Botulinski toksin (botulinum/botoks/botox) je tvar koja blokira prijenos živčanog podražaja, izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča.Botulinski toksin se dobija od Clostridium botulinum, bakterije koja je poznata i po tome što uzrokuje trovanje hranom (botulizam). Poznato je sedam tipova botulina ali samo tip A (Botox Cosmetic) i B (Myobloc) se upotrebljavaju u medicinskim tretmanima.
Botulinski toksin injekcije se koriste za lječenje distonije – neuromuskularnih poremećaja pokreta koje karakterišu nevoljne mišične kontrakcije, koje određene dijelove tijela tjeraju u abnormalne, ponekad bolne kretnje ili položaje. Distonija može zahvatiti bilo koji dio tijela, uključujući ruke, noge, trup, vrat, očne vjeđe, lice, glasnice… Iako nije smrtonosna, distonija spada u hronične poremećaje i njenu prognozu je teško predvidjeti. Cilj terapije je smanjenje mišićnog spazma i boli.
Injekcije se takođe koriste i u liječenju spastičnosti uzrokovane stanjima kao što multipla skleroza, povreda kičmene moždine i cerebralna paraliza. LiječenjeBotulinskim toksinom tipa A novi je način koji se koristi kod jednog od najčešćih tegoba djece s cerebralnom paralizom, a to je hodanje na prstima (pes equinus). Takvo stanje može biti izazvano ukočenjem mišića pete, pa stoga dijete pri hodu ne može potpuno spustiti stopalo na tlo.
Botulinski toksin se koristi i u liječenju drugih stanja uzrokovanih mišićnom kontrakcijom, kao što je pojačano žmirkanje, spazam mišića oko očiju (blefarospazam), poremećaj živaca lica, škiljavost (strabizam) i kod kontrakcija mišića vrata (cervikalna distonija) i neurološke bešike.
Kako se vrši odabir pacijenata i uključivanje fizikalne terapije uz terapijeBotulinskog toksina?
Prije početka liječenjaBotulinskim toksinom, provodi se vrlo pažljiv odabir pacijenata, a plan liječenja radi se za svakog ponaosob. Ne preporučuje ga se koristiti kod djece mlađe od dvije godine. Obično se jedan sat prije iniciranja primjenjuje krema koja sadrži lokalni anestetik, dok se kod vrlo male ili nemirne djece primjenjuju sedativi.
Opšta anestezija najčešće nije potrebna.Botulinski toksin u vrlo malim dozama ubrizgava se direktno u mišić, nakon što je tačno određena njegova lokacija. Injekcija se može dati na nekoliko mjesta jednog mišića, a kao rezultat dobivamo opušten mišić. Ponovno ubrizgavanje najčešće se primjenjuje nakon tri mjeseca od prvoga, kad djelovanje obično popušta, iako često može da traje i duže (i do godinu dana).
Fizikalna i radna terapija
Fizikalna i radna terapija se obično koristi kod istezanja i obnavljanja mišićne funkcije. Neki pacijenti mogu razviti antitijela na toksin tokom vremena, smanjujući efekt tretmana. Ipak vježbanje mišića koji se tretira botulinum omogućavaju najveći mogući učinak i produženo djelovanje samog toksina. Učestalost vježbi i upotreba odgovarajućih proteza ovisni su o stupnju kontrakture i deformiteta.
Specijalne proteze koje rastežu zahvaćeni mišić pomažu u dobijanju željenog učinka injekcije i poboljšavaju kontrolu mišića, posebno u slučaju nožnih mišića. Vježbe hodanja mogu pomoći osobi da napreduje do faze kad mu proteze više neće biti potrebne. Kod nekih osoba biće potrebno mnogo vježbi kako bi poboljšali rezultat primjene injekcije. Kod drugih, pak, kombinacija liječenjaBotulinskim toksinom i fizikalne terapije mogu potpuno otkloniti potrebu za operativnim zahvatom.
Šta se može očekivati posije terapijaBotulinskim toksinom?
Botulinski toksin ne može učiniti čudo niti izliječiti određenu bolest. Razina uspješnosti liječenja ovisi o stepenu spasticiteta, dobi pacijenta te učestalosti i tipu fizikalne terapije koja se primjenjuje nakon injekcijaBotulinskog toksina. Ipak, kod djece sa spasticitetom donjeg dijela noge, rezultati se mogu vidjeti već nakon dvije sedmice od primjene terapije, a maksimalni učinak vidljiv je nakon šest sedmica. Takvo stanje pomaže djetetovoj ravnoteži i poboljšava njegov hod.Botulinski toksin je najučinkovitiji kad se koristi tokom ranih faza bolesti. Tada upotreba može dovesti do dugoročnih, a u nekim slučajevima i trajnih rezultata.
