Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Povreda kičmene moždine

Paraliza zbog oštećene kičmene moždine može uticati na mobilnost, senzibilitet, funkciju bešike, funkciju crijeva, seksualnu funkciju, kontrolu tjelesne temperature i mnoge druge funkcije organizma.

Šta je povreda kičmene moždine?

Kada je osoba paralizovana zbog povrede kičmene moždine, paraplegija i kvadriplegija (ispravnije tetraplegija) su termini koji se koriste da opišu nastalo zdravstveno stanje. Klasifikacija povrede kičmene moždine zavisi od nivoa povrede kičmene moždine, ozbiljnosti povrede, i kako ona utiče na tijelo.

Nivo povrede kičmene moždine se obično označava alfanumerički, a odnosi se na povrijeđeni segment kičmene moždine, odnosno, C4, T5, L5 i slično.

Najčešći uzroci oštećenja kičmene moždine su traume (automobilske i motociklističke nesreće, prostrijelne rane, padovi, sportske povrede, fizički napadi), ili bolesti (transverzni mijelitis, dječija paraliza, spina bifida, Fridrajhova ataksija, tumor kičmene moždine, spinalna stenoza, itd ).

Nastala oštećenja kičmene moždine poznata su kao lezije, a paraliza je poznata kao kvadriplegija ili tetraplegija ukoliko je povreda u cervikalnom (vratnom) dijelu, ili kao paraplegija ako je povreda u torkalnom, lumbalnom ili sakralnom dijelu.

Moguće je da neko ima slomljen vratni ili leđni dio kičme a da nije paralizovan. To se dešava kada postoji prelom ili dislokacija pršljena, ali kičmena moždina nije oštećena. Ponekad manje otekline kičmene moždine rezultiraju privremenom paralizom, koja može nestati posle nekoliko nedjelja ili mjeseci.

Šta je to kompletna i nekompletna povreda kičmene moždine?

Obično postoje dva tipa lezija povezanih sa povredom kičmene moždine. Poznate su kao kompletna i nekompletna povreda kičmene moždine. Kompletana povreda znači da osoba potpuno paralizovana ispod lezije. Nepotpuna povreda znači da je oštećen samo dio kičmene moždine i da su neke funkcije ispod povrede ipak sačuvane. Na primjer, osoba sa nepotpunom povredom može imati osećaje na dodir ispod lezije. Postoji mnogo vrsta nepotpunih povreda kičmene moždine, i ni jedna nije ista.

Šta je Cauda ekuina sindrom?

Kičmena moždina završava oko L1-L2 pršqena, a ovo područje je poznato kao Conus Medullaris.
Od Conus Medullaris moždani nervi se granaju pojedinačno i taj svežanj nerava se naziva Cauda ekuina ili ” konjski rep “.

cauda ekuina
Cauda Ekuina

Ovi nervi se granaju do samog kraja kičmene moždine i sadrže nervne korijene iz L1-5 i S1-5. Povreda ovih nervnih korenova, koja može rezultirati paralizom, naziva se Sindrom cauda ekuina.

U čemu je razlika između kvadriplegije, tetraplegije, paraplegije i njihova definicija?

Kuadriplegija potiče od dvije različite riječi iz dva različita jezika, latinskog i grčkog. Reč “quadra”, što znači “četiri” koja je izvedena iz latinskog, odnosi se na broj udova. “Plegic”, potiče od grčke riječi “plegije”, što znači paraliza. Kada se spoje dobije se “Kuadraplegia”.

“Tetra” potiče od grčke riječi koja znači “četiri”. “Para” je izvedena iz grčke riječi koja znači “dvoje”. Otuda: Tetraplegija i Paraplegija.

U Evropi, termin za 4 ekstremiteta paralize je oduvijek bio tetraplegija. Evropljani nikada ne kombinuju latinski i grčki korijen u jednoj riječi.

Godine 1991., kada je bio revidiran Američki sistem klasifikacije kičmene moždine, razgovarano je o definiciji imena. Britanci su više bili za grčki nasuprot latinskim nazivima. Pošto je plegija grčka riječ a kuadri je latinski izraz, kvadriplegija meša izvore jezika.

Nakon razmatranja literature, preporučeno je da se termin tetraplegija koristi i od strane američkih udruženja, tako da ne postoje dvije različite riječi u Engleskom jeziku koje se odnose na istu stvar.

Šta je rehabilitacija povrede kičmene moždine?

Rehabilitacija za pojedince sa povredom kičmene moždine kombinuje fizikalnu terapiju sa aktivnostima učenja novih vještina. Ove aktivnosti se obično odvijaju u specijalizovanim centrima za povrede kičmene moždine ili ustanovama koja se bave drugim neurološkim oboljenjima.

Rehabilitacioni tim obično nadgleda aktivnosti i popotrebi uključuje ljekare specijalizovane za kičmenu moždinu, socijalne radnike, radne terapeute, vaspitače, medicinske sestre, psihologe, nutricioniste, u zavisnosti od potrebe.

Generalno, paraplegičari će biti na rehabilitaciji oko pet mjeseci, dok tetraplegičari mogu ostati od šest do osam mjeseci. Oba, i paraplegičar i tetraplegičar, treba da imaju neku vrstu rehabilitacije i fizikalne terapije prije nego što se otpuste iz bolnice, kako bi maksimalno povratili svoje sposobnosti, ili da im se pomogne navići na život u invalidskim kolicima, kao i da nauče tehnike koje čine svakodnevni život lakšim.

Sport za osobe sa invaliditetom može biti odličan način da se izgradi izdržljivost i pomogne u rehabilitaciji davanjem povjerenja i bolje socijalne veštine. Krajnji cilj za mnoge sportiste sa invaliditetom je da pobijede na Paraolimpijskim igrama.

Ima li lijeka za povredu kičmene moždine?

Lijek za hroničnu paralizu je još nekoliko godina u budućnosti. Trenutna klinička istraživanja su usmjerena na implatante i matične ćelije. Postoje mnoge neprovjerene klinike koje nude lažni lijek. Ovu temu smo obradili u kategoriji neprovjerene terapije.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Seksualnost nakon povrede kičmene moždine

Da bi se uspješno bavili ovom temom, potrebno je prvo adresirati probleme vezane za seksualnost nakon povrede kičmene moždine, za šta je potreban timski pristup kako sa medicinske, tako i psihološke strane.

Muški seksualni čin

Erektilna i ejakularna funkcija su kompleksne fiziološke radnje koje zahtijevaju interakciju između vaskularnog, nervnog i endokrinog sistema. Erekcija se kontroliše od strane parasimpatičkog nervnog sistema.

Dakle, erekciju kontroliše refleksni luk koji je posredovan kroz sakralni dio kičmene moždine. Ovaj refleks uključuje aferentni i eferentni ud. Aferentni ud se sastoji od somatskih aferentnih vlakana iz genitalnog dijela koji prolaze kroz pudendalni živac u sakralni dio kičmene moždine. Ova vlakna putuju kroz konjski rep (cauda equina) i izlaze korijene živaca od S2 do S4 kičmene moždine. Postganglijska parasimpatička vlakna luče azot oksid, koji uzrokuje opuštanje glatkih mišićnih tkiva kavernoznog tijela penisa i povećava krvotok u arterije penisa. Zato se vaskularne komore penisa napune krvlju i rezultiraju erekcijom. Ovaj refleks je modulisan višim moždanim, supkortikalnim i kortikalnim centrima. Pored ovoga, na erektilnu funkciju utiču i hormonalni faktori poput testosterona.

Ejakulacija signalizira kulminaciju muškog seksualnog čina, te nju primarno kontroliše simpatički nervni sistem. Slično kao kod simpatičke inervacije mokraćne bešike, ova vlakna nastaju u torako-lumbalnom dijelu kičmene moždine i putuju u simpatički lanac. Ovi impulsi potom putuju kroz splenične živce u hipogastrični pleksus. Nakon sinapse u inferiornoj mezenterijalnoj gangliji, postganglijska vlakna putuju kroz hipogastrične živce kako bi snabdjeli sjemenovod, sjemene kesice i ejakulacijske kanale prostate.

Komplikovano, da.

Ženski seksualni čin

Fiziologija ženskog seksualnog čina nije toliko dobro izučavana kao fiziologija muškog seksualnog čina. Međutim, seksualno zadovoljstvo žene je zavisno o kompleksnoj interakciji endokrinog i nervnog sistema. Seksualno uzbuđenje je rezultat psihogene i fizičke stimulacije. Ovo nadraženje se manifestuje vaginalnom lubrifikacijom i sužavanjem unutrašnjih zidova vagine. Stimulacija genitalnog dijela, uključujući klitoris, velikih i malih usnica uzrokuje aferentne signale koji putuju kroz pudendalne živce u S2 do S4 segmente kičmene moždine. Ova vlakna međusobno djeluju s eferentnim parasimpatičkim vlaknima koja se projektuju kroz živce karlice. Rezultat ovoga je dilatacija arterija perinalnih mišića i sužavanje unutrašnjih zidova vagine. Pored toga, parasimpatička vlakna uzrokuju lučenje sluzi u Bartolinijevim žlijezdama, što potpomaže vaginalnu lubrikaciju.

Ženski orgazam je okarakterisan ritmičkom kontrakcijom karličnih struktura. Ženski orgazam takođe rezultira dilatacijom karlice, što može pomoći u transportaciji i fertilnosti sperme.

Seksualni život prije pvrede kičmene moždine

Pojednostavljena seksualna istorija treba biti dio početne kliničke procjene. Ključni elementi uključuju fizičku sposobnost, prethodne seksualne aktivnosti, te trenutnu seksualnu funkciju. Pored toga, bolničari trebaju ispitati dostupnost partnera za seksualne odnose, zadovoljstvo partnera, seksualnu orijentaciju, bihejvioralnog repertoara i prethodna seksualna zlostavljanja.

Otvorena pitanja često olakšavaju i poboljšavaju komunikaciju, te daju pojedincu priliku da postavlja specifična pitanja bolničaru. Teme koje su osjetljivije prirode bi trebala biti rezervisane za kasnije tokom razgovora, kada se već ostvari bliskija terapeutska veza.

Psihološka razmatranja

Seksualnost i povreda kicmene mozdine

Adaptacija na povredu kičmene moždine je postepen proces koji se dešava tokom dužeg perioda vremena. Na uspješno seksualno prilagođavanje utiču mnogi faktori, poput starosne dobi u vrijeme povrede, kvaliteta društvene podrške, fizičkog zdravlja, pola i ozbiljnosti povrede.

Gubitak određenih funkcija se mora prežaliti kako bi se preostale sposobnosti njegovale i dodatno razvile. Kako bi ostvarila uspješnu seksualnu prilagodbu, osoba sa povredom kičmene moždine mora naučiti nove seksualne sposobnosti, a ne vraćati se starim.

Nakon traumatične povrede, pojedinci obično prolaze kroz period smanjenog seksualnog nagona. Iako povreda kičmene moždine ne utiče na libido pojedinca , može se umanjiti zbog depresije, traume zbog povrede, lijekova ili nižeg nivoa testosterona nego uobičajeno. U početku nakon povrede, neke osobe s povredom kičmene moždine mogu negirati važnost seksualnih problema i ostati fokusirani na pokretljivost i oporavak drugih funkcija. Druge osobe mogu nerado diskutovati o porblemima vezanim za seksualnos iz privatnih ili zbog kulturoloških razloga. Neki mogu proći kroz period seksualnog „glumatanja“ (tj. neprihvatljivo eksplicitan seksualan govor, neprikladan i nepoželjan fizički kontakt sa drugima itd) dok se nalazi u ustanovi za rehabilitaciju. Takvo ponašanje nije neuobičajeno jer se osoba pokušava izboriti sa promjenama i implikacijama vezanim za povredu.

Tokom faze akutne rehabilitacije, osjećajna diskusija o seksualnosti je prikladna. Osoba sa povredom kičmene moždine može pitati za probleme poput izlazaka na sastanke, atraktivnosti, veza, roditeljstva i fizičkog izgleda. Druge teme za koje se interesuju mogu uključivati erekcije, lubrikacije, poze, osjećaje, orgazme, ejakulaciju i plodnost. Mnogi pojedinci će pitati o seksualnosti, te njenom povezanošću sa funckionisanjem mokraćne bešike i crijeva. Iako pojedinac ne inicira diskusije o ovim temama tokom rehabilitacije, bitno je da im članovi rehabilitacijskog tima pruže osnovne informacije.

U mjesecima nakon otpusta, većina osoba počinje eksperimentisati sa promjenama u njihovom seksualnom funkcionisanju. Većina njih koji imaju povredu su seksualno aktivni unutar jedne godine od otpusta iz rehabilitacione ustanove. Međutim, proces savladavanja seksualnih promjena je postepen proces koji se može prolongirati na neodređen vremenski period. Tokom ovih nekoliko mjeseci nakon otpusta, većina ljudi sa povredom kičmene moždine, su spremni za prihvaćanje informacija i savjetovanje u vezi sa seksualnošću. Nažalost, u to vrijeme su obično izolovani od članova prethodnog rehabilitacionog tima i suočavaju se sa nedostatkom resursa za dobivanje preciznih i korisnih informacija.

Što se tiče žena, Margareta Kreuter i njene kolege iz Danske su zabilježili da je 80% žena s povredom kičmene moždine seksualno aktivno nakon povrede. Njihov rad je demonstrirao da su žene s povredom kičmene moždine, kao i žene s normalnim tjelesnim sposobnostima motivisane intimnošću više nego sirovim fizičkim željama. Za žene s povredom kičmene moždine koje nisu seksualno aktivne, problemi vezani za osjećaje neatraktivnosti, neadekvatnosti i niskog samopouzdanja su primarni problemi koji se trebaju adresirati.

Muško i žensko seksualno uzbuđenje

Muškarci i žene koji imaju povredu kičmene moždine često imaju nedostatak osjetila na tradicionalnim erogenim zonama poput genitalnih zona i zona oko bradavica. Zato, stimulisanje ovih zona može rezultirati u erekcijama penisa ili vaginalnoj lubrikaciji, ali ne neophodno seksualnim zadovoljstvom. Međutim, druge zone, koje se nekad i ne smatraju erogenim zonama, poput ušiju, očnih kapaka i vrata, mogu se stimulisati kako bi se postigla seksualna uzbuđenost. Za neke pojedince površina kože okolo neuroloških nivoa pruža povećan taktilni seksualni odgovor. Ova zona se često koristi u seksualnim aktivnostima i obično proizvodi ekstremno erotične i ugodne osjećaje.

Muška erekcija, ejakulacija i orgazam

Muškarci sa povredom kičmene moždine mogu imati refleksogene ili psihogene erekcije. Refleksne erekcije se postižu ručnom stimulacijom genitalne zone. Obično, ove erekcije se mogu održati samo onoliko koliko traje stimulacija. Nasuprot toga, psihogene erekcije su rezultat erotske stimulacije koja rezultira kortikalnom modulacijom sakralnog refleksnog luka. Uglavnom, erekcije su češće kod nekompletnih povreda, nego kod kompletnih povreda. U mnogim slučajevima, muškarci sa povredom kičmene moždine mogu održati erekciju samo tokom stimulacije penisa, a tvrdoća erekcije nije dovoljno jaka za seksualni odnos. Zbog toga se erekcija mora stvoriti posredstvom uređaja, lijekova ili implantanata za penis, ako par želi imati seksualne odnose.

Kod muškaraca se povredom kičmene moždine, mogućnost da ejakuliraju je rjeđa nego mogućnost da imaju erekciju. Postotak ejakulacije zavisi od prirode i lokacije neurološke povrede. U potpunim lezijama gornjih motornih neurona, stopa uspješnosti ejakulacije je na 2%. Kod nepotpunih lezija gornjih motornih neurona, stopa uspješnosti ejakulacije je viša, na otprilike 32%. Mnogi muškarci koji su sposobni da ejakuliraju, osjećaju retrogradnu ejakulaciju u bešici, a neki mogu iskusiti kapanje sjemene tečnosti.

Iskustva orgazma kod muškaraca s povredom kičmene moždine variraju. Neki pojedinci primarno opisuju emocionalni događaj. Drugi osjećaju opštu opuštenost mišića ili ugodan osjećaj u karlici ili na senzornom nivou. Drugi muškarci kažu da uopšte nemaju orgazme nakon povrede.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Depresija kod osoba sa povredom kičmene moždine

Depresija je česta bolest koja može uticati na bilo koga. Depresija kod osoba sa povredom kičmene moždine je češća nego kod osoba koje nemaju ovo stanje. Depresija nije samo “loš osjećaj” ili “padanje u ponor”.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Rehabilitacija kod povreda kičmene moždine

Kako odabrati pravi rehabilitacijski centar? Ko je fizijatar? Kada i kako početi rehabilitaciju? Vjerovatno su to samo neka od pitanja koja ste se zapitali nakon ozljede kičmene moždine ili nakon nekog nervnog oštećenja. Naravno, mi ćemo se potruditi da odgovorimo na neka pitanja u daljnjem textu kada je, rehabilitacija kod povreda kičmene moždine, u pitanju.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Liječenje spazma: Botulinski toksin (BOTOX)

Botulinski toksin (botulinum/botoks/botox) je tvar koja blokira prijenos živčanog podražaja, izaziva paralizu pojedinih mišića te time dovodi do popuštanja grča.Botulinski toksin se dobija od Clostridium botulinum, bakterije koja je poznata i po tome što uzrokuje trovanje hranom (botulizam). Poznato je sedam tipova botulina ali samo tip A (Botox Cosmetic) i B (Myobloc) se upotrebljavaju u medicinskim tretmanima.

Botulinski toksin injekcije se koriste za lječenje distonije – neuromuskularnih poremećaja pokreta koje karakterišu nevoljne mišične kontrakcije, koje određene dijelove tijela tjeraju u abnormalne, ponekad bolne kretnje ili položaje. Distonija može zahvatiti bilo koji dio tijela, uključujući ruke, noge, trup, vrat, očne vjeđe, lice, glasnice… Iako nije smrtonosna, distonija spada u hronične poremećaje i njenu prognozu je teško predvidjeti. Cilj terapije je smanjenje mišićnog spazma i boli.

Injekcije se takođe koriste i u liječenju spastičnosti uzrokovane stanjima kao što multipla skleroza, povreda kičmene moždine i cerebralna paraliza. LiječenjeBotulinskim toksinom tipa A novi je način koji se koristi kod jednog od najčešćih tegoba djece s cerebralnom paralizom, a to je hodanje na prstima (pes equinus). Takvo stanje može biti izazvano ukočenjem mišića pete, pa stoga dijete pri hodu ne može potpuno spustiti stopalo na tlo.

Botulinski toksin se koristi i u liječenju drugih stanja uzrokovanih mišićnom kontrakcijom, kao što je pojačano žmirkanje, spazam mišića oko očiju (blefarospazam), poremećaj živaca lica, škiljavost (strabizam) i kod kontrakcija mišića vrata (cervikalna distonija) i neurološke bešike.

Kako se vrši odabir pacijenata i uključivanje fizikalne terapije uz terapijeBotulinskog toksina?

Prije početka liječenjaBotulinskim toksinom, provodi se vrlo pažljiv odabir pacijenata, a plan liječenja radi se za svakog ponaosob. Ne preporučuje ga se koristiti kod djece mlađe od dvije godine. Obično se jedan sat prije iniciranja primjenjuje krema koja sadrži lokalni anestetik, dok se kod vrlo male ili nemirne djece primjenjuju sedativi.

Opšta anestezija najčešće nije potrebna.Botulinski toksin u vrlo malim dozama ubrizgava se direktno u mišić, nakon što je tačno određena njegova lokacija. Injekcija se može dati na nekoliko mjesta jednog mišića, a kao rezultat dobivamo opušten mišić. Ponovno ubrizgavanje najčešće se primjenjuje nakon tri mjeseca od prvoga, kad djelovanje obično popušta, iako često može da traje i duže (i do godinu dana).

Fizikalna i radna terapija

Fizikalna i radna terapija se obično koristi kod istezanja i obnavljanja mišićne funkcije. Neki pacijenti mogu razviti antitijela na toksin tokom vremena, smanjujući efekt tretmana. Ipak vježbanje mišića koji se tretira botulinum omogućavaju najveći mogući učinak i produženo djelovanje samog toksina. Učestalost vježbi i upotreba odgovarajućih proteza ovisni su o stupnju kontrakture i deformiteta.

vjezba bicikli
Vožnja bicikla pomaže u regulisanju spasticiteta donjih ekstremiteta nakon povrede kičmene moždine.

Specijalne proteze koje rastežu zahvaćeni mišić pomažu u dobijanju željenog učinka injekcije i poboljšavaju kontrolu mišića, posebno u slučaju nožnih mišića. Vježbe hodanja mogu pomoći osobi da napreduje do faze kad mu proteze više neće biti potrebne. Kod nekih osoba biće potrebno mnogo vježbi kako bi poboljšali rezultat primjene injekcije. Kod drugih, pak, kombinacija liječenjaBotulinskim toksinom i fizikalne terapije mogu potpuno otkloniti potrebu za operativnim zahvatom.

Šta se može očekivati posije terapijaBotulinskim toksinom?

Botulinski toksin ne može učiniti čudo niti izliječiti određenu bolest. Razina uspješnosti liječenja ovisi o stepenu spasticiteta, dobi pacijenta te učestalosti i tipu fizikalne terapije koja se primjenjuje nakon injekcijaBotulinskog toksina. Ipak, kod djece sa spasticitetom donjeg dijela noge, rezultati se mogu vidjeti već nakon dvije sedmice od primjene terapije, a maksimalni učinak vidljiv je nakon šest sedmica. Takvo stanje pomaže djetetovoj ravnoteži i poboljšava njegov hod.Botulinski toksin je najučinkovitiji kad se koristi tokom ranih faza bolesti. Tada upotreba može dovesti do dugoročnih, a u nekim slučajevima i trajnih rezultata.

Kategorije
KUTAK ZNANJA Povreda kičmene moždine

Bol nakon povrede kičmene moždine

Bol nakon povrede kičmene moždine je učestala pojava kod tetraplegičara (kvadriplegičara) i paraplegičara odmah nakon povrede, kao i na duže vrijeme, ponekad za cijeli život.