa stežućom trakom koja rjeđe utiče ejakulaciju.

Vakumski uređaji su neinvazivni, ekonomični i efikasni. Međutim, ovi uređaji zahtijevaju određeni nivo sposobnosti kako bi se koristili. Za mnoge muškarce sa tetraplegijom, partner mora biti voljan da pomogne sa ovom procedurom. Pored toga, muškarac se mora prebaciti iz kolica i biti u ležećoj poziciji kako bi se ostvario dobar vakum na korijenu penisa.

Vakumski uređaji za penis

Pojedinci s nekompletnim povredama mogu iskusiti bol, diskoloraciju, i hladnoću na korijenu penisa. Stežući prstenovi ne bi trebali ostati na mjestu duže od 30 minuta. Njihovo duže korištenje može dovesti do pucanja kože. Vakumski uređaji su češće prihvaćeni od strane muškaraca u dužim, uspostavljenim vezama.

Mlađi parovi obično smatraju da je ovaj uređaj neprirodan i glomazan. Neki muškarci koriste vakumske uređaje kako bi pojačali erekcije postignute oralnim medikamentima, iako ovo postaje manje uobičajeno u posljednje vrijeme. Vakumski uređaji se često koriste u nerazvijenim državama gdje je farmakoterapija nedostupna ili preskupa.

Implanti za penis

Implanti za penis postaju sve popularniji, a nove tehnologije ih konstantno unapređuju. Mnogi muškarci sa povredom kičmene moždine imaju veoma pozitivno mišljenje o njima. Nakon početnog perioda prilagodbe, muškarci se osjećaju veoma pozitivno zbog implanta.

Za muškarce koji odaberu ovu metodu kako bi poboljšale erekciju, posebno kod mlađih muškaraca, postoji emocionalna prilagodba kod prihvatanja činjenice da je implantat jedino rješenje za povratak erekcije. Ovaj emocionalni proces može potrajati neko vrijeme. Implantati se trebaju razmatrati tek nakon neuspješnog pokušaja sa drugim metodama i tretmanima.

Iako su vrlo efikasni i mogu donijeti zadovoljstvo mnogim parovima, osoba koja se odluči na ovaj tretman mora biti realna u očekivanjima. Implant neće povratiti potpuno mladalačko seksualno funkcionisanje, niti će povećati dužinu penisa.

Danas su implanti zadnja opcija kod obnavljanja seksualne funkcije. Stavljanje implantata je konačno i nema povratka nakon operacije. To je ozbiljna odluka i nikada se ne treba uzimati olako. Treba se učiniti tek nakon razgovora s partnerom i doktorom.

Tipovi implanata za penis

Postoje dva tipa implantata na tržištu danas. To su savitljive proteze i proteze na naduvavanje. Savitljivi implanti su manje popularna opcija jer muškarac uvijek ima erekciju. Ovaj tip implanta se sastoji od dvije plastične tube koje se stavljaju u komore za erekciju unutar penisa. To je prostor gdje se normalno puni krv tokom erekcije.

Jedna od glavnih prednosti savitljivog implantata je to što pomaže muškarcu da urokondom stoji na mjestu, ako ga koristi. Veliki nedostatak za savitljive implantate je činjenica da muškarac ima trajnu erekciju. Ovo može posramiti muškarca u teretani, na plaži ili kada nosi usku odjeću.

Implant na naduvavanje se sastoji od para cilindara na naduvavanje koji se hirurški ugrađuju u penis. Pumpa za implant je takođe hirurški ubačena u skrotum. Kada muškarac želi erekciju, on stišće pumpu, koja pomjera tečnost u cilindre, što čini cilindre tvrdim. Kada se izduvaju, penis se vraća u normalno, spušteno stanje.

Seksualna prilagodba nakon povrede kičmene moždine je postepen proces koji uključuje psihološku i fizičku prilagodbu. Dostupnost novih medikamenata, uređaja i procedura je uveliko povećala mogućnost da osoba ima zadovoljavajući seksualni život nakon povrede kičmene moždine.

Kategorije
Povreda kičmene moždine

Lijekovi za erektilnu disfunkciju

Šta je sildenafil

Sildenafil (vijagra) je inhibitor fosfodiesteraze tipa 5 (PDE 5) koji sprječava tjelesnu razgradnju  glukozamin 6-fosfata. Brzo se apsorbira nakon oralne primjene i uzima se otprilike 60 minuta prije očekivanog seksualnog odnosa. Najefikasniji je za muškarce koji su sposobni da ostvare refleksnu erekciju. Može pomoći da se dobije dodatna tvrdoća i kod održavanja erekcije za penetraciju.

Sildenafil ima kontraindikacije kod muškaraca koji uzimaju nitrate, zbog rizika od duboke hipotenzije. Mnogi muškarci sa povredom kičmene moždine imaju nizak krvni pritisak, te bi se ovaj agens trebao propisivati s oprezom. Pored toga, ovaj lijek se ne preporučuje za pojedince koji pate od srčanih oboljenja. Nus pojave koje su primijećene kod zdravih osoba uključuju crvenilo u licu, dispepsiju, glavobolju i poremećaje vida.

Od uvođenja Sildenafila, i drugi medikamenti sa PDE 5 dejstvom, poput Tadalafila (Cijalis) i Vardenafila (Levitra) su uspješno korišteni za poboljšanje kvaliteta erekcija. Ovi lijekovi se uzimaju dva sata prije seksualne aktivnosti, imaju sličan efekat dilatacije vena penisa, te su postali popularni u nekoliko posljednjih godina. Tadalafil je posebno popularan kod mlađih muškaraca, zbog njegovog produženog ostanka u tijelu do 36 sati i mogućnosti da se na spontaniji način ima seksualni odnos.

Nedavno su uvedene manje doze Tadalafila, a uzimaju se svakodnevno kako bi se održao terapeutski nivo na duži vremenski period. Ovakva terapija se već primjenjuje saildenafilom (vijagrom). Dnevna doza Cijalisa je preporučena za muškarce koji su seksualno aktivni češće od dva puta sedmično.

Intravenozna injekcijska terapija

Terapija sa interkavernoznom injekcijom koja se sastoji od papaverina,  alprostadila i fentolamina je prihvaćen i efikasan tretman erektilne disfunkcije. Započinjanje ove terapije zahtjeva preporuku urologa. U početku, pojedincima se daju male doze farmakoloških agensa, a doza se povećava dok se ne dobije zadovoljavajuća erekcija za spolni odnos. Ponekad, mješavina više agensa se propisuje.

Intravenozna injekcijska terapija

Prijapizam je mogućnost: zato, oba partnera moraju imati pravilnu obuku. Mnogi muškarci s tetraplegijom imaju oslabljene funkcije ruku, te je potrebno da imaju partnera koji je voljan za saradnju kako bi se injekcija ubrizgala. Neki pojedinci sa nepotpunom povredom mogu iskusiti blaži bol na mjestu ubrizgavanja injekcije.

Fibroza penisa je takođe jedan od rizika intrakavernozne terapije. Kako bi se izbjegle takve komplikacije, pojedinac ili njegov partner bi trebao držati pritisnuto mjesto gdje je ubrizgana injekcija nekoliko minuta.

Transuretralna terapija

Odnedavno, sistemi za transuretralni unos agensa koji rezultiraju erekcijom su odobreni. Medikamenti koji se unose su obično alprostadil, te se u uretru prije seksualne aktivnosti stavlja mala kuglica. Ovaj tretman obično nije efikasan kao intrakavernozna terapija i može uzrokovati osjećaj peckanja kod muškaraca koji imaju osjećaj u penisu. Mnogi muškarci nisu zadovoljni tvrdoćom erekcija, te se uglavnom ova procedura ne preporučuje.

U slučajevima kada medikamenti ne daju rezultate ili je onemogućeno njihovo korištenje, postoje i druge metode, poput vakumskih uređaja i ugradnje implanata u penis.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Plodnost i povreda kičmene moždine

U temi plodnost i povreda kičmene moždine se bavimo plodnošću kod muškaraca i žena nakon povrede kičmene moždine, trudnoći i kontracepciji, te šta je urinarna i fekalna inkontinencija.