Više od 65 miliona ljudi širom svijeta koristi invalidska kolica. Postao sam jedan od njih nakon nesreće prije pet godina i od tada otkrivam kako je kretati se po svijetu na točkovima.
Zašto izgraditi nešto od nule kada se može samo renovirati već postojeća struktura? U suštini to je ono što su istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Vašingtonu imali na umu kada su razvili metod za transformaciju odraslih ljudskih ćelija kože u motorne neurone u laboratoriji. Publikovali su svoj rad u časopisu Cell Stem Cell.
“U ovoj studiji koristili smo samo ćelije kože od zdravih odraslih koji se kreću u dobi od ranih 20-ih do kraja 60-ih godina”, rekao je stariji autor Andrew S. Yoo u saopštenju za medije. “Naše istraživanje je otkrilo kako mali molekuli RNK mogu raditi sa drugim ćelijskim signalima zvanim transkripcioni faktori kako bi se proizveli određeni tipovi neurona, u ovom slučaju motorni neuroni. U budućnosti bi želeli da proučavamo ćelije kože od pacijenata sa poremećajima motornih neurona. Naš proces konverzije treba da modeluje aspekte kasnog porijekla bolesti koristeći neurone dobijene od oboljelog pacijenata. ”
To su uradili izlaganjem ćelija kože u laboratoriji na određene molekularne signale koji se obično nalaze na visokim nivoima u ljudskom mozgu. Fokusirali su se na dva kratka odlomka RNK: mikroRNAs (mRNAs), koji se zovu miR-9 i miR-124, koji su uključeni u preoblikovanje genetičkih instrukcija ćelije. Ove mRNK, kombinovane sa određenim transkripcionim faktorima, uspešno su pretvorile ćelije kože u motorne neurone kičmene moždine u roku od samo 30 dana. Ove nove ćelije su tačno podsećale na normalne motoričke neurone miševa u smislu kojih su geni uključeni i isključeni i kako su funkcionisali.
Bolje razumevanje i poboljšanje tretmana
Obično, kada istraživači nađu načine za zamenu oštećenih ćelija ili organa, pribegavaju upotrebi matičnih ćelija. Konkretno, koriste embrionalne matične ćelije (vrstu pluripotentnih matičnih ćelija) za rast potrebne ćelije ili organa.
Iako ova vrsta matičnih ćelija ima potencijal da preraste u ono što je potrebno za odrasle ćelijske tipove, ova procedura sadrži neke etičke probleme, kojih nema u novoj proceduri.
Održavanje prvobitne starosti pretvorenih ćelija može biti od ključnog značaja za proučavanje neurodegenerativnih bolesti koje dovode do paralize, kao što su amiotrofična lateralna skleroza (ALS) i atrofija mišića na spinalnoj osnovi, stanje na koje se fokusira novo istraživanje. Naročito, istraživači se nadaju da bi to moglo poboljšati razumevanje ovih bolesti kako bi se poboljšala regenerativna medicina.
“Vraćanje kroz pluripotentnu fazu matičnih ćelija je slično kao rušenje kuće i izgradnja nove”, objašnjava Yoo. “Ono što radimo je više kao renoviranje. Mi mijenjamo unutrašnjost, ali ostavimo prvobitnu strukturu, koja zadržava karakteristike starijih odraslih neurona koje želimo proučiti. ”
Kao i embrionalne matične ćelije, tehnika takođe može omogućiti pretvaranje ćelija kože u druge tipove ćelija koristeći različite transkripcijske faktore. Pre nego što se ova tehnika može primijeniti na stvarne ljude sa neurodegenerativnim bolestima, istraživači i dalje moraju da saznaju koliko se podudaraju ćelije napravljene u laboratoriju u poređenju sa prirodnim ljudskim motornim neuronima. Ipak, to je obećavajući početak.
Reference: Eurekalert, Washington University School of Medicine in St. Louis, Cell Stem Cell
Ovaj tekst sam počeo pisati na Zlatiboru i bio sam zacrtao da ću ga završiti dok sam gore a evo završavam ga dvije sedmice po povratku. Rekao bih da sam u avgustu ljenji nego inače ali činjenica je da je ovo prvi tekst poslije mnogo putovanja tako da… očekujem vaše komentare i dijeljenja.
Zlatibor
Ove godine sam drugi put boravio na ovoj planini, prvi put prije dvije godine i isto početkom avgusta. Zlatibor je, siguran sam, najpoznatiji planinski turistički centar i klimatsko liječilište u regionu. Izdiže se iznad Užica i u principu je pitoma prostrana zatalasana visoravan sa područjima visokih planina, borovih šuma i planinskih pašnjaka.
Neke od turističkih znamenitosti su Stopića pećina, Vodopad u Gostilju, Muzej na otvorenom – Staro selo Sirogojno, manastiri Uvac i Dubrava, crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici, umetničke galerije na Borovoj glavi, Trnavi i Šljivovici, rodne kuće Dimitirija Tucovića i Sava Jovanovića Sirogojna, vidikovci Tornik i Čigota, a u ponudi su i višednevni intenzivni pješački programi u prirodi (info radi reda :)), izleti u Višegrad i mnoštvo drugoga sadržaja.
Smještaj
Tragajući za smještajem stekao sam utisak da je, sem par većih hotela, smještajna ponuda zasnovana uglavnom na privatnim apartmanima i vikendicama. Zbog toga sam imao poteškoće da steknem i približan uvid u ponudu smještaja prilagođenog osobama sa invaliditetom. Prve godine sam pokušao da izbjegnem veće hotele i pronađem nešto ekonomičniji smještaj, rezultat je bio izgubljen dan za računarom i papreno skup hotel Olimp.
Ove godine sam otišao na Booking.com, odabrao u filterima “Prilagođeno osobama sa invaliditetom”, pronašao hotel Šimšir, pozvao ih da provjerim i ujedno putem telefona rezervisao. Završio brzo, platio više. Iako Booking ima opciju slanja poruka, poziv je nešto najpametnije što sam naučio. Proljetos sam vjerujući filteru otišao u Pariz pa se samo okrenuo pred hotelom gdje sam bio rezervisao.
Pristupačnost
Balkanska realnost nije zaobišla ni ovaj kraj. Bila to stara ili nova gradnja o pristupačnosti se u opšte ne vodi računa. I ne samo o pristupačnosti – ni o čemu se ne vodi računa! Masa turista, uglavnom porodice sa djecom i starij, šetaju pored neograđenih i neuređenih gradilišta, prljavih i porušenih kontenera, često preskačući nakaradno parkirana auta i pritom pazeći da ne ugaze u konjski izmet ili uganu nogu u nekoj vrtači.
Primjer hotela Šimšir – novog, “pristupačanog” i modernog hotela:
- Recepciju i lift dijele dvije stepenice
- Pristupačan lift samo iz suterena – garaže na nivou -1. Kada sam iz sobe silazio dole morao sam savladati uspon od 30 stepeni u dužini od 10 metara da bih izašao vani. Sreća je što sam Triride držao u gepeku auta.
- Dimenzije lifta su nekih 60 x 100 cm. Ja sam stao knap ali sam vidio momka koji skida nogare u svojih kolica da bi zatvorio vrata lifta.
Trg, šetalište oko jezera i ulica koja od trga vodi prema skijalištu i autobuskoj stanici su u večernjim časovima centar dešavanja. Ova ruta je pristupačna ali dolazak iz pravca hotela Olimp ulicom iznad sportskih terena je jako opasan jer se ne može ići trotoarom a saobraćaj je intenzivan i bez rasvjete. U ovom slučaju preporučujem malu stazu ispod sportskih terena.
Ako se zaputite na bilo koju drugu lokaciju naići ćete na veće uspone pa vam preporučujem da se motorizujete, bila to električna kolica ili Triride. Ja sam bez većih problema sa Triride izašao na brdo iznad Zlatibora, provozao se pješačkom stazom ispod Tornika i obišao dio Starog sela Sirogojna.
Hrana
Dobra klopa je nešto što najviše mrzim na ovoj planini. Nenormalno se prejedam čitavo vrijeme. Brzu hranu i roštilj možete naći na svakom koraku a i u restoranima se služe uglavnom specijaliteti od mesa. Preporučujem svadbarski kupus u etno restoranu Koliba kod Milunke i komplet lepinju u restoranu Moj zavičaj. Takođe u Mom zavičaju je odlična čorba od gljiva, a jedini problem jeste nepistupačan toalet i unutrašnjost tako da ćete ručati u bašti. Obadva restorana se nalaze nedaleko od autobuske stanice. U večernjim satima u centru možete pojesti odličan palačinak ili kuvani kukuruz.
Još nekoliko bitnih informacija
- Otvoreni bazen u hotelu Olimp ne posjeduje rampu, svlačione su nepristupačne a voda je izuzetno hladna,
- Staro selo Sirogojno – ulaz osobama sa invaliditetom besplatan,
- ni jedan turistički vozić nije pristupačan,
- žičara ne Torniku nije pristupačna,
- ni jedne kočije nisu pristupačne.
Niže dnevne temperature, čist vazduh i dobra hrana su dovoljni razlozi da posjetite ovu planinu. Na njoj ćete pronaći veliki izbor ljekovitog bilja i prirodnih proizvoda, kupiti neki suvenir ili zemljano posuđe ali i dobiti koji kilogram oko struka.
[Best_Wordpress_Gallery id=”2” gal_title=”Zlatibor 2017”]
Lečenje matičnim ćelijama pokazalo se kao jedan od najuspešnijih oblika terapije za najteže bolesti – čak 90 odsto je onih izlečenih od malignih i hematoonkoloških bolesti, ističe prof. dr Nada Basara, jedan od najvećih stručnjaka transplantacije matičnih ćelija.
Kao direktor interne medicine priznate nemačke bolnice “Malteser St. Franziskus” u Flenzburgu, prof. dr Basara je u svom intervjuu za list iz Frankfurta “Vikend vesti” objasnila da primenjuje sve vrste terapija matičnim ćelijama.
– Primenjuje se terapija autolognim matičnim ćelijama koje se dobijaju od samog bolesnika, alogenim matičnim ćelijama od srodnog ili nesrodnog donatora. Posebno sam ponosna na haploidentičnu transplantaciju, koja se radi kada se ne nađe donor i kod koje deca ili roditelji pacijenta doniraju matične ćelije. Ova vrsta transplantacije se i dalje smatra najrizičnijom, međutim nove metode su omogućile da se uspešno primenjuje – ističe prof. dr Basara.
Donor se bira na osnovu HLA tipa, trenutno se testira najmanje deset, a u nekim slučajevima i 12 antigena.
Uz pomoć transplantacije sa matičnim ćelijama iz koštane srži ili periferne krvi, mogu se izlečiti leukemija, limfomi, mijelodisplastični sindromi, mijeloproliferativne bolesti, multipli mijelom, ali i nemaligne bolesti kao što su anemija i talasemija.
– Zahvaljujući preciznoj tehnologiji, postižu se najbolji rezultati u odabiru donora. Osim toga, važna je i krvna grupa, kao i preležane virusne bolesti i kod pacijenta kao i kod donora – priča prof. dr Basara.
Iako doktorka ističe da Nemačka pruža najkvalitetniju negu ove terapije i dalje veoma skupe, to često koriste i razni mešetari koji pod plaštom humanitarne organizacije ili na drugi način od obolelih uzimaju mnogo više novca nego što je to potrebno.
– U Nemačkoj postoji sistem za obračunavanje bolničkih usluga i zove se “Diagnosis related groups“ (DRG), koji se svake godine menja i po kojem je napravljen cenovnik usluga. Većina bolnica i univerzitetskih centara obračunava za pacijente koji nisu osigurani u Nemačkoj dva-tri puta veće cene. Na primer, ako neka usluga po DGR košta 20.000 evra, predračun je između 40.000 i 60.000 evra. Za prikupljanje pomoći u svrhu lečenja pacijenti bi trebalo da imaju predračun na memorandumu, kao i zakazan termin prijema koji izdaje klinika za koju su se odlučili – objašnjava prof. dr Basara.
Ukoliko nema profakture i zakazanog termina prijema – humanitarne fondacije i mediji bi trebalo da se obrate direktno bolnici ili lekaru i da pozovu i provere.
– Dešava se da profaktura odstupa od orijentacione sume date mejlom ili telefonom. Nedavno sam imala slučaj jedne pacijentkinje iz južne Srbije. Bez profakture i termina prijema unapred je počela da skuplja pomoć i to na osnovu moje orijentacione procene cene koštanja lečenja. Kada je upozorena da ne sme da pominje moje ime u medijima jer još nije dobila ni profakturu a ni termin prijema, uzela je drugu profakturu u bolnici iz Engleske na kojoj je cena transplantacije bila duplo viša nego u bolnici “Malteser St. Franziskus” u kojoj radim – objašnjava prof. dr Nadežda Basara.
Zbog toga ova doktorka se, u dogovoru sa upravom bolnice, u slučajevima srpskih pacijenata odrekla šefovskog dodatka koji iznosi i do 50.000 evra po bolesniku.
– Cilj je bio da i srpskim bolesnicima omogućim transplantaciju kod mene znajući da se sami finansiraju i da moraju da prikupe novac ili čak da prodaju imovinu – iskrena je ova doktorka.
U novembru 2000. transplantacija
Ove godine proslavila je dve decenije rada u Nemačkoj, a do kraja godine očekuje da će obaviti 2000. transplantaciju matičnih ćelija.
– Prvu transplantaciju u Nemačkoj sam uradila januara 1997. godine u transplantacionom centru u Idar-Oberštajnu. Dvehiljadita transplantacija matičnih ćelija je planirana u novembru ove godine – kaže prof. dr Basara.
Informišite se i o neprovjerenim terapijama
Kategorije
Ručni bicikli OFFCARR EASYBIKE
Fizička aktivnost je neophodna za svaku osobu koja koristi invalidska kolica. Kardio trening je naročito bitan aspekat fizičke aktivnosti. Ne postoji mnogo načina da u kolicima izađete vani, odete u prirodu, provedete lijep dan i uradite nešto korisno za svoje tijelo i duh.
Upravo sam ja to danas uradio vozeći ručni bicikli, koga neki još nazivaju monocikli ili engleski Handbike. Uređaj koji sam ja danas vozio i koji vam prezentujem je proizvod firme OFFCARR. Naravno postoji još mnogo firmi koje proizvodi isti ili sličan.
OFFCARR
OFFCARR proizvodi invalidska kolica još od 1982. godine. Slijedeći iskustvo u sportu i ulazeći u svijet inovacija, OFFCARR je brzo proširio svoju ponudu, predstavljajući, pored specifičnih proizvoda za sport, niz ortopedskih pomagala za svakodnevni život kako odraslih tako i djece. Njihove proizvode odlikuje visoki kvalitet i dugotrajnost. Naravno, za tako nešto treba izdvojiti i više novca.
OFFCARR EASYBIKE
Monocikli OFFCARR EASYBIKE je ručni bicikli koji se montira na na gotovo svaka ultra-laka invalidska kolica. Uz nekoliko jednostavnih koraka, postaje lijep način da se provožete okolo i zabavite u svoje slobodno vrijeme i istovremeno održavate zdrave fizičke aktivnosti. Odlikuje ga jednostavno korištenje i upravljanje, a i dovoljno je mali da se transportuje u bilo kojem prtljažniku. Dostupan je u raznim verzijama i može biti isporučen u opremi za paraplegiju, kvadriplegiju, kao i izvedbi za djecu.
Ručni bicikli za paraplegičare ima drugačiju izvedbu kočnica i mjenjača i nalik je onima koje nalazite na biciklima. Izvedba za kvadriplegičara je sa ugrađenom kontra-kočnicom, u smislu da vrteći unaprijed krećete se naprijed a okrećući unazad kočite. Ovo vam omogućuje potpunu slobodu u kretanju.
Montiranje
Kao što sam naveo iznad, montaža je moguća na gotovo svaka laka i ultra-laka kolica. Laka iz razloga što se montira na prednje nosače kolica koji moraju biti čvrsti. Kolica na kojima se skidaju držači za noge nisu pogodna za montiranje. Zbog ovoga je bitno da prilikom nabavke kolica insistirate na lakim i ultra-lakim kolicima, jer fondovi često ne odobravaju ovakva kolica, naročito ne kada su kvadriplegičari u pitanju.
Paraplegija vs kvadriplegija
Pored razlike u kočnicama koju sam naveo iznad, dodatna razlika između ove dvije izvedbe je u rukohvatima. Izvedba za paraplegičare ima normalne rukohvate, dok je izvedba za kvadriplegiju posebno dizajnirana kako bi se šaka mogla pričvrstiti. U mom slučaju ovo rješenje nije idealno i moglo se uraditi bolje. Dešava se da mi čičak koji se pričvršćuje oko ruke iritira i nažulja kožu. Takođe višak metalne pločice na koji se pričvršćuje držač za ruke može da vas povrijedi a da to ni ne osjetite.
Pogon
Pogonska jedinica je marke Shimano. Postoji izvedba sa 8 i 27 brzina. Nisam siguran ali mislim da je ova druga dostupna samo na izvedbi za paraplegičare. Ja koristim verziju sa osam brzina, ali i od ovih osam uglavnom koristim samo prve tri.
Tehničke karakteristike
- Čelični okvir,
- prednji točask 24 ” sa visokim pritiskom,
- podesivi nosači za razne širine i nagiba kolica,
- prednje svjetlo i zvonce.
Dodatna oprema
U dodatnu opremu ulaze rukohvati za kvadriplegičare, digitalni mjerač brzine, mali retrovizori, personalizirane boje (crvena, plava, metallic crna).
Narudžba i cijena
Ja sam ga nabavljao u Italiji posredstvom jedne ortopedije. Cijena se kretala oko 1500 € i više je nego preskupa. Ne odstupaju od pravila da ortopedska pomagala imaju astronomske cijene. Prilikom narudžbe postoji narudžbeni list koji je potrebno popuniti tako da vam bicikli stigne podešen za širinu i visinu vaših kolica. Primjetio sam da se polovan zadnjih godina po dosta nižim cijenama može naći u malim oglasima. Možete pokušati na ovoj Facebook stranici i Italiji ili na domaćim oglasnim portalima. Samo vodite računa da bude ono što vam odgovara.
Ukoliko ste osoba s invaliditetom i želite voziti automobil, postoji mnogo stvari koje prethodno morate uzeti u obzir. Svako vozilo može biti modificirano, ali tip vozila i modifikacije zavise od osobe do osobe. Procjena vas lično kao vozača je najbitnija, jer pet različitih ljudi s istom dijagnozom mogu zahtijevati pet potpuno različitih modifikacija opreme u automobilu. Možda čak i bitnija stvar je da će vam pravilna procjena uštediti mnogo novca koji bi ste možda potrošili na pogrešnu opremu.
Najvažnije je pronaći model koji odgovara vašim potrebama, tačnije koji se može prilagoditi vašoj invalidnosti (koliko lako će se modificirati). To može uključivati nešto bezlazeno poput kupovine automatik vozila, ukoliko imate ograničene kretnje ruku i nogu, da bi se izbjeglo korištenje kvačila. S druge strane, možda su vam potrebne malo drastičnije promjene vozila da bi ga mogli voziti. To mogu biti prepravke komandi kontrole gasa i kočnice da bi se kontrolisale pomoću ruku, ukoliko ste korisnik invalidskih kolica, ali može biti i prepravke volana da bi se lakše koristio i slične. Ipak, svaka prepravka zavisi od vas lično, jer možda vam treba ulazna rampa ako se ne možete prebacivati iz kolica (poput mene) pa vam treba namjenski rađeno vozilo.
Na našim prostorima postoji velik broj osoba s invaliditetom koje su vozači. Većina su paraplegičari, ali postoji i manji broj onih s kvadriplegijom koji voze automobil. Neki ipak zbog raznih strahova se odlučuju za namjenski rađena vozila koja će voziti neko drugi umjesto njih. Ipak, ukoliko nemate vozačku, tu možete naići na probleme je u BiH postoji samo jedna autoškola koja ima vozilo prilagođeno osobama s invaliditetom.
Kod kupovine vozila, potrebno je uzeti u obzir veliki broj stvari, posebno ako vi vozite.
- Pokretanje vozila – vrlo često, bitno je mjesto na kojem je postavljena brava za pokretanje vozila. Nekim osobama s invaliditetom je teško dohvatiti klasično mjesto gdje je postavljena brava, pa se ona mora premjesititi na pristupačnije mjesto.
- Mjenjač – vrlo važno je da kupite automobil s automatskim mjenjačem. To zavisi od invalidnosti, ali velikom broju osoba s invaliditetom je teško koristiti manuelni mjenjač prilikom vožnje. Ako je vozilo automatik, bitno je da nema „dugme“ koje treba pritisnuti prilikom promjene pozicije mjenjača(neki korisnici imaju poteškoće s korištenjem prstiju pa bi im samo otežavalo).
- Kontrole – kontrole su bitan dio vozila. Trebale bi biti velike, te lake za vidjeti i koristiti.
- Zaključavanje i prozori – većina modernih vozila ima već ugrađen automatski sistem zaključavanja i kontrolu prozora elektronskim putem. Ipak i ovo je faktor kojeg ne treba zaboraviti ukoliko imate manji budžet i kupujete starije vozilo.
- Sjedala automobila – prilikom kupovine automobila, potrebno je pripaziti na vrstu sjedala. Potrebno je da se lako namještaju zbog udobnosti u vožnji. Ukoliko automobil vozite iz invalidskih kolica, potrebna je nadogradnja kako bi se sjedište lako uklonilo da bi se moglo voziti iz kolica.
- Ulazak u automobil – da bi uopšte mogli voziti automobil, potrebno je prilagoditi ulazak u automobil. To se može postići dodavanjem dodatnih ručki za prebacivanje na sjedište kod paraplegičara ili ugradnjom rampi kod vozila kojima upravljaju osobe koje se ne mogu prebacivati samostalno iz kolica na sjedalo.
- Papučice za kočnicu i gas – ove komande treba ozbiljno shvatiti, jer od toga uveliko ovisi kontrola vozila, a samim tim i sigurnost. Komande za gas i kočnicu se prebacuju da bi se vrlo lako moglo upravljati njima pomoću ruku. Postoje razni sistemi za paraplegičare, kvadriplegičare, one s kraćom nogom itd.
Prepravke automobila
Gotova sva vozila mogu biti modificirana da bi ih vozila osoba s invaliditetom. Neka od njih imaju sjedala koja se mogu rotirati, sjedalo ugrađenu mini transfer dasku, neka vozila imaju sjedala koja se mogu izvući van zbog lakšeg transfera, a neka od njih imaju rampu zbog lakšeg ulaska u vozilo. Prepravka papučica se radi kod osoba koje nemaju kontrolu nogu, pa se papučice za gas i kočnicu kontroliraju pomoću ruku. Zavisno od potreba korisnika, prepravki koje se zahtijevaju, vozila za osobe s invaliditetom mogu biti jako skupa. Model, tip, godina, te proizvođač automobila imaju veliku u cijeni vozila, kad uz to dodate cijenu komandi, eh tu vas malo možda zaboli glava…
Rampe
Ugradnja rampe za kolica može postati vrlo kompleksan posao. Okvir automobila mora biti dovoljan da bi u njega normalno ušao korisnik invalidskih kolica. Kompanije koje vrše ugradnje rampi najčešće „spuštaju“ pod i povisuju krov automobila baš iz tih razloga, jer niko ne želi sjediti pognut ili da glavom udara u krov zbog manjka visine, također neka vozila imaju ugrađen sistem kojim se spuštanjem rampe spušta čitav automobil zbog lakšeg ulaska u vozilo, tj., da bi se smanjio nagib rampe.
Kako svaki korisnik ima različite zahtjeve, postoje i različiti tipovi rampi. Obična rampa koja se „preklapa“ ne dodaje vozilu puno vrijednosti, pa neće biti puno skuplje. Ipak rampe koje se kontrolišu pomoću motorića, rampe koje se kontrolišu daljinskim imaju puno veću vrijednost. Sama ugradnja ovih rampi zahtijeva ugradnju dodatnih instalacija, baterije i slične opreme.
Premještanje papučica gasa i kočnice
Premještanje ili modifikacija papučica gasa i kočnica može biti vrlo jednostavna. Ukoliko ste paraplegičar, potrebno je papučice zamijeniti sa komandama za ruke, dodati „lulu“ na volan i spremni ste za vožnju. Ipak ukoliko ste kvadriplegičar tu vas čeka malo više posla. Papučicu kočnice i gasa potrebno je zamijeniti s komandama koje se kontrolišu elektronski, a na volan se treba dodati elektronska oprema koja omogućava lakše upravljanje. Pored opreme za lakše upravljanje dodaje se i „three-pin“ dodatak da bi se volan mogao lakše kontrolisati.
Sve ove modifikacije su skupe i zahtijevaju profesionalnu ugradnju, ali ipak trenutak samostalnosti vrijedi više.