Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Liječenje spazma: Botulinski toksin (BOTOX)

Botulinski toksin (botulinum/botoks/botox) je tvar koja blokira prijenos živčanog podražaja, izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča.Botulinski toksin se dobija od Clostridium botulinum, bakterije koja je poznata i po tome što uzrokuje trovanje hranom (botulizam). Poznato je sedam tipova botulina ali samo tip A (Botox Cosmetic) i B (Myobloc) se upotrebljavaju u medicinskim tretmanima.

Botulinski toksin injekcije se koriste za lječenje distonije – neuromuskularnih poremećaja pokreta koje karakterišu nevoljne mišične kontrakcije, koje određene dijelove tijela tjeraju u abnormalne, ponekad bolne kretnje ili položaje. Distonija može zahvatiti bilo koji dio tijela, uključujući ruke, noge, trup, vrat, očne vjeđe, lice, glasnice… Iako nije smrtonosna, distonija spada u hronične poremećaje i njenu prognozu je teško predvidjeti. Cilj terapije je smanjenje mišićnog spazma i boli.

Injekcije se takođe koriste i u liječenju spastičnosti uzrokovane stanjima kao što multipla skleroza, povreda kičmene moždine i cerebralna paraliza. LiječenjeBotulinskim toksinom tipa A novi je način koji se koristi kod jednog od najčešćih tegoba djece s cerebralnom paralizom, a to je hodanje na prstima (pes equinus). Takvo stanje može biti izazvano ukočenjem mišića pete, pa stoga dijete pri hodu ne može potpuno spustiti stopalo na tlo.

Botulinski toksin se koristi i u liječenju drugih stanja uzrokovanih mišićnom kontrakcijom, kao što je pojačano žmirkanje, spazam mišića oko očiju (blefarospazam), poremećaj živaca lica, škiljavost (strabizam) i kod kontrakcija mišića vrata (cervikalna distonija) i neurološke bešike.

Kako se vrši odabir pacijenata i uključivanje fizikalne terapije uz terapijeBotulinskog toksina?

Prije početka liječenjaBotulinskim toksinom, provodi se vrlo pažljiv odabir pacijenata, a plan liječenja radi se za svakog ponaosob. Ne preporučuje ga se koristiti kod djece mlađe od dvije godine. Obično se jedan sat prije iniciranja primjenjuje krema koja sadrži lokalni anestetik, dok se kod vrlo male ili nemirne djece primjenjuju sedativi.

Opšta anestezija najčešće nije potrebna.Botulinski toksin u vrlo malim dozama ubrizgava se direktno u mišić, nakon što je tačno određena njegova lokacija. Injekcija se može dati na nekoliko mjesta jednog mišića, a kao rezultat dobivamo opušten mišić. Ponovno ubrizgavanje najčešće se primjenjuje nakon tri mjeseca od prvoga, kad djelovanje obično popušta, iako često može da traje i duže (i do godinu dana).

Fizikalna i radna terapija

Fizikalna i radna terapija se obično koristi kod istezanja i obnavljanja mišićne funkcije. Neki pacijenti mogu razviti antitijela na toksin tokom vremena, smanjujući efekt tretmana. Ipak vježbanje mišića koji se tretira botulinum omogućavaju najveći mogući učinak i produženo djelovanje samog toksina. Učestalost vježbi i upotreba odgovarajućih proteza ovisni su o stupnju kontrakture i deformiteta.

vjezba bicikli
Vožnja bicikla pomaže u regulisanju spasticiteta donjih ekstremiteta nakon povrede kičmene moždine.

Specijalne proteze koje rastežu zahvaćeni mišić pomažu u dobijanju željenog učinka injekcije i poboljšavaju kontrolu mišića, posebno u slučaju nožnih mišića. Vježbe hodanja mogu pomoći osobi da napreduje do faze kad mu proteze više neće biti potrebne. Kod nekih osoba biće potrebno mnogo vježbi kako bi poboljšali rezultat primjene injekcije. Kod drugih, pak, kombinacija liječenjaBotulinskim toksinom i fizikalne terapije mogu potpuno otkloniti potrebu za operativnim zahvatom.

Šta se može očekivati posije terapijaBotulinskim toksinom?

Botulinski toksin ne može učiniti čudo niti izliječiti određenu bolest. Razina uspješnosti liječenja ovisi o stepenu spasticiteta, dobi pacijenta te učestalosti i tipu fizikalne terapije koja se primjenjuje nakon injekcijaBotulinskog toksina. Ipak, kod djece sa spasticitetom donjeg dijela noge, rezultati se mogu vidjeti već nakon dvije sedmice od primjene terapije, a maksimalni učinak vidljiv je nakon šest sedmica. Takvo stanje pomaže djetetovoj ravnoteži i poboljšava njegov hod.Botulinski toksin je najučinkovitiji kad se koristi tokom ranih faza bolesti. Tada upotreba može dovesti do dugoročnih, a u nekim slučajevima i trajnih rezultata.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Bol nakon povrede kičmene moždine

Bol nakon povrede kičmene moždine je učestala pojava kod tetraplegičara (kvadriplegičara) i paraplegičara odmah nakon povrede, kao i na duže vrijeme, ponekad za cijeli život.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Kontrola temperature kod povrede kičmene moždine – poikilotermija

Kontrola temperature kod normalne, zdrave osobe je konstantna i otprilike 37° celzijusa, uprkosa temperaturi okoline, dok regulacija ili kontrola temperature kod osoba sa povredom kičmene moždine može biti problem.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Respiratorni sistem nakon povrede kičmene moždine

Respiratorni sistem nakon povrede kičmene moždine može biti oštećen zbog paralize plućnih mišića, abdominalnih mišića ili dijafragme. Stepen oštećenja varira zavisno od razine povrede kičmene moždine.

Respiratorni sistem – pregled

Cjevka koja nosi zrak iz usta se zove trahea / dušnik, te se poslije dijeli na dva dijela gdje postaje bronhija koja zrak dijeli ravnopravno na dva plućna krila. Kada zrak uđe u pluća, prolazi kroz glatku, spužvastu strukturu koja sadrži obimnu mrežu krvnih sudova, koji donose ugljendioksid u pluća kako bi se uklonio, te uzima kisik iz pluća u tijelo.

respiratorni sistemProces disanja se nesvjesno kontroliše, te uključuje mišiće u grudnom košu, između rebara, koji se zovu intrakostalni mišići, te drugi mišić koji se zove dijafragma. Ovi mišići rade zajedno, te kako bi osoba udahnula, intrakostalni mišić podiže rebra gore i naprijed, dok se dijafragma kreće prema dolje, time šireći pluća i rezultirajući udisanjem.Kako bi osoba izdahnula, interkostalni mišići i dijafragma su opušteni, rezultirajući izdisanjem.

Obloga bronhija je veoma osjetljivva, te je prekrivena slojem sluzi koja pomaže u zaštiti delikatnih struktura pluća, te vlaži zrak, i takođe pomaže filtriranju prašine i bakterija, kako ne bi dosegli pluća. Ako bakterija, ipak, dosegne pluća, može stvoriti plućnu infekciju, ili ukoliko se udahne prašina, može uzrokovati kašljem. Kašalj je induciran brzom kontrakcijom abdominalnih mišića kako bi se izbacio zrak iz pluća, te za one s povredom kičme, samo povreda kičme na nižem nivou će ostaviti netaknut refleks kašlja.

Efekti povrede kičmene moždine

Posledice koje na respiratorni sistem ostavlja povreda kičmene moždine mogu varirati od osobe do osobe. Međutim, nekoliko generalizacija se može napraviti s obzirom na nivo povrede i kako ona utiče na disajni proces.
Sa povredom kičmene moždine na nivou C4 ili više, svi mišići koji kontrolišu disanje će biti paralizirani. Ovi mišići su intrakostalni mišići, dijafragma i abdominalni mišići. Osobi koji ima povredu kičmene moždine višeg nivoa je potrebna mašina, koja se zove ventilator, kako bi disala. Ova mašina tjera zrak u i van pluća, te oksidira krv. Kako bi kašljala, osobi je potrebna pomoć od strane njegovatelja koji asistira u proceduri kašljanja. Alternativa ventilatoru je elektrostimulator dijafragme (pacemaker).

Pulsevi se šalju kroz elektrode iz elektrostimulatora implantiranog pod kožu ili unutar vrata ili u gornjem dijelu prsa, do freničkog živca u vratu, što prouzrokuje kontrakciju dijafragme. Ova kontrakcija uzrokuje udisanje zraka. Kada pulsevi stanu, dijafragma se opušta i nastaje izdisanje. Ponavljanjem serije ovih pulseva pravi se normalni obrazac disanja. Elektrostimulator za disanje pruža ventilacijsku podršku za pacijente sa hroničnom respiratornom insuficijencijom, čije dijafragme, pluća i frenični živci imaju rezidualnu funkciju.

Povrede između nivoa C4 i T6 ostavljaju mogućnost osobama da dišu samostalno, međutim, zbog oslabljenih ili paraaliziranih intrakostalnih mišića, ovisno o težini povrede, disanje kod osoba sa cervikalnom povredom se isključivo može odvijati kroz dijafragmu. Kašljanje može biti problem, kvadriplegičari trebaju pomoć kod kašljanja, dok paraplegičari mogu imati dovoljno jake pokrete abdomena kako bi sami napravili dovoljan pritisak i pročistili disajne puteve.
Povrede između nivoa T6 i T12 obično ne utiču na disanje, ali sposobnost kašljanja će biti oštećena. Samo kod povrede ispod nivoa T12 i normalno disanje irefleks kašlja ostaje očuvan.

Respiratorne infekcije

Nemogućnost kašljanja je najbitnija kod osobe sa povredom kičmene moždine, jer ukoliko se prašina ne uspije ukloniti, sluz ili pljuvačka iz pluća mogu dovesti do infekcije. Najčešće infekcije su prehlada, bronhitis, bronhijolitis i penuomnija. Ukoliko infekcija nastaje u plućima, potrebno je uzimati antibiotike kako bi se očistila pluća.

Sa svim ovim mogućnostima infekcije pluća, potrebno je očistiti pluća sa asistiranim kašljem. Ova procedura se izvodi jakim pritiskom tik ispod grudnog koša od strane njegovatelja, dok osoba izdiše ili pokušava kašljati. Pažljiva kontrola pritiska koju njegovatelj koristi je krucijelna, kako bi se izbjegle povrede, te proizveo najefektivniji kašalj.

Način za održavanje profinjenih struktura pluća je vježbanjem dubokog disanja, a ove vježbe se najbolje postižu fizičkim aktivnostima.

Pušenje nakon povrede kičmene moždine

Osobe koje nastave puštiti nakon povrede kičmene moždine, imaju mnogo veći rizik razvoja infekcije pluća i pneumonije, nego nepušači.

Ukratko, ako ste paraplegičar ili tetraplegičar – PRESTANITE S PUŠENJEM!

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Spinalni šok nakon povrede kičmene moždine

Spinalni šok nakon povrede kičmene moždine je poseban izraz koji se odnosi na gubitak svih neuroloških aktivnosti ispod nivoa povrede. Ovaj gubitak neuroloških aktivnosti uključuje gubitak motorne, senzorne, refleksne i autonomne funkcije.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Tetraplegija / Kvadriplegija

Tetraplegija / Kvadriplegija je stanje koje nastaje povredom kičmene moždine. Uzroci mogu biti razni a i najmanje oštećenje uzrokuje velike štete.